- Jutro je vrlo važan dio dana, jer, kako provedete jutro takav će vam biti i ostatak dana”, rekao je američki pisac Daniel Handler. Jeste li jutarnji tip? Ustajete li u zoru s kukurikanjem pijetlova ili svako 15 minuta opalite po alarmu i nastavite spavati? Idete na spavanje i budite se ravnajući se po suncu?
“Na noge lagane, prva ptica crva ulovi”, rekli bi Englezi, ili, kako bi se u nas reklo “Tko rano rani, dvije sreće grabi”! “Rani odlazak u krevet i rano buđenje čovjeka čini zdravim, bogatim i pametnim”, rekao je Benjamin Franklin. Izgleda da su svi vrlo uspješni ljudi ranoranioci. Od Billa Gatesa preko Marka Zuckerberga do vlasnika Virgina Sir Richarda Bransona, svi oni ljubitelji su ekstremno ranog buđenja.
Namještanje alarma za buđenje sat-dva ranije nego inače također vam može pomoći u napredovanju u karijeri. Studije su pokazale da zaposlenici imaju puno bolju koncentraciju i fokus na posao u jutarnjim satima. Moram priznati da mi se ponekad ujutro teško odvojiti od kreveta. Zapravo, moje navike, kad je spavanje u pitanju, ovise o godišnjem dobu, ili preciznije, o suncu.
U tmurnim zimskim danima izbjegavam iskakanje iz kreveta prije 7, ali zato se ljeti s velikom radošću dižem već u 6 ura. A najveće zadovoljstvo mi je ispijanje kafe u krevetu. Da, zadnjih 35 godina svako jutro pijem kafu u krevetu.
Bez obzira na to gdje se nalazim, u kojem dijelu svijeta, kikara s kafom sa mnom je u krevetu, i to je mojih deset minuta jutarnjeg mira. Po svemu sudeći, to sam slatko zadovoljstvo baštinio od majke. Jednostavno ne mogu zamisliti život bez tog jutarnjeg rituala. S godinama se moje navike spavanja mijenjaju.
Poput mnogih, u vrijeme dok sam išao u školu mrzio sam jutarnje buđenje, i namještao dvije budilice kako bi me “izvukle” iz kreveta. Dok se, recimo, moja punica budi dok je mjesec još visoko na nebu. Možda je vampir (oprosti baba!). Jednu stvar nikako ne mogu razumjeti, a to je popodnevno spavanje, popularna fjaka ili siesta.
Donekle razumijem zašto ljudi idu spavati “prekopodne”, ljeti kada su visoke temperature i kada vam sunce iscijedi svu energiju. Ali zašto se ljudi zimi popodne “bacaju” na kauč, stvarno mi nije jasno.
Nemojte me krivo shvatiti, i sam pođem popodne “ubit oko”, ali samo ljeti. Pokušavao sam i zimi, ali, jednostavno ne ide. Ako je ljudskom tijelu dovoljno sedam sati sna, zašto bi onda trebalo spavati popodne, posebno zimi?
Čuvena Margaret Thatcher, u doba kad je bila premijerka, inzistirala je na 4 sata noćnog spavanja, kako bi imala više vremena za “vođenje države”.
Moja žena uvijek spominje “vrijeme mira”, koje zapravo više i ne postoji. To je popodnevno doba, između 2 i 4 kada se djeca nisu smjela igrati vanka kako bi se obitelj i susjedi mogli odmoriti. Zapravo se sjećam toga kada sam prvi put, prije 20 godina, došao u Grad. Međutim, tih vremena više nema.
Vjerojatno je razlog tomu što se djeca danas igraju svojim mobitelima ili kompjutorima, dakle u tišini, radije nego da trče za loptom ili da se penju po stablima.
Za buduće generacije neće trebati proglašavati “vrijeme mira” jer ga oni već imaju, nosa zalijepljenih za ekrane svojih aparata. Za pravo reći, nikad nisam bio noćna ptica, čak ni kada sam bio mlađi. Moj tjelesni sat navijen je na vrijeme malo poslije Dnevnika. Što znači da se bez problema rano budim.
Više uživam u izlasku, nego u zalasku sunca. Ima nešto posebno, spiritualno u rađanju novog dana. “Dobro je ustati se ranom zorom, ta navika pridonosi zdravlju, bogatstvu i mudrosti”, rekao je Aristotel. Potpuno je u pravu!