NEKI BOLJI SVIJET Otvorena izložba 'Planet X' Ivane Miloglav Ivanković

Sinoć je u galeriji "Flora" otvorena izložba "Planet X" akademske slikarice Ivane Ivanković Miloglav.  O izložbi je povjesničarka umjetnosti Jelena Tamindžija u katalogu izložbe napisala: "Ako je njemački matematičar i filozof Leibniz u svojim poznatim Esejima iz 1710. zaključio da je ovo najbolji od svih svjetova, Ivana Miloglav Ivanković postavlja niz protupitanja svojim novim radom istovremeno stvarajući više svjetova. Na tragu platonske filozofije, dubrovačka umjetnica ne prihvaća postulate zadanog fizičkog svijeta opirući mu se odlaskom u vlastiti svijet priča, scenarija, intimističkih narativnih sljedova i duhovnosti."

"U svom idealističkom i dualističkom tumačenju svijeta, Platon je materijalni svijet diskvalificirao kao promjenjiv, varljiv, prolazan te puka sjena i kopija pravog, vječnog i nepromjenjivog svijeta, svijeta ideja. Ovaj svijet Platon je promatrao kao jedinu pravu zbilju negirajući zbiljsku vrijednost materijalnog svijeta kao kaotičnu i nesređenu masu koja predstavlja samo sliku idejnog svijeta. Čovjek kao biće na razmeđu ova dva svijeta pripadnik je stoga obaju svjetova, po duši svijeta ideja, a po svojem tijelu dijelom je svijeta materije. Miloglav Ivanković svom idejnom svijetu pak odlučuje podariti oblik stvarajući hipotetski planet koji je prvotno predstavljen na prošlogodišnjoj izložbi INTRO u galeriji Otok u Lazaretima.

Nit vodilja izložbe, koja je predstavljala uvod u naraciju koja se nastavlja instalacijom i videoradom predstavljenim u Galeriji Flora, promatranje je čovjeka kao dijela sustava, svijeta od kojeg se ne možemo odvojiti i pasivno ga promatrati. Ono što čovjek u takvom univerzumu može raditi jest kontrolirati vlastiti tok misli i interpretaciju viđenog. Upravo pojam percepcije umjetnica pokušava definirati u novostvorenom okruženja planeta X gdje se stvara novi kut gledanja na stvari i događaje iz fizičkog svijeta.
U jeku osobnih životnih previranja, Miloglav Ivanković uočava relativnost života i mogućnosti prihvaćanja različitih perspektiva jednog događaja. Na njezinom planetu X ne postoji pravocrtni doživljaj vremena i ustaljen obrazac stvaranja odnosa među živim bićima. Planet je to koji na prvi pogled izgleda pust, prazan, privremeno napušten prizivajući teorije o izvanzemaljskim pokretima i mističnim područjima koji nemaju sličnosti sa zemaljskim krajolikom.

Srebrna boja pejzaža dodatno naglašava stranost i vanzemaljsku mističnost mjesta uz disko kuglu koji predstavljaju ludičke elemente u retrospektivnoj drami koja se odigrava ispred očiju promatrača. Napetost same mise-en- scène intimističkog teatra stvara vulkan iz kojeg izlazi crvena lava osvajajući okolni prostor i dodajući dinamičnu notu cjelokupnoj instalaciji koja se poigrava s osjetilnim svijetom promatrača. Nedostatak aktera na sceni stvara napetost dok publika neprestano pokušava pogledom obuhvatiti cijelu scenu u bezuspješnoj nadi da će iznenadni dijalog pokrenuti lavinu hamletovskih pitanja. No prostor ostaje prazan, surov, istovremeno ovdje i drugdje, nastanjen tek mislima i predodžbama koje promatrači sami stvaraju hipnotizirano prateći okom scenografske elemente koji se otkrivaju svjetlosnim usmjerivanjem. Dodatni hipnotizirajući element instalacije je i videorad predstavljen u vrtu galerije koji poziva na refleksiju kombiniranjem glazbenih kompozicija koje su često u ulozi glazbe u pozadini. Ovoga puta pozadina preuzima primat u potpunosti zaokupljajući pažnju posjetitelja ovog izgrađenog svijeta.

Poigravanje osjetilima dio je narativa o percepciji čija se mnogoznačnost ogoljava ponudom različitih perspektiva.
Nadovezujući se na teoriju o simulakrumu i simulaciji francuskog sociologa i filozofa Jeana Baudrillarda koji u suvremenom društvu prepoznaje simulaciju stvarnosti koja zamjenjuje svu realnost i značenja svojim simbolima i znakovima, Miloglav Ivanković stvara vlastiti sustav znakova na svom planetu gdje vrijede nova pravila u neograničenim mogućnostima imaginacije koja je na ovom planetu zaštićena od strane umjetnice. U materijalistički nastrojenom suvremenom društvu, Baudrillard prepoznaje sustav čitanja svijeta koji je iskonstruiran, a ne onaj koji je urođen ljudskom biću. Kao student slavnog Lefebvrea koji je slavu stekao svojom knjigom o Kritici svakodnevnog života gdje se upravo u svakodnevnom životu najviše osjeti i ispoljava kapitalistički sustav, Baudrillard uočava da su značenja i simbolizam kulture i medija ti koji konstruiraju percipiranu stvarnost rezultirajući nastankom suvremenog društva koje je zasićeno značenjima. Dekonstruirati već stvorena značenja koja su nam u društvu nametnuta, znači imati hrabrosti uzeti prostornu i vremensku distancu i porinuti u introspekciju. Heart je duhovni avatar umjetnice na Planetu X koji koristi kako bi sebi objasnila što se događa u fizičkom životu. U nemogućnosti da se izrazi u fizičkom prostoru svakodnevnog života, umjetnica je porinula u konstruirani svijet u kojem preuzima načelo izražavanja kroz vlastitu likovnost, u mikrokozmos koji proizlazi iz makrokozmosa, ali s tendencijom odvajanja od njega.

U ovakvoj konstelaciji, umjetnica uspijeva izgraditi vlastiti svemir unutar svemira, vlastiti svijet unutar jednog od najboljih svjetova, pišući scenarij s vlastitim didaskalijama. Paralela se lako može povući i s klasikom književnosti, Cervantesovim romanom u kojem je također stvoren svijet unutar svijeta, gdje don Quijote u jednom od svojih monologa u kojem se miješaju elementi idealizma, uzvišenosti i komičnosti, slavni samoprozvani vitez navodi da previše zdravog razuma može biti ludilo. A najluđe od svega je vidjeti život kakav jest, a ne kakav bi trebao biti. U ovoj neprestanoj igri na granicama i izmjenjivanju dvaju svjetova, Miloglav Ivanković stvara svoj vlastiti univerzum u kojem obitava: metafizički prostor u kojemu nisu sve rečenice nedorečene, sve misli neizrečene, granice neuspostavljene, odgovori nedokučivi, uspostavljajući okruženje za svijet vlastitih slobodno fluktuirajućih misli. Za svijet kakav bi trebao biti, a ne onakav kakav jest.
"