StoryEditor
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU

Rukomet - euforija i normabel

Piše Mark Thomas
27. siječnja 2020. - 12:09
Moje znanje o rukometu može se usporediti sa znanjem slonova o klizanju na ledu. “To ti je k’o vaterpolo, ali na suhom”, pojasnio mi je bliski prijatelj. S obzirom da se u vrijeme mog odrastanja u Engleskoj nisu igrali ni rukomet ni vaterpolo, nisam imao priliku upoznati se s ta dva sporta.

Da, znao bih krajičkom oka na televiziji uloviti par minuta rukometa, ali u to je vrijeme taj sport spadao u “one egzotične”. Rukomet u Engleskoj popularan je kao kriket u Hrvatskoj, e, to bi bila prava usporedba.

S obzirom na to da ovu kolumnu pišem prije nego Hrvatska zaigra u polufinalu, ona bi mogla biti genijalna ideja ili čisti fijasko. Vidjet ćemo! Bit ćemo u slavljeničkoj euforiji ili na normabelima! Ja zapravo nikad nisam razumio pravila u rukometu, sve to izgleda jako jednostavno na papiru, mislim, što ima tu bit’ teško?!

Imaš ubacit' malu loptu u veliki gol! E, ali, kao i uvijek, pokazalo se da je stvar u praksi puno teža i zahtjevnija. Jedina utakmicu koju sam zaista pozorno pratio bila je ona kad smo “utanko” pobijedili Nijemce. Uzbuđenje, grickanje noktiju i ogromno zadovoljstvo nakon što su Nijemci izgubili. Čudno je to da Nijemci, Austrijanci i Danci igraju rukomet, a Englezi ne.

Vjerojatno je to tako jer smo mi bili okupirani podučavanjem “naših” sportova, kriketa i ragbija uokolo po kolonijama. Jasno je i to da je Otok tj. Kraljevstvo “uputilo” Amerikance u sportove od kojih su kasnije nastali bejzbol, košarka i američki nogomet.
Jesam li uživao gledajući utakmicu protiv Nijemaca, o da! Hoću li gledati polufinale, vjerojatno ne!

Međutim, finale ću najvjerojatnije gledati. Danas je sport na televiziji prilično jedinstvena kategorija. U vrijeme kad sam bio tinejdžer (u prošlom stoljeću), gledanje televizije bilo je centar druženja. Sjećam se kako sam na fakultetu dobio projekt naziva “Uloga “Mućki” u društvenom životu”. Po čemu su oni bili drugačiji? Jesu li bili bolji od današnjih tv serijala, ne bih rekao! Bili su drugačiji jer su zaokupljali pažnju gledatelja.

Tada nije bilo pametnih (glupih) telefona, YouTubea i Netflixa, internetskih programa, nije postojalo ništa od tog. Što znači da si imao dva izbora: gledati u tu drvenu škatulu u kantunu dnevnog boravka ili ne. Gledanje televizije u prošla doba bilo je apsolutni centar događanja. Prijatelji, obitelj, kolege s posla, ujutro bi komentirali tv program.

Na radnim mjestima ljudi bi se okupili oko aparata za vodu, točili je u čaše i razgovarali o serija i filmovima koje su gledali prethodnu večer. I to je bila prava društvena interakcija koja je i službeno zabilježena u povijesti televizije kao “watercooler moment”.

Ta su vremena zauvijek nestala i nikad se neće vratiti. Danas svi gledamo različite pograme na različitim uređajima, neki istovremeno gledaju po dva programa na istom ekranu jer današnja tehnologija i to omogućuje. Tako je još jedna prilika za druženje bačena u zahod! To je još jedan dokaz da su društveni mediji zapravo anti društveni!

Međutim, sport je jedinstven. Sport sadrži elemente drame koju imaju romani Agathe Christie, uzbuđenje Star Wars filmova, napetost horora Stephena Kinga, a sve se događa pred našim očima, u našem dnevnom boravku.

Pa što mislite zašto se u sportu “vrti” ogroman novac kada je marketing u pitanju, zbog čega su sportski junaci (uglavnom) tako masno plaćeni? Sve je to zato jer se radi o proizvodu koji je televiziji najprofitabilniji. Utakmicu Hrvatske s Njemačkom gledalo je oko 1,2 milijuna u Hrvatskoj, što znači da je gotovo trećina stanovnika Hrvatske gledalo jedan tv kanal, jedan program, jednu utakmicu. Nijedna se tv kuća nije približila toj brojci, a još se nije radilo o finalu.


Sport izaziva emociju, ljubav, mržnju, uzbuđenje, ljutnju, radost pa čak i ekstazu. Zbog sporta plačemo ili od tuge ili radosti. I to je jedini, ponavljam, jedini proizvod koji je na televiziji preživio u današnjem modernom dobu. I ne samo da je preživio, već je i uspio. Živimo u vremenima kada o stvarima možemo učiti i gledati kad želimo. Vjerujemo da je sve pod našom kontrolom. Kakva zabluda! Kako smo samo glupi! Ali sport, barem zasad, još je uvijek pod kontrolom. Nadajmo se da će tako i ostati.


 
#EP U RUKOMETU
loading...

Izdvojeno

05. srpanj 2020 06:28