Nakon objave teksta Vjenčanja mogu, ali dječjim radovima i samoukim slikarima nije mjesto u Sponzi, iz Državnog arhiva u Dubrovniku stiglo je "Reagiranje na izjave gđe. Rajne Inić zbog stavljanja teme izlaganja dječjih radova in medias res koje je izazvalo negodovanje dijela javnosti", a koje prenosimo u cijelosti:
Državni arhiv u Dubrovniku se ograđuje i pobija izgovorenu rečenicu gđe. Rajne Inić: "Rečeno mi je da djeca u Sponzi nisu dobrodošla!" koju nikada nitko iz kolektiva, niti od strane ravnateljice, niti članova Upravnog vijeća nije niti promislio, a kamoli izgovorio.
Gđa. Inić zaista dugo izlaže radove polaznika svoje privatne škole (koju pretpostavljamo ne vodi bez naknade), te joj za izlaganje u atriju palače Sponza nije bila naplaćena naknada koja iznosi 1.000 kn + pdv (u nekim institucijama toliko košta samo 1 sat najma prostora), upravo poštujući njezin rad s djecom kao i sve oblike dječjih kreativnih aktivnosti.
Moramo istaknuti da Arhiv cijelu godinu prikuplja ponude potencijalnih godišnjih izlagača i u siječnju šalje obavijesti o odobrenim terminima. Naglašavamo da gotovo nikada niti jedan izlagač nije bio odbijen, a bilo je tu i radova koji svojom kvalitetom nisu zadovoljavali niti minimalne kriterije reprezentativnog prostora atrija. Upravo zbog ove činjenice stav Upravnog vijeća je bio da bi prijedlozi za izlaganje trebali proći mjerodavnije elemente procjene, od akademskog statusa autora, preko stručnih recenzija, ali svakako poštujući u nekim slučajevima i kriterije socijalne osjetljivosti. Sve ovo bilo je u cilju poštovanja digniteta umjetnika i same ustanove.
Ono što nas je posebno neugodno iznenadilo jest činjenica da je gđa. Inić u svojoj izjavi (ne)svjesno PREŠUTJELA da joj je Arhiv već ponudio termin za ovu godinu u periodu od kraja listopada do početka studenog, a kojeg je gđa. Rajna Inić odbila, jer joj se „ne uklapa u koncepciju". U tom trenutku smo joj u dobroj vjeri i namjeri predložili da razmotri i mogućnost izlaganja u Luži ili u novoobnovljenim Lazaretima, za koja smatramo da nisu ništa manje atraktivna mjesta za izlaganje dječjih radova.
Jednako tako nam je neprimjereno da se ovo pitanje izlaganja dječjih radova, koje smo ovdje razjasnili, stavilo u kontekst s najmom atrija Sponze za vjenčanja, koje obavlja naša ustanova, jer Državni arhiv je pravna osoba i nije gradska već državna ustanova koja za pružene usluge također plaća pdv i mora aktivno sudjelovati (jednako kao i fizičke osobe) u stjecanju prihoda kako bi podmirio svoje fiksne i varijabilne troškove poslovanja, certifikate i sustave sigurnosti kako zaposlenika tako i posjetitelja i imovine Arhiva.
Za kraj ističemo ono što nam, također, nitko ne može osporiti, a to je da smo jedna od rijetkih državnih ustanova koja posebno poštuje svoju lokalnu zajednicu i dajući redovito, bez naknade svoj prostor za brojna društvena događanja, televizijske prijenose, humanitarne koncerte, promocije knjiga, razne kulturne, plesne i druge prigodne manifestacije, o čemu mnogi sudionici mogu posvjedočiti, stoji u reagiranju.