Pola stoljeća nakon njegove smrti, Dubrovačke ljetne igre priredile su izložbu u čast velikom dubrovačkom slikaru Antunu Masli (1919. - 1967.). Postav sabran pod zajednički naziv "Riječi boje i boja riječi - ljuske vida i privida u istoj oniričkoj bajci" prikazuje 31 djelo „slikara s pticom i zavičajnim suncem u njedrima.“
Okupljenima se na početku obratio v.d. intendanta Mladen Tarbuk rekavši kako "period prave percepcije Antuna Masle tek dolazi".
- Gledajući Masline slike kao da čujete tonove, a čitajući njegovu poeziju vidite sliku. Boja i oblik forme su koje su najbliže umjetniku, kazao je Tarbuk dodavši kako živimo u vremenu u kojemu ovako kreativni vrhunci ništa ne znače.
- Kao da smo svi skupa pali u neku prosječnost, dodao je v.d. intendanta usporedivši Maslu s ruskim slikarom Vasilijem Kandinskim.
Antun Karaman, autor teksta kataloga te s Nikolinom Puticom i autor postava ove izložbe, zapisao je kako je Masle umro „prerano, u naponu stvaralačke snage, no njegovo slikarsko djelo, (kao i ono pjesničko) nije prestalo rasti; dapače, što vrijeme više prolazi, ono sve više nastavlja rasti. Slike koje je slikao Masle nije samo slikao, on ih je i živio. Zato one i jesu tako neposredne i tako životno istinite."
Glumac Frano Mašković pročitao je nekoliko Maslinih tekstova. Glazbeni dodatak večeri priredili su Vanda Đanić, i Alberto Frka koji su izveli najdražu Maslinu skladbu "Smrt labuda".Kasnije im se pridružila i violinistica Ana Dražinić.
Antun Masle rođen je u Orašcu, a u Dubrovniku dobiva prve poduke od Koste Strajnića i dolazi u dodir s likovnom umjetnošću. Prvi je put izlagao kao osamnaestogodišnjak, u Splitu u Salonu Galić 1937. godine. Sljedeće godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Marina Tartaglie. Tartaglia je bio sklon stišanom koloritu, a Masle je težio boji pa je prešao u klasu prof. Vladimira Becića. Prvu samostalnu izložbu priredio je 1952. u Dubrovniku, a 1963. prvi je put samostalno izlagao u inozemstvu, u New Yorku. Od 1955. do 1964. priredio je niz izložbi sa slikarom i prijateljem Đurom Pulitikom. Godine 1965. obolio je od neizlječive bolesti, a umro je 20. kolovoza 1967. ne napunivši 48 godina života.
Iako skroman i samozatajan Masle je u mnogo čemu bio predvodnik, poglavito sredinom 50-ih godina prošloga stoljeća, kada je na supstratu fovizma, ekspresionizma, art bruta i likovnog izričaja djece ostvario posebnu varijantu ekspresionističkim, artbrutovskim i poetskim nabojem uzdignutog kolorizma. Bio je to, u tom trenutku, oblik likovnog govora posve drukčiji od govora njegovih suvremenika, što ga je činilo izdvojenom i iznimno vrijednom pojavom i u dubrovačkom i u hrvatskom slikarstvu njegova vremena. Danas, na pedesetogodišnjicu slikarove smrti, prisjećajući se njegovih slikarskih domašaja i neiscrpne širine i bogatstva njegove neukrotive mašte kao, uostalom i iznimne slojevitosti koju je u svom pedagoškom i umjetničkom radu iskazao, bez sustezanja se može ponoviti i vrlo jasno reći: Antun Masle je veliko slikarsko ime, jedno od najvećih što ih je hrvatska likovna umjetnost (druge polovice 20. st.) dala.
Izložba će se u Sponzi moći razgledati do 20. kolovoza.