StoryEditorOCM
KulturaUSUSRET SV. VLAHU

Slavica Stojan: Puno ih je koji vrijeme provode uz bedaste turske sapunice, umjesto da čitaju Držića i Gundulića! Vidra nije bio ‘proleter‘, nego čovjek kršćanskog milosrđa!

Piše Bruno Lucić
16. siječnja 2025. - 22:41

U sklopu druge tribine "Ususret sv. Vlahu", Slavica Stojan održala je predavanje "Marin Držić, svećenik. Može li skupa duhovno i duhovito?". Okupljene u dvorani Ivana Pavla II. je u ime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije pozdravio Mislav Ćimić.

Povjesničarka književnosti, znanstvenica, sveučilišna profesorica, bivša upraviteljica Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i bivša predsjednica dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske na početku je kazala kako je dio predavanja naslonila na tekst knjige koja je u tisku, a uz fotografije, pokazala je ilustracije iz knjige čiji je autor Joško Marušić.

NAJVEĆI HRVATSKI KOMEDIOGRAF PRIVATNO Slavica Stojan o Marinu Držiću kao svećeniku, dužniku te izdajniku domovine

- Marin Držić slabo je zastupljen na hrvatskim pozornicama, a njegova djela se ne čitaju. Nakon veličanstvene proslave 500. obljetnice njegova rođenja gotovo da ga nije bilo na pozornici. Iz lektire je izletio, više tamo nema "Dunda Maroja", ostala je kratka novela - "Novela od Stanca". Možete li zamisliti da Britanci više ne mare za Shakespearea, da im se učini nepoznat i nerazumljiv kao što se to Hrvatima čini "Dundo Maroje"? Da Shakespearea miču iz nacionalnih knjižnica i pozornica kao što mi mičemo Držića?! O Shakespeareu snimljeno je više od 600 filmova, a o Držiću samo jedan, krivotvoreni portret pun neistina, falsifikata i klevetnih podataka! Nije tu bila riječ o ‘stvaralačkoj slobodi‘, tu nisu dopuštene nikakve ‘slobode‘ ni intervencije koje su u slučaju filma o Držiću bile dopuštene! Znamo da je bilo riječ o malicioznoj obmani! - započela je Stojan te nastavila:

image
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

- Radije ću spomenuti predstavu, jedna od rijetkih koje smo imali priliku vidjeti i to baš na daskama Kazališta Marina Držića, a to je Držićev "Arkulin", jedna sasvim solidna režijsko postavljena predstava s nastupom glavnog glumca Arkulina, našeg Dubrovčanina Marjana Nejašmića Banića, koje je svih oduševio sjajno odigranom ulogom! To daje nadu da ćemo Držića i dalje gledati i dalje u njemu uživati!

Nemojte se uplašiti, ovo je samo predstava: premijerno na velikoj sceni KMD-a i ‘na groblju‘ izveden Držićev ‘Arkulin‘

- Negiranje duhovnog Držića je kontinuirano, tako ga je bilo najlakše izlučiti iz nacionalnog prostora kojemu pripada. Bio je svećenik i to je važno za razumijevanje njegovog stvaralaštva. U tome ne postoje nikakve nedoumice, držao je mise svakodnevno u crkvi Svih Svetih Domino, a o velikim blagdanima morao je držati pjevanu a imao je i večernju misu. Predstavljao se s ‘dum‘ ili ‘don‘ ili ‘prete Marino Darsa‘, a potkraj života, kad je izgubio prijatelja Primovića u Veneciji, dao je izjavu, ostalo je zapisano "Ja svećenik Marin Držić..." Dakle, ostao je svećenik od zaređenja do završnice svog života jer je neposredno nakon toga umro. Više od 50 puta Držić spominje svece Katoličke Crkve, crkvene titulare, ime Božje, ime Blažene Djevice Marije, zna biti i otkačen u tim nazivima jer on ne može biti drugačiji nego duhovit... Svetog Josipa tako je nazvao ‘Martiro‘ iako znamo da nije bio mučenik. Aludirao je na svečev neporočni život uz Blaženu Djevcu Mariju pa je to tako duhovito okarakterizirao, pojasnila je predavačica.

Potom je Stojan naglasila ono kršćansko u Držiću.

image
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

- Senzacionalistički su ga prikazivali kao ‘proletera‘, ‘revolucionara‘ a ne kao čovjeka kršćanskog milosrđa, osobito kad je Jean Dayre otkrio njegova 4 urotnička pisma u firentinskom arhivu. Dayre nije imao u primisli da bi Držić mogao biti revolucionar... No, još i danas mnogima je nespojiva uloga Marina Držića kao svećenika... Svećenik oko sebe treba širiti optimizam, suprotstavljati se malodušnosti i otkrivati ljudima radost života... Zašto bi Držićev smijeh ili kazališna razigranost bili čudni, neprihvatljivi?! Držić nikad nije u raskoraku s Evanđeljem, on je glasonoša radosne vijesti, njegove poruke na pozornicu donose radost, vedrinu i smijehom ljude oslobađaju od straha. Ne dijeli on ljude po društvenoj ljestvici, antitezu ‘ljudi nazbilj‘ i ‘ljudi nahvao‘ su nam pokušali politički upakirati. Držić definira ljude kao dobre ili nerazumne... Njegov svijet nije uvijek pravedan, ali nikad nije lišen plemenitog, ljudskog i nikad nije ravnodušan. Držić nije prostak, lakrdijaš, nije karikaturalan, opscen, on je prirodan, neposredan, životan, oplemenjen maštovitošću i razbibrigom, on je čovjek duhovne dokolice. Ona mu omogućuje da stvara, stvaralaštvo shvaća kao poziv i kao užitak. Žudi za bezbrižnošću i smijehom, a njegove 500 godina stare šale prikazuju duhovitost i duhovitošću naklonjenu prirodu čovjekovu. Držić je potkraj života ušao u stanje ogorčenosti i beznađa jer je izgubio mogućnost da upravlja vraćanjem dugova preko majčine četvrtine miraza... Dva vjerovnika su se uknjižila, a on je tom četvrtinom upravljao - nije je posjedovao... To ga je razaralo, osjećao je odogovornost prema braći... Bankrot njegovog brata upropastila je cijelu obitelj i to je priča o "Dundu Maroju"... - podcrtala je Stojan.

image
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

Naglasak je potom stavila na njegovu, sigurno najpoznatiju komediju. 

- Kad je izgubio financijsko uporište, vjerojatno se pitao: ‘Gdje ste svi koje sam cijeli život razveseljavao svojim komedijama? Gdje ste svi vi kojima sam pjevao na vjenčanjima, unosio radost u vaše živote? Gdje sam ja kad trebam vašu pomoć?‘ Ostao je sa strane, bio je glavna faca u Gradu, a onda je odjednom nastupila šutnja, odbacivanje... Nije imao mecene kao talijanski, mletački pisci, pjesnici, komediografi poput Bernija, Ariosta, Aretina... U Dubrovniku nije bilo takvih mecena. Aretino je imao nadbiskupa kao mecenu, a u Dubrovniku je nadbiskup bio stranac, što je njega bilo briga za Držića! Dolazio je i odlazio, kratko se zadržavao... Nakon 1550. Dubrovnik je lagano bio u gospodarskom padu, svadbe nisu bile urnebesno skupocjene... Štedjelo se, štedjelo se na predstavi, ali ne na marcipanu, marcipana je moralo biti! Treba li Držiću zamjeriti malodušje, napuštanje Grada? Ne, jer i on je bio samo čovjek! U nas postoje brojne poznate predaje o duhovitim svećenicama, ali Držić je puno više od duhovitog svećenika, Držić je neizmjernim Božjim darovima obdareni pisac kazalištarac, nemoguće ga je pronaći u Europi... Shakespeare se rodio tri godine prije nego što je umro, nije bio ni svećenik ni duhovan... Ispisao je u književnosti najkrvavije stranice svjetske povijesti! - kazala je Stojan i dodala:

image
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

- Držić je bio svjestan da treba donijeti radost i veselje, znao se šaliti na svoj račun, a u duhovnim porukama Držić je bio posve izravan... U "Dundu Maroju" je tema komedije Jubilarna godina 1550. Držić je na umjetnički način prikazao Dubrovčane i njihova očekivanja u 1550. Ne znamo je li pošao u Rim jer je vječno bio bez para, ali nešto prije nego što je jedna grupa Dubrovčana otišla u svibnju, kad se moglo ploviti, on je posudio 50 dukata, što je premalo za putovanje u Rim. Znamo da je djevojka Pera u "Dundu Maroju" za isto to putovanje krišom posudila 300 dukata od tetke! Držić je jako dobro poznavao Rim i njegove prilike. On donosi podatak o rastrošnosti nećakinja tadašnjeg svetog oca pape koje su trošile na drangulije više nego što je trošila kurtizana Laura... Spominje antički kip koji je nastao vjerojatno u Rimu u 3. stoljeću prije Krista, a ime mu je "Pasquino". U rimsko doba stajao je u Domicijanovom stadionu, to je današnja Piazza Navona... Iskopan je 1501. bez nosa, nogu i još nekih dijelova tijela... Prikazuje junaka Patrokola koji je u rukama drugog junaka, Menalaja... Držić je bio upoznat kako izgleda antički kip i bojao se da njegova djela ne ostanu na kraju kao taj Pasquino, s puno oštećenja... A, to se zapravo dogodilo: nemamo nijednu autentičnu Držićevu komediju a da ne fali početak, kraj, jedan čin ili da se ne sastoji od ‘krpica‘... Kip je pronađen na zemljištu vlasnika koji ga je htio baciti, ali ga je neki krojač, negdje se spominje i brico, nagovorio da to ne čini... Kipu su naposljetku dali ime po tom krojaču... Pasquino je postao vrlo popularan jer su politički nezadovoljnici lijepili ceduljice s porukama koje nisu mogli javno izgovoriti jer su se bojali zatvora. Pasquino je postao kip koji progovara do današnjeg dana, s njime se našalio i znao za njega Marin Držić... 1550. odlučio je napisati poučnu, eruditnu komediju s puno detalja iz vlastitog života... Dodao je unutra i postavio protagoniste, autentične dubrovačke suvremenike... Iste godine izgubio je oca Marina koji ga je cijeli život štitio, odijelio od ostale braće i njihovih loših poslovanja. Tad nije bilo ekonomskih fakulteta, ljudi su se trgovini učili od očeva, a Držićev djed je, kad je eksplodirao barut u Kneževom dvoru, bio u kući preko preko te je izgubio život tako da nije mogao dalje prenositi svoje znanje...

image
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

- Nova Držićeva komedija nastavak je ‘Pometa‘ a izvela je Pomet družina. Bio je to "Dundo Maroje". Držićeva oca zvali su dundo Maroje. Inače, sveti Marin bio je jedan od najpopularnijih hrvatskih svetaca europskog područja, a znate da je sveti Marin bio naše gore list... Mjesto radnje nove komedije bio je Rimu u koji su pohrlili Dubrovčani. Držić je htio ostvariti tu želju: gledati na Rim iz Dubrovnika! Kakva je to negromancija! U Pometu je sinu trebalo 3.000, a sad mu u novoj komediji otac daje 5.000 tisuća dukata da postane trgovac... Susrete s našijencima u Rimu Držić prikazuje dojmljivo, nadahnuto... Komedija završava s ‘happy endom‘, sigurno ga je napisao i nije teško naslutiti završetak ali se on izgubio: "Dundo Maroje" nalikuje kipu Pasquina! Odlazak starca Maroja iz Dubrovnika u Rim, svetište duha, s kršćanskog je gledišta značio izazov, a donio je utjehu potaknutu Božjim djelovanjem. Otac je vratio nehajnog sina, hodočasnici su doživjeli duhovnu okrepu, religioznu obnovu i oprost... Otac je oprostio sinu, a zaručnica zaručniku, bilo je to pokorničko putovanje u Rim. Uprizorivši komediju u vijećnici, a što je pratilo velike troškove, Držić je ostao bez prebijene pare, totalno dekintiran sjetio se prijatelja Martina Šumičića koji mu je posudio 50 dukata... Zadužnicu je napisao Držić i to je ujedno najstariji autograf jednog hrvatskog književnika! Nemamo nikakav portret, ne znamo kako je izgledao, nemamo nikakav osobni predmet, ne znamo mjesto gdje mu je bio dom, ostala je samo zadužnica kao jedini trag jedne književne veličine i njezina groteskna simbolika, zaključila je Stojan.

Upitana što bi trebalo učiniti da se Držić vrati na pozornice i na popise lektira, Stojan je rektoru Crkve sv. Vlaha, don Ivici Pervanu, odgovorila:

image
Angelina Tadić/Dubrovačka biskupija

- Trebamo biti svjesni da je Držić hrvatski pisac, da boljeg i većeg nemamo, vjerojatno boljeg nećemo imati, treba ga čitati... Može ga se razumjeti, samo treba biti strpljiv. Kad je Marjan Nejašmić Banić uspio svladati onu makaroniku, makaronski jezik, i na onako sjajan način odigrati Arkulina, ne znam zašto ne bismo mi mogli čitati Marina Držića?! Najviše makaronskog jezika ima u "Arkulinu"... No, treba čitati kontekst, treba imati strpljenja, ljubavi prema tome... Tko voli svoju domovinu, voli i njezin književni jezični identitet... Nema svatko vremena, a ima puno ljudi koji puno provode uz televiziju uz bedaste turske sapunice umjesto da uzmu "Arkulina", "Tripče de Utolče", "Grižulu" pa malo prelistaju ili da uzmu Gundulića... Kako ćete se osjećati dobro, kako ćete imati samopoštovanja prema sebi i svojoj domovini: svatko treba imati svijesti o tome da odlučuje hoće li Držić živjeti i dalje ili će nestati - s pozornica i iz naše lektire..., poručila je Stojan.

Na kraju je dubrovački biskup mons. Roko Glasnović još jednom naglasio važnost duhovnog i duhovitog, a najavljeno je kako će se sljedeća tribina održati 29. siječnja u 19.30 sati u dvorani Ivana Pavla II. "O križu na Srđu i Oratoriju" govorit će umirovljeni zadarski nadbiskup i nekadašnji dubrovački biskup dr. sc. Želimir Puljić.

04. veljača 2025 16:47