Platiti parking ili platiti kaznu? Dolazak i boravak u dubrovačkoj bolnici dosad nas je koštao najmanje jedan euro, a od prije par dana, rekli su nam pravnici, neće vas koštati ništa. Tako tvrde i iz Opće bolnice Dubrovnik. Ugovor je prestao važiti. Do novog natječaja - nema plaćanja.
Međutim, eno iz Parking Tima plaše građane kako će, ako ne plate parking, dobiti kazne. Ne baš tim riječima, ali suština je tu - crno na bijelo, ako ne laže fotografija. Osvanule su na papiru ispisane i nalijepljene obavijesti jednih i drugih. Jedni kažu - plati, drugi - nemoj platiti. Moraš - ne moraš. I sad svaki onaj kukavac koji se susreo s nevoljom odlaska u bolnicu, pored straha za sve ostalo, strahuje i od kazne za parking. Jer kad ti kazna dođe, žali se FIFI i UEFI. Zasad je izgledno da biste mogli dobiti kaznu, ali je onda, molit ću lijepo, prema pravnim savjetima, uputite ili bolnici Ili Dubrovačko-neretvanskoj županiji koja se još nije oglasila o svemu. Ne bi se htjeli miješat u svoj posao.
Ah ta demokracija i tumačenja zakona... I sami već znamo da ih trebamo uzeti sa zrnom soli i ako boga znamo, ići pješke, autobusom ili taksijem u bolnicu. Jedan po jedan sat, jedno po jedno auto, puta-puta i lako je vidjeti da su iznosi koje zakupac parkinga utrži dnevno ogromni. Zato se i bori za parking koji bi za reć‘ pravo trebao biti besplatan. Nitko u bolnicu ne ide što mu se ide, osim onih koji tamo rade, a i njih je sve manje.
A sjećate li se priče kako je uopće Parking Tim i došao u zakup? Pored Grada, pored Sanitata, pored činjenice da je sve to moglo biti besplatno...? Jasno da se ne sjećate, nekoliko godina u ovom je kraju bogatom rupama u demokratskim postavkama zapravo cijela vječnost. Falilo je novaca. Sitniš u usporedbi sa svime što bolnici treba, ali svaka kaplja od zakupa zemljišta tad je gasila vatru.
Grad momentalno gori od prometa, taksista, dozvola u bojama i špekulacija kome će se ‘otvoriti‘ karte (ili rampa), a tko će popušit‘. Prodavači na placi u Lapadu nisu zadovoljni, oni bi u park, pa se i oko toga lome koplja i banci. Sad će i liste prvenstva u dubrovačkoj stanogradnji i tu će se zakuhati je li dobio tko je trebao... Bolnički parking i vječne pravne prepirke ne zanimaju nas previše, sve dok nam taj isti parking ne zatreba. Ili dok nam ne zalijepe kaznu.
Oduvijek se oslanjam više na sreću nego pamet, čini mi se poštenije u mom slučaju, pa sam jučer riskirala. Ostavila sam auto i zaboravivši na aktualnu situaciju, umalo SMS-om platila parking. A onda sam doživjela onaj A-ha! momenat i rekla - ma ‘ko ga *ebe, neću, pa da vas vidim. Kao da mi je svo odvjetničko znanje u rukavu pa će me to spasit‘, a ustvari idem na eci-peci-pec, pa tko osta - osta. Prošla sam lišo ovaj put. Taktika mudatog nastupa pred sasvim izglednom katastrofom, ono tonemo ali sa stilom, formula je za uspjeh, ali je nemojte pokušavati kako ono reču ‘kod kuće‘, možda niste te sreće.
Kad će sud odlučiti o parkingu pitaj boga, tko će biti zakupac i tko će se još javiti na natječaj, nepoznanice su ravne kladioničarskoj šifriranoj skripti koju dobro uigrana ekipa svaki dan lista u betulama. Da su tu balicu entuzijasta i hazardera Švabi imali, osvojili bi svijet.
Nitko me ne može uvjeriti da će moju kaznu, ako je dobijem na bolničkom parkingu, platiti itko drugi nego ja i da mi je, ako opet isti dobiju zakup, neće naknadno poslati uz čestitku koja počinje s ‘rekli smo vam‘, a završava sa znakom eura. Nitko vam to neće reći od ovih koji su zbunjeni, a na njih računamo da bi morali biti sigurni u ono što govore. Vjerujte meni, kad ne vjerujete svojim očima.