Još ne paničarimo, a trebali bismo - korona nam tjera turiste

“Upravo smo otkazali ljetovanje u Hrvatskoj, trebali smo biti dva tjedna u Kavtatu, međutim, odlučili smo da nećemo riskirati,” rekao mi je jedan stariji par Engleza. Kao prvo, naravno da su rekli Kavtat, to je uobičajeno kod stranaca, a drugo, ljetovanje u Hrvatskoj otkazali su zbog korona virusa.

“Pratimo vijesti i vidjeli smo da su se prvi slučajevi zaraze pojavili i u Hrvatskoj, uz Italiju u kojoj se virus proširio te se broj umrlih povećava. “Prestari smo za bilo kakav rizik, žao nam je, ali mislim da nećemo biti jedini koji će ove godine otkazati ljetovanje u Hrvatskoj,” dodao je gospodin uz sućutan osmijeh. Naravno da ovaj par neće biti jedini koji će odustati od dolaska na naše more. Imam osjećaj da su Hrvatska i Dubrovnik na pragu prilično loše turističke sezone.

Upravo sam se vratio s dvotjednog boravka u Velikoj Britaniji, zemlji koja Dubrovniku “donosi” veliki broj turista, i sa sigurnošću mogu potvrditi da postoji velika zabrinutost u vezi s virusom i (planiranim) putovanjima. Aerodrom je preplavljen bijelim maskama, stvaraju se redovi pred umivaonicima (da, red je čak i u muškom wc-u), a dezinfektori za ruke najprodavanija su roba. Novine i mediji preplavljeni su temom o COVID-19, a prvi slučaj zaraženog pacijenta u Hrvatskoj popratile su i vijesti na BBC-u. Činjenica da “obična” gripa ubija puno veći broj ljudi od ove nove Azijske gripe, u ovom je času irelevantna. Stvar je percepcije. Turizam je vrlo osjetljiva biljka. Pitajte Turke, Grke i turističke radnike iz zemalja Sjeverne Afrike.

U jednom trenu jašeš na valovima uspjeha, omiljena si destinacija svih putnika svijeta, poželjna si lokacija za snimanje filmova i magnet za kruzere. A već u sljedećem trenutku, nepoznati virus koji je svoje “putovanje” započeo na 8.200 km udaljenoj tržnici u Kini, dovede u pitanje sve ono godinama pomno planirano i izgrađivano (doslovno), točnije u problem. S obzirom na to da cijela naša ekonomija počiva na samo jednom prihodu, onom od turizma, naravno da imamo razloga za brigu. U trenu kada padnu Airbnb rezervacije, stolovi u restoranima ostanu prazni, kao i sobe u hotelima, e, tad će već biti kasno. I tako ono što se desetljećima gradilo i planiralo može nestati u nekoliko tjedana.

Stvar je percepcije. Trenutno, naša percepcija je da smo sigurni, živimo na sunčanoj i povijesnoj lokaciji (doduše, često i prenatrpanoj), međutim, to se može promijeniti preko noći. Jedna gospođa na našem letu za mjeru predostrožnosti nosila je masku, međutim, nije se zaustavila samo na tom: koristeći vlažne maramice i gelove doslovno je dezinficirala svoje i susjedno sjedalo te stolić ispred sebe. Cijeli poces je trajao dobrih 10 minuta. Tijekom leta nije skidala masku te je odbila svu hranu i piće poslužene u avionu.

Prije otprilike 100 godina pojavila se Španjolska gripa, Španjolica kako su je zvali, zatim, u kasnim 50-im godinama stigla je Azijska gripa koja je prouzročila totalnu katastrofu, pandemiju, u kojoj je život izgubio jako veliki broj oboljelih. Od tog je prošlo 50 godina tako da je bilo pitanje vremena kad će neki novi tip gripe opet pokazati svoje ružno lice. Gripa dođe, pronađe se lijek i onda nestane.

Međutim, razlike u širenju gripe u odnosu na 1917. (Španjolica) i 1957. (Azijska) su ogromne. Stvar je u današnjim mogućnostima putovanja. U ta “stara” vremena nije bilo jeftinih Ryanair letova, Airbnb-a, Tripadvisora. Danas virus jednostavno “uskoči” na bilo koji let i za samo par sati eto ga na drugom kontinentu. “Naš turizam je jako nastradao, Venecija posebno,” objasnio mi je nedavno jedan Talijan, poslovnjak. “Kao mali, sjećam se da sam prebolio Azijsku gripu i iz prve ruke mogu reći kakve mogu biti posljedice od virusa,” dodao je. Imamo li mi u Dubrovniku, koji ni po čemu nije imun na corona virus, razloga za paniku?

Vjerojatno, ne još. Međutim, svakako bi se trebali pripremiti na to da ćemo ove sezone morati stegnuti kaiš na gaćama. Naravno, cjepivo već sutra može biti pronađeno, ali to neće biti neka pomoć s obzirom na to koliko je ljudi već otkazalo svoj ljetni boravak u Dubrovniku. Jesam li u panici? Nisam još! Ali, jesam li zabrinut, to svakako. Da nisam imao priliku razgovarati s Britancima u vezi s tim, možda ne bih bio. Inače sam vrlo optimistična osoba, međutim, moje roze naočale polako su počele gubiti boju.

“Zabrinutost je krug misli koji se okreće oko centra straha,” rekao je jedan nizozemski pisac. Nadam se da ovo ljeto mi nećemo postati taj centar straha.