Prave nas budalama. Nikad niti jedan tekst nisam započeo ovom rečenicom, ali ovaj put moram. Jer povratna avionska karta od Zagreba do Podgorice kod niskotarifnog Ryanaira stoji oko 200 kuna, a ista takva od Zagreba do Dubrovnika u režiji Croatia Airlinesa peterostruko više. Oko 1000 kuna.
Objašnjenje nacionalnog avioprijevoznika; našeg flag-carriera na kojeg smo tako ponosni, glasi: "Skupljom kartom putnici plaćaju bolju uslugu, udobnost i kvalitetu". Za one koji nisu shvatili isprve - Dubrovčanima je prijevoz do Zagreba skuplji nego Crnogorcima jer ih voze k'o gospare. Svakom našem putniku na ulazu u avion stjuardesa kaže "slugavam se, gosparu", "dobro jutro moja gospođa, baš ste šesni, figurate".
Dubrovčani sjede na kožnim avionskim sjedalima koja su pravljena od prepucija kita ulješure....Da vam sad ne objašnjavam što je prepucij. Svaki putnik u onom pekarskom avionu dobije malo krimskog kavijara i po čašicu najboljeg domaćeg pjenušca. Prije su služili francuski, ali znate kako je - malo korona, malo restruktuiranje, pa vaja koju kunu đegod stavit i sa strane. A Crnogorce u Podgorici 'ryanairovci' tuku dok ulaze u avion.
Oprostit, ma ne zaboravit. "Đe si mrčo, što's čini, malo bi u metropolu, a?". Nema kavijara ni šampanjca, samo čaša obične vode. Ajde, dobro - Knjaz Miloš, da ne kažu da su Irci škrti. Ne bi da nas olajavaju kako smo škrti. I onda je normalno da gospari plaćaju malo više. Pet puta više, ali što je to za čeljad koja ili navegava ili zgrće milijune od cimer fraja, e!
Dubrovnik je jedini grad u Hrvatskoj kojemu autom do Zagreba treba više od tri i pol sata. Evo, Pula, pa preko Istarskog ipsilona, koji je sav u nekakvoj rekonstrukciji, taman toliko. Iz Iloka za toliko komodno, a još se stigne popit i čašu graševine. Ostavila punica za puta. Makarani i naša županijska braća iz Opuzena i Metkovića....njima je malo knap, ali ako se ne pridržavaju znakova kao pijani plota, stići će, akobogda.
Ali Dubrovčani... njima je vremenski Split taman negdje na pola puta. Budimo realni, ako žele do prvog glavnog grada neke države, bliže im je autom do Podgorice, nego do Zagreba. Neće se to bitno promijeniti ni kad se Most završi. Računaju u Croatiji da su Dubrovčani domoljubi i da će bez riječi platiti pet puta više, samo da ih netko prebaci do Zagreba.
Ajmo sad malo ozbiljno, iako mi teško pada. Ryanair je uveo novu liniju za Podgoricu pa je, dopuštam mogućnost, možda dobio od Crnogoraca neki novac za zajedničko oglašavanje ili kakvu drugu subvenciju ograničenog trajanja za otvaranje nove linije. Recimo da su i aerodromske takse na podgoričkom aerodromu niže nego na dubrovačkom. I tako bi mogla nastati neka razlika u cijeni, ali to još nije ni blizu peterostrukog iznosa.
Na drugoj strani balanče je Public Service Obligation. Croatia Airlines je domaći nacionalni prijevoznik koji je na natječaju, na koji su se samo oni javili, dobio priliku da održava avionsku vezu između Dubrovnika i Zagreba i da za svako upražnjeno sjedalo u avionu dobije državnu subvenciju.
Dakle, kad vidite prazno mjesto u avionu, ne vjerujte svojim očima jer na njemu sjede pare. Vaše pare, jer se subvencija, dragi čitatelji, plaća iz vašeg poreza. Hoće rijet, osim što ste kupili pet puta skuplju kartu nego da letite Podgorica-Zagreb, platili ste nešto i za onog nedostajućeg putnika na upražnjenom sjedalu. E sad na liniji Zagreb-Podgorica takve subvencije nema, niti je smije biti. Tamo se leti na tržišnom principu, pa ako se Crnogorci ne probude do objeda, sjedala će ostati prazna.
Drugo je sve isto, let od Zagreba do Dubrovnika, ili od Zagreba do Podgorice, traje gotovo isto. Minut dva dulje prema Podgorici, ali ne treba biti sitničav. Aerodromske takse u Dubrovniku jednake su za svih. U Zagrebu isto. Cijena je ista, kontrolu leta treba platiti jednako, pa tko voli nek izvoli. Drugim riječima i uz najbolju volju, opravdati činjenicu da je povratna avio karta Zagreb-Dubrovnik pet puta skuplja nego Zagreb-Podgorica nije baš lako.
Pravdati to boljom razinom usluge nije samo omalovažavajuće i bezobrazno, nego je i glupo, kontraproduktivno i sve tako nekako. Ako su već htjeli objasniti okolnosti, trebali su reći da je naš flag-carrier, u prijevodu kompanija koja s ponosom nosi nacionalni stijeg, dioničko društvo kojim upravljaju tržišna načela (i poneka subvencija, ali sve u skladu s EU-pravilima).
Mogli su i drukčije. Mogli su reći da je u aktualnom političkom trenutku, kad Crna Gora politički klizi Vučiću u njedra, važno povezati tu državu s Europskom unijom, dakle i s Hrvatskom. A Croatia je u tvrtka u većinskom vlasništvu države pa tu i tamo neki nalog mora i poslušati.
Sve su nam mogli reći, svako bi objašnjenje prihvatili, osim ovog najjeftinijeg - da su nama karte skuplje od Ryanairovih jer nam je usluga masu bolja. Uz dužno poštovanje, činiti Dubrovkinje i Dubrovčane budalom nije ni lijepo ni originalno.