Nakon što je u atriju palače Sponza nedavno otvorena skupna izložba "Gatara", izložbeni program 72. Dubrovačkih ljetnih igara nastavio se otvorenjem retrospektivne izložbe „Beskompromisno svoja“ – Ika Škomrlj Ajki u petoj lađi Lazareta. Koncepciju izložbe i njezin likovni postav potpisuju Ivana Bakal, kostimografkinja, predsjednica ULUPUH-a, kolegica i prijateljica Ike Škomrlj te urednica monografije o Iki Škomrlj, i Martina Petranović, teatrologinja u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta HAZU i autorica monografije o Iki Škomrlj.
- Često zaboravljamo da kazališni čin ne čine samo glumci, redatelji, dramski pisci, nego množina umjetnika koji dolaze iz različitih medija, a upravo svojim radom doprinose kompleksnosti i slojevitosti svakog kazališnog čina. Jedna od najvećih umjetnica tog tipa bila je gospođa Ika Škomrlj, naša Ajki, koja je svojim radom obilježila posljednjih 50 godina hrvatskog kazališta, ali i povijest Dubrovačkih ljetnih igara, surađujući s redateljima poput Ivice Kunčevića, Joška Juvančića, Marina Carića, Koste Spaića… Osim njenog umjetničkog rada, svakako je jako bitan njezin pedagoški rad, ne smijemo zaboraviti da je gospođa Škomrlj odgojila čitav niz ponajboljih hrvatskih kostimografa koji i dandanas djeluju na hrvatskoj kazališnoj sceni. Kao umjetnik, nisam imao tu priliku i čast da surađujem s njom, ali sam surađivao s puno njenih učenica i uvijek pamtim iste izraze koji su govorili za nju, a to da je bila slobodna, hrabra i, kao što ova izložba kaže - beskompromisno svoja, rekao je uvodno pomoćnik za dramski programa, Saša Božić.
Bakal je kazala kako su izložbu počeli osmišljavati još u vrijeme dok su sa Škomrlj završavali njenu monografiju.
- Mislili smo da ćemo zajedno otvarati ove izložbe, no, Ajki nas je napustila i dvije godine nakon toga kolegica Martina Petranović i ja bile smo pozvane od obitelji koja nam je dala ideju i izrazila želju da napravimo tu veliku retrospektivnu izložbu koju danas možete vidjeti ovdje. Originalna izložba je otvorena u četvrtom mjesecu u Zagrebu, u Tehničkom muzeju. Nakon toga bila je prikazana u Šibeniku i, evo, sad je možemo vidjeti u jednom posebnom izdanju. Dakle, izložbu smo dopunili s tri kostima iz predstave „Darse - Farse“ koja je realizirana u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Željela bih se zahvaliti gospodinu Jakovu Sedlaru koji je zapravo inicirao da ova izložba bude realizirana u Dubrovniku, Ajki je tako lijepo radila, tako pedantno čuvala, svaku svoju sliku, svaku fotografiju i omogućila nam je da možemo napraviti izložbu u ovakvom obimu, izjavila je Bakal zahvalivši i upravi Igara, ali i priznavši kako do velikog broja kostima nije bilo moguće doći.
Više o samom konceptu izložbe rekla je Petranović.
- Ika Škomrlj svima poznatija kao „Ajki“ svoje je djelovanje započela sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća i od tada, do svoje smrti prije nekoliko godina, nanizala je zaista impozantan broj od nekoliko stotina kostimografskih ostvarenja koje je realizirala u gotovo svim većim nacionalnim kazališnim kućama diljem Hrvatske. Ona je, kao što znamo, najviše bila vezana za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu iako je cijeli život po vlastitom odabiru zapravo bila slobodni umjetnik i slobodni duh. Veliku suradnju ostvarila je i s dubrovačkim kazalištem odnosno s Dubrovačkim ljetnim igrama, a također je rado surađivala s izvaninstitucionalnim kazališnim skupinama. Naš cilj je bio taj ogromni, veliki, raskošan i bogat opus što slojevitije obuhvatiti i prikazati. Tematski smo ga podijelili u nekoliko cjelina: prvu cjelinu čine predstave za djecu na kojima je Ika Škomrlj vrlo rado sudjelovala i svoje zadnje kostime iz 2014. realizirala je upravo u dječjem kazalištu Trešnja za predstavu „Pepeljuga“ u režiji Jakova Sedlara, to su kostimi koji i dalje igraju na sceni jer predstava još uvijek igra i zato ih nema ovdje. Drugu cjelinu čine kostimi iz dramskih predstava za koje Ika Škomrlj ostvarila zaista najveći broj realizacija u kostimografiji i stvorila neke od antologijskih djela. Treću cjelinu čine njezini kostimi za glazbeno-scenske predstave, kako monumentalna ostvarenja za operna djela, ali i zanimljiva i vrlo duhovita ostvarenja za niz domaćih mjuzikala i rock opera… Četvrtu cjelinu čine njezini kostimi za plesna i baletna ostvarenja, kako za klasične balete tako i za kazalište plesa. Završnu cjelinu na ovoj izložbi čine kostimi koje je ona realizirala izvan kazališta, u prvom redu kostimi za njezina filmska i televizijska ostvarenja koja nisu toliko brojna, ali su ništa manje upečatljiva, a važan dio njezinog umjetničkog opusa svakako su i vojne odore i odore za razne svečane postrojbe kojima je ona posvećivala veliki dio svoga rada, navela je Petranović te dodala:
- Ono što nam je bilo važno jest na izložbi obuhvatiti i njezine kostimografske skice na kojima se vide sama idejna rješenja kostimografije preko realiziranih kostima kao zapravo gotovih umjetničkih artefakata koje se na ovakvom izložbenom prostoru vrlo rijetko imaju prilike vidjeti, do fotografija iz predstava na kojima se onda vidi na koji način ti kostimi funkcioniraju u svom prirodnom kontekstu, a to je kontekst kazališne predstave. Neobično smo sretni što smo pritom skicama mogli pokazati vrlo zanimljiv i šarolik dijapazon Ajkičinog likovnog rukopisa, kako onog crtačkoga i slikarskoga tako onoga na samim kostimima i što smo uspjeli pronaći kostime kojima primjenjuje mnoge od postupaka karakterističnih za rukopis Ike Škomrlj. Tu je i nekoliko kostima koje je sama Ajki neobično voljela, kao što je recimo kostim Hipolita iz „Fedre“ iz 1967. ili kostimi iz „Hamleta“ i „Areteja“. Ajki Škormlj bila je važan pedagog, isto tako ona je bila veliki borac za autoritet i dignitet kostimografske struke i uopće kostimografije kao umjetničke discipline, ova izložba je stoga na neki način pokušaj da se ne samo prikaže jedan zaista fascinantan umjetnički opus kakav je bio opus Ajke Škomrlj, nego da se skrene pozornost na kostimografiju, na potrebu očuvanja kostimografskih djela kao umjetničkih artefakata koje bi možda trebalo izdvojiti iz kazališnih fundusa u kojima oni žive svoj redovni kazališni život, nekako ih muzejski zaštititi i možda ovaj dio Ajkičinog kostimografskog opusa izdvojiti u neku zbirku koja bi čekala neka sretnija vremena osnivanja kazališnog muzeja kojega, vjerujem, svi ljubitelji kazališta žarko priželjkuju, poručila je Petranović.
Izložba je realizirana u suradnji Dubrovačkih ljetnih igara i ULUPUH-a, a uz pomoć Dubrovačke baštine, a može se pogledati do 5. kolovoza, od ponedjeljka do petka od 10 do 21,30 te subotom od 10 do 13 i od 19 do 21,30 sati.