“Dok se davimo u infomacijama, gladni smo znanja,” izreka je poslovnog gurua Johna Naisbitta, koja bi se mogla primijeniti na društvene mreže, ali ja ću je upotrijebiti za vožnju po Dubrovniku.
Da, kolovoz se zahuktao, i da sad nije gužva ispalo bi da nešto krivo radimo, međutim postoji problem koji bismo mogli izbjeći. Parkiranje u Dubrovniku, pritom posebno mislim na područje oko Grada, problem je i u zimsko doba, a sad, ljeti, mislim da bi iz ove situacije Tom Cruise sigurno mogao “izvući” još jedan nastavak franšize Nemoguća misija.
Lokalna vlast se mijenja, jedni pođu, drugi dođu, ali problem parkinga ostaje. Izgleda da je on našim političarima jednostavno nerješiv! Ili….? Prošla godina dala nam je predah od ovog “ludila”, ali eto nas opet, sve ispočetka i bogu hvala na tome. Svaki dan nađem se zaglavljen iza auta stranih registracija koji su u potrazi za parkingom oko Grada. Mrtvi hladni parkiraju se na mjesta rezervirana za stanovnike što nikad ne završi dobro.
Prvo, stvaraju prometne čepove (besmisleno), a zatim kad pronađu taj “el dorado” ni ne slute da će njihov auto još jednom u đir i to pauku na leđima! Prošlog sam tjedna svjedočio kako je bijesni taksist “uzjahao” na trotoar i uz sumanuto trubljenje zaobišao Švicarca koji je vjerojatno zamalo dobio srčani udar. U totalnom šoku čovjek se maknuo na mjesto ispred nečije garaže. Iako je jasno da je taksist budalaš, ali vjerujte, budalaš na kojeg sam u tom trenu gledao sa simpatijom.
Znanje je moć
Iznenađujuće brzo strani su turisti otkrili jednu od posljednih “besplatnih” zona za parkiranje, koja je uvijek prepuna. Slijepa ulica koja vodi od Zlatnog potoka prema bivšem hotelu Belvedere izgleda poput garaže Ujedinjenih naroda. Od kampera (s izvanrednim pogledom na Grad) do obiteljskih automobila, usamljenih stopera, svi oni pomješani s lokalcima, pronašli su svoje slobodno mjesto na spomenutoj cesti. I da, svi su napola parkirani na trotoaru što hodanje čini nemogućim. A onda mi je nešto palo na pamet.
Nije baš tako lako pronaći besplatni parking, očigledno društvene mreže imaju veze s tim. Nakon guglanja pojma “besplatan parking u Dubrovniku” pronašao sam članak, kartu i fotografije svih lokacija za besplatno parkiranje. Pronašao sam čak i nekoliko mjesta za koje nisam imao pojma da postoje pa se ovom prilikom zahvaljujem paru iz Madrida na njihovom savjetu za parking. I tu nastaje paradoks: ako stotine, tisuće turista znaju za sva ta slobodna mjesta kako to da ovi “ostali” ne znaju, da je parking oko grada samo za njegove stanovnike! Fraza “znanje je moć” u ovom slučaju dolazi do izražaja. A “glad za znanjem” ovdje ne prestaje.
Oprezno i pomalo
Prije neki dan sam se nažalost našao u redovnoj gužvi i koloni prema Pilama. Riječ “zastoj” trebalo bi brendirati u Dubrovniku i to od onog trenutka kad su taxisti dobili zabranu kretanja onom drugom cestom. Kako je noć odmicala zastoj je narastao do nemogućih razmjera. Auti, među njima najviše taksija, kretali su se brzinom koja bi posramila i puža. Pogledao sam na sat i vidio da je desetipo (uvečer). U ovo vrijeme (i neka druga vremena i prometnih regula), taksiji bi bili krcati, prevozili bi mlade turiste na provod u Grad.
Međutim, pitam se koliko njih zna da zbog Covid regulacije sve zamire u ponoć. Grad-Pepeljuga. Zapravo, većina će turista više vremena provesti u taksijima nego na Stradunu i potrošiti više novaca na vožnju nego što bi potrošili na koktele. I opet: znanje je moć. A zatim, još jedna priča o prometu koju najradije ne bih ni pisao. Iz događaja s početka mjeseca jasno je da postoji veliki problem umornih stranih vozača koji žure kućama.
Kad kažem stranih, poglavito mislim na Albance koji su “skriveni” iza švicarskih, britanskih i njemačkih registarskih tablica. Kako bi maksimalno iskoristili godišnje odmore voze non-stop, bez odmora, a naravno da putuju s obiteljima. Nažalost, vijesti iz crne kronike govore nam o razmjerima katastrofa koje se događaju. Znam, nije normalno. Zato, budite oprezni u prometu, vozite polako i oprezno. Kolovoz će doći kraju i sve će se vratiti u normalu.