Praizvedba kazališne predstave "Što je nama Hekuba" u izvedbi Ragusina i Teatra M&M nastala u suradnji s Domom Marina Držića i uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Turističke zajednice Grada Dubrovnika održana je na Supetru.
Komad je nastao na temelju Držićeve "Hekube" inspirirane Euripidovim djelom, a povod za izvedbu je obilježavanje 510. godina od rođenja Marina Držića Vidre (1508.– 1567.), Godine Troje (2018.) te Europske godine kulturne baštine 2018. Ideju, dramaturgiju i režiju potpisuju sestre Mira i Vesna Muhoberac, a u predstavi su glumili, plesali, pjevali i svirali studenti glume i mladi glumci.
Iz programske knjižice autorica Mire i Vesne Muhoberac: “Zapisujući kraj renesansnog svijeta, prva sačuvana hrvatska književna i kazališna tragedija – Držićeva Hekuba, koju družina Bidzaro izvodi 1559. u pokladnom (!) okruženju, nakon što su vlasti dva puta zabranile prikazivanje godinu prije, strukturirana u pet činova, odnosno 2733 dvanaesterca i osmerca, antičku sudbinu i čovjekovu tragičnost preklapa postrenesansnom pohlepom i željom za vlašću: dok u prostoru krvi zakopane tragedijske osobe pokušavaju naći svjetlost ljudi nazbilj, u mrak ih tjeraju dramatične silnice mehanizma pohlepe, vlastoljublja, prijetvornosti, laži.
Govor Držićevih dramskih osoba, protagonista i antagonista prve hrvatske očuvane tragedije, i jedine Vidrine tragedije, posljednjega njegova književnoga djela, nikako nije isti. Tradicionalan nije čak ni dvostrukorimovani dvanaesterac, koji često dobiva treći nerimovan stih, a i osmerci bježe iz svoje košuljice napravljene od četiri stiha kad prenose tuđi govor.
Držić je svjestan da živi u vremenu manirizma, u kojem se raspada stabilna društvena struktura, u kojem umjetnik, postajući svjestan egzistencijalnih svjetotvornih, okvirnih i vlastitih lomova, razglobljenost mora uprizoriti u građevini petočina teksta.
Marin Držić zato Hekubu piše kao dugi monolog koji se rastvara na monolog tužaljke i monolog vlasti. Postavlja se pitanje: tko je kriv?
Držić poslije Hekube nije napisao nijedno književno djelo. Otišavši iz Dubrovnika, umro je 1567. u Veneciji nepoznatom smrću. Hekubu spominje i Shakespeare u tragediji Hamlet, u stihovima: „Što Hekuba je njemu, što on Hekubi da za njom plače?” Nakon izvedbe Hekube 1559., odnosno uprizorenja družine Od Bidzara u zasad nepoznatom dubrovačkom prostoru, prvi je put ova tragedija, remek-djelo hrvatske sudbine, izvedena tek 1959. na Dubrovačkim ljetnim igrama, u parku Gradac, u režiji Branka Gavelle.”
Večeras je premijera predstave, a brod s velikog mula kreće u 18 sati. Prijevoz brodom do Supetra i natraga te ulaz na predstavu su besplatni.