Iza nas je vikend raščišćavanja svega i svačega te potrage za svim i svačim. Kako je zaboga miloga moj otirač završio 200 metara od ulaznih vrata? I gdje mi je finulo sušilo za robu? Svi smo (ste) dobro upoznati da su Englezi fascinirani s vremenom i malim razgovorima o njemu.
"Nije loše danas," pa "Na kraju je dobro ispalo," ili neizbježna "Opet kiša" – fraze su u svakodnevnoj upotrebi. Svaki razgovor započinje o vremenskim prilikama. S obzirom na to kako je vrijeme nepredvidljivo, ne treba se čuditi toj opsjednutosti. Izmjena četiri godišnja doba u jednom danu normalna su stvar. Za razliku od Engleske, u Dubrovniku smo blagoslovljeni s vremenom i dva godišnja doba.
Ono čime su ljudi ovdje "opsjednuti" svakako je vjetar. Je li bura, je li jugo, ma nije ovo ti je tramuntana, je li lebić, je li maestral, vazda je nešto. Na početku nisam baš razumio to s vjetrom, nisam čak ni znao da svaki ima ime, sve mi je to izgledalo vrlo čudno.
Međutim, sve sam jako brzo naučio. "Što, čujem da vi ljudi ovdje imate neki "specijalan" vjetar koji puše zimi," rekao je Amerikanac s kojim sam sjedio za stolom. Posebno sarkastično naglasio je riječ "specijalan". Očigledno nije vjerovao da u Dubrovniku može puhati hladan vjetar ili čak da u Dubrovniku zaista može biti hladno.
Ruža vjetrova
U trenutku tog razgovora bio je lipanj i sjedali smo na Stradunu u šorcu i majici. Sunce je peklo, vlažnost je bila kao što je valjda u šumama Amazone dok je odsjaj sunca s kamena pržio poput nuklearne eksplozije. Naravno da mu je u tom trenu bilo nezamislivo da u Gradu može biti studeno. Vjerojatno je mislio da je zima osrednja, blaga. Ooo, kako je bio u krivu. I to je vrlo brzo otkrio.
Dubrovnik je nalik na Dickensovu novelu, Priču o dva grada. Postoje samo dva godišnja doba koja se izmjenjuju kao da ih netko pali-gasi s prekidačem od struje, postoje ljeto i zima i, očekivano, sasvim su različiti. Tako je moj Amerikanac s početka priče, koji je inače s istočne obale SAD-a, mjestu na kojem pušu užasni vjetrovi, planirao doći u Grad u siječnju. "Specijalni" vjetar, onaj s kojim se rug‘o, zamalo ga je otpuh‘o u Italiju!
Napravio je identičnu pogrešku kao ja kad sam došao u ove krajeve prije dvadeset i nešto godina – podcijenio je buru! "Je li ovo istina," upitao me je prvi put nakon što ga je bura "blagoslovila". Nasmijao sam se. "Kao da me pogodilo milijun iglica dok sam stajao u frižideru," nastavio je.
Znam da ljudi koji dolaze ovdje ne razumiju važnost vjetra, nisam je ni ja razumio. Dolazim iz zemlje gdje vazda puheta s Atlantika, od Golfske struje. To je razlog zbog kojeg na jugozapadu zemlje rastu palme, pa čak smokve i masline. Nije riječ o hladnom vjetru, već o vjetru koji donosi kišu.
Dobra za pršute
Rijetko se tamo vjetrovima daju nazivi, ponekad kad "dopuše" vjetar sa snježnih skandinavskih vrhova zna se reći da puše "zvijer s istoka". "Malo je drugačije nego kad smo pili kafu ovo ljeto, a?" upitao sam Amerikanca uz smijeh. Ovaj je tjedan na dubrovački aerodrom trebao sletjeti avion British Airwaysa iz Londona. Njegova putanja poviše piste je izgledala kao špageti, od siline vrćenja i pokušaja slijetanja.
Na kraju avion ipak nije sletio, pilot je odustao i produžio za Italiju. Koliko god volim putovanja, drago mi je da nisam bio na tom letu. Avion se na buri okretao poput onih sprava u Disneylandu. "Povlačim sve što sam rekao," nastavio je Njujorčanin. "Bio si u pravu, vjetar je baš….ma jednostavno si bio u pravu," dodao je. Iskustvo je čudo! Sjećam se prije puno godina, dok je vanka derala bura, kako je jedna gospođa rekla "E, bez bure nema dobrog pršuta."
S obzirom na to koliko volim tu deliciju, me neka samo puše, sve ću pretpit! Uostalom, bolje bura nego jugo. A sad idem vidit đe mi je finula roba sa sušila!