Splasnule su gužve preko Pelješkog mosta, a s njima i rasprave oko toga tko je zaslužniji što je konačno izgrađen, SDP ili HDZ, Šprlje ili Bebić. Čak je i lučka kapetanija s Baščaršije malo molala cimu i više ne davi o tome kako će most spriječiti očekivani razvoj Neuma kao najveće BiH luke u koju -ajme jada - neće moći uploviti ni kruzeri visine 50 metara. Zato mi je najjači marketinški potez izveo onaj koji je uspio nagovoriti kapetana kruzera MS Bolette da prođe ispod mosta i usidri se na plavom moru, ispred bijelih vila koje su gradili crveni drugovi. Ispričavam se na vicu o moru, vilama i drugovima, ali morao sam ga ugraditi jer su ga zaboravili i stariji zlobnici od mene.
Uglavnom, brod nije potrošio previše goriva da zaobiđe Pelješac i vrati se do Neuma, gostima za Međugorje bilo je svejedno, a mornari s Miljacke mogli su se opet vratili starim temama. Ne čuju se više ni ekolozi, protivnici betona i svjetlosnog zagađenja. Pretražio sam čitav Google, tu škrinju koja čuva svo današnje znanje, ne bih li našao barem jednu zamjerku hrvatskom mostu koji su Kinezi izgradili europskim novcem. Mosta za koji kažu da je nakon 300 godina ponovno ujedinio hrvatski teritorij, zaboravljajući pritom da je do prije 214 godina s ove strane još Republika bila živa. Sve što je Google uspio izbaciti jest prigovor što Pelješki most nema biciklističku stazu. Što je zapravo normalno jer je projektant Slovenac, a oni nemaju tako dugih biciklističkih staza, zar ne?
Da ne bi ostalo na ovoj jednoj primjedbi, Dubrovački će dodati i jednu svoju. Most je lijep, most je genijalan, super nam je i sve. Ali u jednom sitnom detalju, ili da budem precizniji, u stotinjak detalja visokih oko metar i dvadeset, ovaj europski most fenomenalno oslikava naš balkanski mentalitet. Vidjeli ste, most sa svake strane ima jednu voznu, kolničku traku i jednu traku samo za zaustavljanje vozila koja su u kvaru ili im se dogodilo kakvo drugo zlo. Te su dvije trake jasno odijeljene lijepo uočljivom bijelom trakom. Svi koji su svoju vozačku dozvolu pošteno kupili, pa i oni koji su je dobili nakon položenog ispita znaju da ne smiju “šetati” iz trake u traku i da je ova, malo uža, s desne strane, namijenjena zaustavljanju u slučaju prijeke potrebe. Međutim, rekli bi u Srbiji - džaba ste krečili.
Na svježe opituranu punu liniju postavljeni su (montažni, prijenosni) stupići. Nisu oni postavljeni zbog naših njemačkih, čeških i inih turista. Postavljeni su zbog nas i našeg balkanskog mentaliteta. Ti su stupići spomenik i podsjetnik tko smo zapravo. Tehnološki prometnički višak koji je trebalo postaviti zato što nas, u pravilu, nije briga za punu crtu, crveno na semaforu i ostale moderne gluposti. I tako Pelješkim mostom nije samo spojen hrvatski državni teritorij. Njime su europske vrijednosti spojene s (našim) balkanskim mentalitetom.
Ako nisam u pravu, maknite stupiće pa ćemo vidjeti.