I evo nas, napokon u komadu! Nakon predugih 300 godina krajni jug Hrvatske spojen je s ostatkom države. Napokon! Pelješki most je podignut, promet je lagano krenuo svojim tokom, najveći infrastrukturni projekt u povijesti naše zemlje uspješno je doveden do kraja. "Ljudi grade previše zidova, a premalo mostova", rekao je veliki Isaac Newton. E pa gospar Isaac, sad i mi imamo svoju monumentalnu građevinu! Nakon što su finule feste oko otvaranja mosta i nakon što se slegnuo dim od vatrometa možemo lagano početi (novi) život s mostom. Hoću li ga koristiti?
Pa naravno da hoću! Možda ne svaki put kad budem putovao prema sjeveru, ali kad budem želio ići brže most će svakako biti moj izbor. Prije nekoliko mjeseci na aplikaciji Google karte dogodila se pogreška, prema njima most je već bio otvoren. Kad sam se vraćao iz Zagreba GPS mi je pružio dvije opcije – voziti preko granice ili ići preko mosta. Google je pokazivao da bi putovanje preko mosta bilo 8 minuta kraće. Pretpostavljam da se tih 8 minuta odnosilo na samu vožnju jer se nije uzela u obzir kontrola na granici i vrlo vjerojatni zastoj u prometu. Nisam siguran ni da je to dopušteno s obzirom na to da do otvorenja Grci nisu uspjeli završiti pristupnu cestu s južne strane. Činjenica je da Stonu predstoji nekoliko teških mjeseci s turistima i izletnicima koji će morati prolaziti kroz taj prekrasni, pitoreskni, do sada uspavani gradić.
Ima mosta, nema mosta
Za Pelješki most možemo reći da je internacionalni projekt. Premda se nalazi na području Republike Hrvatske, rezultat je ujedinjenog rada mnogih zemalja. Glavni arhitekt projekta je Slovenac, novac za izgradnju u većini je stigao iz Brisela, radna snaga i inžinjeri uglavnom su bili Kinezi, pristupne ceste sa sjeverne strane gradili su Austrijanci, s južne Grci, tako da prijedlog da se most nazove Europskim mostom, uopće nije loš. Međutim, geografski obilježen naziv mosta i te kako ima smisla. Na samom kraju, ali ne i manje važni, u izgradnji mosta sudjelovali su i hrvatski inžinjeri koji zapravo jedini mogu istinski shvatiti povijesnu važnost gradnje Pelješkog mosta.
Vjerujem da će im to, bez obzira na sve uspjehe u njihovu radu, ostati zabilježeno kao životni projekt. A sad da vidimo što most znači za hrvatski jug? Koje promjene će donijeti? Počnimo s turizmom. Mi smo, to je vrlo jasno, avio destinacija i bez obzira na most, to se neće znatno promijeniti. Dobit ćemo mi gomilu kampera i izletnika, ali ako sve skupa to bude više od 1 posto ukupnih turističkih brojki, bit će veliko iznenađenje. Ulaskom u Eurozonu i Schengen ubuduće bi turisti iz Pariza, Berlina i Rima neometano mogli voziti bez gubljenja vremena i pokazivanja putovnica. To je svakako bonus.
Bez granice
Zatim idu praktični razlozi: prednost neizlaženja iz Europske unije, odnosno kontinuirana vožnja bez prelaska granica, jako će puno značiti prijevoznicima. Nema više dozvola, papira, pečata (a đe je pečat?), uvoznih, izvoznih obrazaca, samo vozi naprijed! O uštedi vremena da i ne govorimo. Prijevoz stvari, pa čak i smeća, bit će jednostavnije, s manje birokracije. A to je također svojevrsna simbolika. Država je ujedinjena. Ovako geografski podijeljena zemlja je rijetkost, ali ipak ne nešto u svijetu neviđeno. U svakom slučaju svako objedinjavanje, mostom ili tunelom, bolje je nego razjedinjenost.
Previše je razjedinjenosti. Ako vam netko kaže da povijest ne utječe na sadašnjosti ili budućnost, recite mu da je lud, i onda zbrojite koliko je vremena, rada i truda uloženo u izgradnju Pelješkog mosta. Da, i ja sam proslavio otvorenje, veselim se svemu, pogotovo zato što ništa nismo mi platili. Naravno, postoje određene negativne stvari u svemu, međutim, pozitivne ih debelo nadmašuju.
Znam da most u budućnosti neće ući u mrežu auto-cesta (sa'će one, samo što nisu), i znam da kad Bosna i Hercegovina uđu u Europsku uniju izgubit će na važnosti, ali sve to, auto-cesta i članstvo u EU, još su jako daleko, zato neka (nam) ga! Bez obzira na Googlov izračun štednje 8 minuta, to je mojih i vaših 8 minuta. Zlatni most, srebrni most ili dijamantni, nema veze koji je. Sve dok nas spaja s drugom stranom, dobar je! Neka prođu!