Rekla bi jedna dječja, ‘tko se ruga, poseru ga. Ili jedna iz zaleđa ‘rugala se ruga, pa joj bila druga‘. I tako ima tih uzrečica kojima smo se smijali našim babama, a sad ih, o nevolje, i sami često izgovaramo. Utakmica. Juniori Hajduka, totalno ludilo, mladići igraju ajme, onako kako Hajduk odavno nije. I ujedinili su navijače i naciju, onako kako to Hajduk odavno nije. I sve što je lijepo kratko traje (ne mislim na dobru igru, nego ponašanje te iste nacije i navijača). Već dok su momci u zadnjoj utakmici nesretno gubili, krenula je lavina na one koje su do jučer dizali u nebesa. Ne znam je li zbog mame od maloga koju se živo prati gdje ide, s kime se slikava, kakva je bila prije, što je ‘popravila‘ na sebi ili zbog samog dečka i njegovog talenta na terenu, odnosno neiskustva u toj istoj utakmici. Priznajem, nogomet me zanima znatno manje od prošlogodišnje lavine u Alpama, ovi su mladići igrali sjajno, a reprezentaciju gledam ako dobivamo i ako je dobro društvo. Svaki je sport takav da izazove neku pozitivu, ali ne baš ‘i kad gube, i kad tuku‘. Ne u Hrvatskoj.
"Kretenčina, kako je glup i sebičan, nikad od njega neće bit igrača!", ‘Ajde mali u k***c, što ga nisu izvadili s terena".. i tako dalje i bliže, srušilo se na te mladiće puno toga lošega. Nije dosta što su oni plakali kao kišna godina i osjećali se očajno. Ali ne lezi vraže, stvar se učas promijenila kad je član grupe Let 3, Zoran Prodanović Prlja na Twitteru (pazi, na Twitteru) objavio navijačku zajebanciju s priklama i rečenicom ‘nek se momci naviknu‘. I taknuo u osinje gnijezdo. Eto brze promjene fokusa: umjesto napada na mlade nogometaše, slijedio je napad na Prlju. ‘Riječki smrad‘ i krasan dijapazon uvreda, prijetnji i psovki stigao je na njegovu objavu, pa čak i nakon što se ispričao rekavši da je možda malo pretjerao. I ponovo su se na njega obrušili svi pa i oni koji nogomet ne prate. Ali znate već, zakon čopora i to.
Tko je to vama Prlja i zašto vam je najvažnija stvar na svijetu mišljenje jednog čovjeka? Hoće li ta njegova šala promijeniti činjenicu da su vam juniori Hajduka važni, da ste sretni jer postoje i tako igraju, da ste navijači, a ne uličari i huligani? Što ste se užegli k‘o šiške u osmom mjesecu? Valjda bi prirodno bilo biti ponosan što imamo generaciju igrača koji će jednom izrasti u nove Modriće, Perišiće, Rakitiće, ali ne, Prlja nam je važniji, nova kost za glodanje.
Kako se Prlja dirnuo u ovo tako je išćerao svu šporkecu iz ljudi. Osjetljivi smo do bola, a ignoriranje je puno bolja opcija. Ne boli, ne smrdi, ne šporkava i ništa ne košta.