Katedralni župnik don Marin Lučić blagoslovio je kapelicu Presvetog Srca Isusova koja je ponovno otvorila svoja vrata. Izrazio je nadu da će kapelica biti "pravo mjesto da se otvaraju srca i da će svi koji budu dolazili shvatiti da su ljubljeni, posebno ako im je srce blago i ponizno, tad i Gospodin može davati više i više".
Potom je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen održao kratko stručno izlaganje o povijesti i značaju kapelice kao zanimljivog spomenika dubrovačke barokne baštine. Zahvalio je upravi hotela The Pucić Palace na prilici.
- Naizgled male skromne stvari u Dubrovniku imaju veliku, svjetsku priču. Ovdje smo u hotelu The Pucić Palace, nekadašnjem hotelu Dubravka odnosno, prije toga, u Hotelu de la Ville. Nekad davno, u srednjem vijeku, čitav ovaj blok bio je veliki srednjovjekovni blok koji je do temelja srušen u Velikoj trešnji 1667. U prvoj polovici 18. stoljeća hrpe ruševina počele su se uređivati, probijena je tada današnja Ulica Dinka Ranjine, blok je podijeljen na dva dijela. Sredinom 18. stoljeća gradila se ova palača. Pucići su kupile dvije parcele i izgradili jednu od najljepših baroknih palača u Dubrovniku - palaču Giorgi-Pozza. Radili su inovaciju, a to vidimo po prostoru koji se nalazi sa zapadne strane a koji je ostao neizgrađen. Naime, nastala je taraca s kapelicom, to je tipični primjer ladanjske arhitekture te je to prije Velike trešnje bilo nezamislivo. Riječ je o arhitektonskoj inovaciji. 1763. posvećen je oltar, dvije godine prije nego što se blagdan Presvetog Srca Isusova uopće počeo slaviti u svijetu i po tome je ova kapelica posebna. Kult štovanja Presvetog Srca Isusova razvijao se stoljećima, nastajao je jako, jako dugo. Vjerojatno korijen tog kulta seže iz 12., 13. stoljeća, tijekom Križarskih ratova, pojasnio je Viđen te dodao:
- Kapelica je nastala u sklopu palače, vezana je uz obiteljski život. Dakle, bračni par Pucić je dao izgraditi kapelicu, a kasniji naraštaji nastavili su štovati blagdan Presvetog Srca Isusova kojemu je bračni par bio posebno naklonjen. Sabo Pucić, rođeni unuk posljednjeg dubrovačkog kneza, bio je jedan od posljednjih dubrovačkih vlastelina. Brzo se 1859. sprijateljio s austrijskim nadvojvodom Maksimilijanom i njegovom suprugom Šarlotom koji su došli nakon eksplozije i potonuća ratnog broda Triton. Bio im je jedan vrlo blizak prijatelj, prijatelj od povjerenja. Od prvog dana bio je uključen u uređenje Lokruma kojeg su kupili Maksimilijan i Šarlota. Kad je Maksimilijan strijeljan u Meksiku, Sabo je dao služiti misu za svog prijatelja upravo u kapelici. Sabo Pucić čuvao je tad u 19. stoljeću originalni interijer ove palače koji je tada bio raskošno uređen. Postojale su tri reprezentativne dvorane, jedna je bila ukrašena crvenim damastom, jedna plavim damastom, a jedna žutom svilom. Članovi obitelji Giorgi-Mayneri krajem 19. stoljeća palaču su iznajmili Robertu Odaku za hotel. Godine 1938. uređena je kapelica, naručena je postojeća oltarna slika autora Iva Skatollinija koja je iste godine i blagoslovljena. To štovanje Presvetog Srca Isusova nastavilo se i u 20. stoljeću, a tad je ujedno kapelica posljednji put uređena i blagoslovljena, ispričao je Viđen najavivši opširnije predavanje na taraci hotela krajem travnja.
Okupljenima je dobrodošlicu poželio te ih pozdravio direktor hotela The Pucić Palace Ivan Lasić. Na kraju su se mogla čuti i zvona kapelice.
Inače, kapelica će biti otvorena za javnost u doglednom razdoblju od 10 do 16 sati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....