Drugi premijerni dramski naslov 71. Dubrovačkih ljetnih igara, peripatetička predstava bazirana na poeziji dubrovačkih baštinskih i suvremenih pjesnika "Dubrovačka zrcala – tri struka lovorike, pelina i vrijesa" u režiji Dore Ruždjak Podolski i Marine Pejnović prema izboru tekstova koje je napravio Hrvoje Ivanković izveden je na tri lokacije: Pustijerni, Mrtvom zvonu i Na Andriji.
- Željela sam napraviti jednu peripatetičku predstavu koja bi ujedno bila hommage čuvenom Areteju Georgija Para te Radionici za šetanje, pričanje i izmišljanje Boba Jelčića i Nataše Rajković, jer je tradicija takvih predstava duboko utkana u prostor Igara. Hrvoje Ivanković, čija je ideja da napravimo predstavu koja se temelji na poeziji dubrovačkih pjesnika, pokazao se nezamjenjivim suradnikom. Na Pustijerni imamo posvetu Milišiću, a Na Andriji Vojnoviću, dvama pjesnicima i autorima čiji je rad obilježio Dubrovnik, i onda jednu zaključnu temu, u puno ležernijem tonu na Mrtvom zvonu. Radi se dakle o tri potpuno različita žanra koje smo Marina Pejnović i ja različito i tretirali u redateljskom prosedeu. U konačnici mislim da smo dobili vrlo zanimljiv projekt koji će dubrovačka publika prepoznati kao nešto što ih se tiče i što će danas s njima rezonirati, istaknula je redateljica predstave i intendantica festivala.
Na Pustijerni se odvija Vremenska stupica prema poeziji i fragmentima eseja Milana Milišića, dok se istovremeno pred drugom skupinom publike Na Andriji igraju Svete stijene grada moga prema fragmentima djela Iva i Luja Vojnovića, zatim Dživa Gundulića, Dživa Bunića, Miroslava Krleže, Johanna Georga Kohla i Ide von Düringsfeld. Dvije skupine publike susreću se na Mrtvom zvonu na Gomnaidi koja se izvodi prema istoimenoj pjesmi Junija Đona Palmotića te improvizacijama umjetničkog ansambla predstave. Vojnović i Milišić stoga se na neki čudan, Dubrovnikom objedinjujući način, ogledaju jedan u drugom, pa iz te uzajamnosti potječe i naziv ove predstave preuzet dijelom od Milišića (Dubrovačka zrcala urednički je naslov knjige njegovih posthumno izdanih eseja), a dijelom od Vojnovića (tri struka u posveti su Dubrovačke trilogije njegovu ocu).
- Gomnaida je na sebe preuzela ulogu komentara naše suvremenosti, govoreći doduše impersonalnim jezikom vesele apokalipse, ali čineći to iz perspektive specifično dubrovačke u kojoj se simboličko trojstvo lovorike, pelina i vrijesa, nerijetko znalo svesti samo na gorku čašu pelina. Nama današnjima koji gledamo kako se nagrđuju, pa i nepovratno uništavaju prastari dubrovački povijesni i prirodni ambijenti, kako se Grad profanira i bagatelizira za škudu stranca tuđinskoga srebra to na žalost nije teško razumjeti, naveo je Ivanković.
Ansambl predstave čine: Doris Šarić Kukuljica, Maro Martinović, Livio Badurina, Nikša Butijer, Dražen Šivak, Iva Kraljević, Nataša Kopeč, Gloria Dubelj, Romano Nikolić, Andrej Kopčok i Lujo Kunčević. Kostimografkinja je Duška Nešić Dražić, scenski pokret kreirao je i s glumcima uvježbao Šimun Stankov, svjetlo je oblikovao Marko Mijatović, a zvuk Maroje Kurajica.
Nakon premijere, predstava se izvodi u još dva termina, utorak i srijedu, 28. i 29. srpnja, također u 21.30 sati.