StoryEditorOCM
KulturaPREDAVANJE POVODOM ORLANDOVE GODINE I MJESECA HRVATSKE KNJIGE 2019.

IVAN VIĐEN Orlando danas isukani mač pokazuje Dubrovčanima podsjećajući ih da stalno moraju misliti o svom Gradu i o zajedničkom, a ne o vlastitom interesu!

Piše Bruno Lucić
Foto: Vedran Levi/Dubrovačke knjižnice
18. listopada 2019. - 22:39
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2019. I Orlandove godine povjesničar umjetnosti Ivan Viđen održao je na trećem katu Znanstvene knjižnice predavanje „Crtice iz povijesti dubrovačkog Orlanda“. 

- Orlando je nesumnjivo jedan od simbola Dubrovnika. Kao što se slika Grada ne može zamisliti bez Orlanda tako ustvari ni Orlanda ne možemo zamisliti bez Dubrovnika. Ne samo što je to najjužniji Orlando u Europi, nego je to kip koji taj njegov kontekst Place, Sponze, crkve sv. Vlaha i tog općinskog trga pred Lužom čini tako jedinstvenim. Naime, ono što je zanimljivo i što želim posebno istaknuti jest to da je Orlando kroz tih svojih šest stoljeća šalje različite poruke u različitim vremenima. Dakle, Dubrovčani umiru i rađaju se, žive i prolaze pored njega i uz njega već šest stoljeća i on u svakom vremenu šalje neke druge poruke. On je podignut početkom 15. stoljeća vjerojatno kao simbol gradske slobode i gradske samostalnosti da bi s vremenom preuzeo i neke druge simboličke funkcije. Bio je stup oko kojega se trgovalo, a kao što znamo to i Marin Držić spominje. Zatim, bio je mjesto pored kojega je bio stup srama, mjesto s kojega su se izvikivale javne, općinske odluke, dakle, javno mjesto, naveo je Viđen te nastavio:

- Osim toga, Orlando je poprimio vrlo važnu ulogu i u društvenim ritualima Grada pa tako na primjer sjetimo se samo Feste sv. Vlaha ili u moderno doba ceremonijal otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Naravno da je Orlando dijelio sve dobre i loše trenutke s Dubrovnikom pa je tako više puta bio i predmetom nekih političkih događaja kao što je famozno skidanje zastave s Orlanda u siječnju 1807. kada je skinuta zastava Dubrovačke Republike i stavljena zastava Kraljevine Italije pod francuskom okupacijom ili kako je to već bilo 1918. i 1941. do 1943., također sa zastavama. Naravno, Orlando je bio pogođen i prirodnim silama pa je tako 1825. za vrijeme jedne zimske oluje bio i teško oštećen i srušen i skoro pola stoljeća ga nije bilo na njegovom mjestu, tek 1876. Vraćen je na svoje mjesto odnosno na nešto malo drugačiju poziciju nego gdje se nalazio izvorno, on sada nije na pravoj punoj izvornoj poziciji, on se nalazio nešto malo pomaknut od današnje pozicije, objasnio je povjesničar umjetnosti.  

Otkrio je Viđen još jednu zanimljivost.

- Kao što u "Dundu Maroju" Pomet pita „Što ima nova u Gradu“ onda oni kažu: „Evo, Orlando još uvijek stoji na Placi!“ - to ironično hoće reći da nema ništa nova, Orlando je već tada, 130 godina nakon svog postavljanja, bio simbol nekakvog kontinuiteta i nečeg stalnog i nepromjenjivog u Gradu pa je to tako i danas. Ustvari, kad malo bolje pogledamo, on zaista jest jedan vitez koji je na tom trgu uz palaču Sponzu možda i najstariji objekat koji danas vidimo.

Spomenuo je Viđen i čuvenu Legendu o vitezu Rolandu.

Zdenka Janeković Römer baš u novom časopisu „Dubrovnik“ piše o tome kako zapravo nismo sigurni kako je Legenda o Rolandu došla do Dubrovnika. Najvjerojatnije da je on došao preko ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog koji je boravio u Dubrovniku 1396. i to nakon povratka iz Bitke kod Nikopolja i tom je prilikom vjerojatno došao poticaj za podizanjem takvog stupa, što ima nekog svog logičnog objašnjenja. Međutim, dubrovački su kroničari prisutnost Orlanda pokušali tumačiti na različite načine tako da postoji nekoliko teza – naravno – one su sve mitske. Najčešće reproducirana u različitim varijantama bila je teza da je Orlando bio hrabri vitez koji je razbio opsadu Saracena koji su opsjedali Dubrovnik te zarobio njihovog vojskovođu Spucenta. Kroničari čak govore da su u početku bila podignuta dva stupa, jedan je bio u čast Orlandu koji je bio slavni i onaj sramotni koji je bio podignut Spucentu kao onome tko je izgubio. Naravno da te kronike koje su u puno varijanti prepričavale i pokušavale objasniti tu vezu Orlanda s Dubrovnikom vjerojatno imaju nekog povijesnog objašnjenja jer Dubrovnik zaista krajem 9. stoljeća jest bio žrtvom opsade Saracena, ali to s povijesnim Orlandom nema nikakve veze. Orlando je, gdje god se pojavljuje, uvijek simbol jednog vrijednog, marljivog, pobožnog, čestitog viteza odanog svom kralju i svojoj vjeri, vitez koji pogiba kao oličenje svih viteških vrlina. Kao što je recimo bio Ahilej u antičkoj Grčkoj tako je i Orlando simbol savršenog viteza u srednjem vijeku, usporedio je Viđen.  

Prije današnjeg Orlandovog stupa postojao je stup.

- Godine 1419. je stari kar zamijenjen postojećim karom odnosnom Orlandom. Ne znamo je li taj prethodni bio drveni, ne znamo kad je podignut i ne znamo je li na njemu postojao Orlandov kip. Vjerojatno nije jer ga raniji dokumenti ne spominju. To je nešto što moramo imati na umu – obilježavamo 600 godina ovog Orlandovog stupa, a je li neki postojao prije njega?! Vjerojatno jest!

Isukani mač Orlando je prije pokazivao Osmanlijama i Mlečanima i svima onima koji su želi upasti u Dubrovnik. No, kome danas Orlando pokazuje svoj mač?

- Ja mislim da ga danas pokazuje Dubrovčanima i da ih podsjeća da moraju stalno misliti o svom Gradu i o zajedničkom interesu, a ne o nekom svom vlastitom, zaključio je Viđen. bLu
25. travanj 2024 17:13