“Zaboravila sam uzet’ masku, ali mi je bursa od spenze od pamuka pa ću nju zamotat oko glave,” rekla je neki dan starija gospođa u jednoj maloj butizi. Maska preko lica skrila mi je široki osmijeh. Da, shvatio sam da su maske višenamjenske, možemo svašta sakriti iza njih. “Ne, ne, ne, morate imat masku,” povikao je prodavač dok je gospođa uporno pokušavala staviti bursu preko face.
“Ali, evo ga na, isto k’o da imam masku, od pamuka je, isto je to,” govorila je gospođa dok joj je bursa pokrila skoro cijelu glavu. Odmah mi je palo na pamet da kad bi izrezala otvore za oči na bursi izgledala bi ko članica Ku Klux Klana. A onda je s druge strane butige stigao glas razuma: “Ako vam je bursa isto što i maska, pa probajte onda doma odnijet spenzu u maski!” cijela rasprava izazvala je smijeh kupaca, a gospođa je izašla van iz butige.
Kad je sve ovo počelo, a čini se kao da traje godinama, ideja o zatočenosti u kući bez ljudskog kontakta, izgledala je u tom trenu gorom opcijom od zaraze virusom. Ali ljudi su prilagodljiva vrsta, ne, ljudi su ekstremno prilagodljiva vrsta. Samo pitajte nekog tko je proveo određeno vrijeme u bolnici.
Prva “strahota” u bolnici je hrana; od same pomisli na nju želudac vam se zaveže u čvor. Međutim, nakon nekog vremena hrana nam postane jako dobra. Tako sam se i ja, u tjednima i mjesecima karantene koji su bili preda mnom, pomalo naviknuo na socijalnu distancu.
Kao da sam ušao u formu Robinsona Crusoa! Zahvaljujući očevim genima (po)kućni sam tip, volim biti doma, uživati u svom gnijezdu, a Covid-19 pružio mi je idealnu priliku da moja priroda dođe na svoje i da uživam u novonastaloj situaciji. Poput Cruseovog brodoloma i stvaranja skloništa na otoku, tako sam i ja tijekom Covid “pauze” pronašao neke nove navike i ritam života. Kao što je Crusoe otkrio svoju snalažljivot, tako je meni karantena pokazala neke nove načine života i stvaranja.
Čak su se i kuhanje, čitanje, popravci po kući, pisanje i razgovori, pokazali kao nešto što je bolje nego li pamtimo kao puku obavezu. Samo pogledajte po društvenim mrežama, naći ćete pregršt filmića različitih skrivenih talenata koje su ljudi otkrivali u danima karantene. Neću vam lagati, ali ova godina (kako stvari stoje, sve će trajati najmanje godinu dana), došla je kao dašak freškog zraka. Da, financijski će biti nategnuta, ali tako je svima.
S obzirom na to da smo svi u istom brodu, brodu koji tone poput Crusoevog, nekako je psihološki lakše. Pandemija može značiti kraj, ali jednako tako može značiti i početak nečeg novog. Daniel Defoe napisao je u knjizi o Robinsonu Crusoeu: “Nikad nije kasno za postati pametnijim.” I to je ključ svega. Što ćemo naučiti iz svega ovoga? Kako ćemo se ponašati kad sve bude gotovo? Povratak na staro ne bio propust, bio bi kriminal! Kao što sam rekao, ljudska vrsta je prilagodljiva i nije li sad, nakon svega, najbolje vrijeme za prilagodbu?
Ovaj period dao nam je vremena za razmišljanje. Da vidimo greške koje smo radili. Samo lud čovjek iz ovog ništa ne bi naučio. Svi smo imali priliku vidjeti da možemo živjeti s manje, ili čak i bez nekih stvari. Kao što se Crusoe “ponovo rodio” nakon brodoloma, trebali bismo i sami pokušati promijeniti svoje živote.
Prije negoli kažemo “postoji još jedan način kako nešto napraviti, bolji način.” A sad, jasno je k’o dan, upoznali smo taj drugi način života. Stavljanje svih jaja u istu košaru nikako nije pametno. “Glupost znači raditi jednu te istu stvar i očekivati različite rezultate” rekao je genijalni Albert Einstein.
Ako se vratimo načinu života kao što je bio prije i pritom očekujemo blistavu budućnost, e onda smo stvarno glupavi. I dalje smo svi zatočeni na “otoku Covid-19”, pa učinimo neke stvare pametnije, učinimo ih boljima. Započnimo planirati drugačiju budućnost i prilagodimo se novim okolnostima. Naravno, zaključit ću kolumnu s riječima gospodina Crusoea: “Strah od opasnosti snažniji je deset tisuća puta od same opasnosti.”