"Kako mrzim kongrese u Cavtatu! Mjesto je toliko prekrasno da se ne mogu na ništa drugo skoncentrirati. Kako vi uspijete ovdje raditi?" upitao me jedan španjolski stručnjak za turizam dok smo polako pili kafu. Turizam dolazi u mnogim oblicima i veličinama. Postoje 64 različite vrste tj. kategorije turizma, od sportskog do obrazovnog, vjerskog i kulturnog, jednodnevnog, itd. Jedna od tema cavtatskog kongresa, bio je ruralni turizam, još jedna od turističkih kategorija. Radi se o tipu turizma koji je (kod nas) često zanemaren, ako ne i zaboravljen. Oči su nam uprte u taj naš prekrasni, čisti Jadran i na to nam se uglavnom svodi turizam. Kupanje. Sunčanje.
Kupanje. Sunčanje. I tako godinama. Kad bismo se samo okrenuli za 180 stupnjeva i pogledali prema pitomim, zelenim brdima. "Ima li Dubrovnik za ponuditi gostima ruralni turizam?" upitao me je srpski novinar u programu uživo na televiziji. Na TV sam nekoliko puta govorio o turizmu, međutim, nitko me nikad nije upitao za ruralni turizam. Znamo da to nije nešto čega nema na našem području, radi se o tome da je ta grana turizma gotovo nevidljiva, pa valjda zbog toga i ovakva pitanja.
"Cijela županija ima toliko toga za ponuditi, od vinograda na Pelješcu do netaknutih seoskih predjela Dubrovačkog Primorja i Konavala te zapanjujuće lijepe i prepune različitosti doline Neretve", odgovorio sam. "Zbog čega onda te lokacije nisu popularne kod turista?" nastavio je novinar. "Problem smo mi, ne turisti. Mi vodimo, oni slijede. Kad bismo promovirali ruralne lokalitete više bi ih turista i posjetilo," odgovorio sam.
Pogled u brda
Pitanja su se nastavila u smjeru poljoprivrede, što apsolutno nije moje područje, ako ne računamo onih par struka pomadora i salate što sam posadio u kašune iza kuće. Sa svojim vrtom ja sigurno ne mogu okomodat potrebe turista, međutim, ruralna domaćinstva u županiji to bi svakako trebala. Sjećam se da je prije nekoliko godina Boris Johnson boravio u našoj županiji. U to je vrijeme bio gradonačelnik Londona i ovdje je došao s obitelji na odmor. Umjesto da je odsjeo negdje na obali, on je odabrao kuću na selu s pogledom na otoke i planine. Mi smo toliko zasljepljeni s tim našim Gradom da ne vidimo (ostalu) ljepotu s kojom smo okruženi.
Njorgamo kako je grad prekrcan, a u isto vrijeme i dalje ga nakrcavamo. "Ludilo znači raditi stalno jednu te istu stvar i očekivati drugačiji rezultate," rekao je veliki Albert Einstein. Blagoslovljeni smo s čarobnim prirodnim ljepotama, a uopće ih ne obadamo. S obzirom na to da smo bili na kongresu posvećenom razvoju ruralnog turizma, došlo se i do pitanja poljoprivrede i hrane.
"Danas se stalno "gura" pitanje organske hrane kao da je to nešto novo i inovativno, organsku hranu koristimo već 30 godina, to nije ništa novo," s osmijehom mi je rekla stručnjakinja za poljoprivredu koja je na kongres došla iz Barcelone. I bila je potpuno u pravu. "Zbog prehrambenih zahtjeva poljoprivrednici su bili prisiljeni napustiti sistem "stare škole" što uključuje korištenje umjetnih sastojaka te sadnju koja uništava zemlju," dodala je. To me potaknulo na razmišljanje.
Čuj organsko!
Ono što mi uzimamo zdravo za gotovo nije mjerilo u modernom svijetu. Svi imamo "svog čovjeka" za maslinovo ulje, mnogi od nas kupuju voće i povrće na placi ili direktno od proizvođača, ribu jedemo ravno iz mora. Znam da je u mene doma riba na repertoaru kad mi punica s balkona vidi koču. "Ljubitelji hrane žele jesti hranu pripremljenu od lokalnih sastojaka, a ne smrznute ili tvorničke proizvode," rekao je kuharski stručnjak iz Velike Britanije.
Ispričao sam im priču kako sam jednom prilikom bio u malom restoranu na Mljetu i kako me je konobar pitao hoću li salatu. Rekao sam da hoću i on je samo nestao u vrtu i za koji čas viknuo "Koliko ćete pomadora i kukumara?" E, to je freška salata. Ono o čemu govorim nije ništa novo. Imamo, ili smo imali sve to.
Međutim, s vremenom smo to ignorirali ili čak i zaboravili. Kad nemate jasnu strategiju, kad ste pasivni i niste kreativni, onda se dogodi upravo ovo. Pa nama se i turizam dogodio, mi tu sigurno nemamo nikakvu aktivnu ulogu. Mi smo reaktivni, ali ne i proaktivni. Ruralni turizam mogao bi, tj. trebao bi biti krunski dragulj našeg turizma. Ne samo da bi se smanjio pritisak na grad, već bi ta grana turizma zasjala sjajem kakvog i zaslužuje. I ponovo, nisu krivi turisti, mi smo!