DVIJE TISUĆE FOTOGRAFIJA, 800 STRANICA I SKORO 400 TEKSTOVA Štivo za sve one koji još uvijek vole i štuju naš Grad

Književnik, novinar i prvi čovjek Društva dubrovačkih pisaca, a odnedavno i laureat Nagrade Grada Dubrovnika, Boris Njavro predstavit će sutra, 1. veljače s početkom u 11 sati u kino dvorani Sloboda knjigu „Ulicama Grada“. Pored autora, na predstavljanju će sudjelovati Jelica Čučević, Kazališna družina Kolrain, klape Kaše i Kolafjaka, akademik Luko Paljetak, Tomislav Šuljak...



- Knjiga je nastajala skoro devet godina, đirom iz ulice u ulicu, od priče do priče nekoga iz tih ulica, a objavljivano je kao rubrika ili kolumna, jer sam često ubacivao i neka svoja razmišljanja i stavove o događanjima dana nastajanja i zapisivanja, u početku u Dubrovačkom vjesniku, nekih dvadesetak tekstova, a dalje u DuListu do kraja. Ukupno je 399 tekstova zapisano, u knjizi ih je nešto manje, jer su vezani pričom, pa je bilo teško to „izbacivati“, te je u knjizi čak 800 stranica. Uz oko dvije tisuće fotografija, većinom iz privatnih albuma čeljadi Grada, na neki način i ekskluzivno. Obuhvaćene su sve ulice Grada, baš sve, bar dijelom priče nekoga od onih koji su u njima živjeli ili su još uvijek u njima. Moja zahvala ide svim onima koji su imali povjerenja u mene i pričali mi o Gradu, ipak posebno velikim gosparima Grada; Tomislavu Šuljku koji mi je zapravo bio i glavni vodič i savjetnik većim dijelom đira, te Tomislavu Kuljišu i Luku Paljetku za svaki savjet. Posebno hvala Srećku Jakšiću za njegovu foto arhivu, te Vinku Rožiću za strpljenje u tehničkoj opremi knjige, naveo je Njavro.



Autor knjige ističe tko mu je zapravo ciljana publika.

- Knjiga je namijenjena svima koji još uvijek vole i štuju ovaj naš Grad. A takvih hvala Bogu još uvijek ima! Trebali je imati baš svatko, e to je malo teže, jer ograničen je broj primjeraka, naravno zbog financija, jer tisak knjige je bio jako velik. To je đir, ovisno od ulice, čeljadi vezane za tu ulicu o kojoj se piše, povijest joj i anegdote iz nje bar zadnjih nekoliko desetljeća. Đir mojih zapisa vezan je i za događanja po gradu tih dana, od škeraca do proslava, te je najbolje knjigu prelistati, krenut sa čitanjem i tražiti neku priču koja je i vezana za onoga tko je drži u ruci. Spomen je to na čeljad Grada, davnu, nekadašnju i današnju, svatko će skoro u svakoj priči i zapisu pronaći nekoga koga zna ili ga se sjeća.

Izdavanje knjiga danas je postao skup sport, a Njavro otkriva i što ga točno animiralo da se upusti u cijelu priču.



- Veliki je bio taj trud ne samo mene, već i svih koji se u njoj spominju. Bila je to iskrena suradnja čeljadi Grada koja se sjećala i mene koji sam sve to zapisao, te po meni, a i podršci koju dobivam, sve je to trebalo sačuvati, a knjiga je još uvijek nešto najljepše za čuvanje sjećanja. Zapravo, ovo je vlastito izdanje, jer troškovi su ogromni i nema više izdavača koji će u to krenuti. Ostaje se nadati pomoći sponzora i ljudi koji vode ovaj Grad, kad se uvjere kolika je njena važnost. Nadam se.

Prokomentirao je Njavro činjenicu da se našao među dobitnicima godišnje Nagrade Grada Dubrovnika.

- Dakle, ovako, moj prijatelj Mario Kopić u čestitki mi je ovo napisao; „Često kažu, dragi moj Borise, da je nagrada pojas za spašavanje koji se dobacuje utopljeniku kada se vlastitim snagama već domogao obale!“ Zahvala i njemu na ovim pametnim riječima, a i svima koji su me zvali i čestitali, naravno i onima koji su me na kraju i odabrali. A posebno Patriciji i njihovoj udruzi koja je zapravo i krenula s tim prijedlogom, te drugima koji su se na to „aplicirali“, jel' se to tako kaže? Očekivao sam možda neko priznanje Društvu dubrovačkih pisaca, jer evo deset godina postojimo, od početne ideje do ovoga gdje smo danas. A valjda zbog svega iza mene, pa i ove knjige, došla je do mene. Valjda je to neka nagrada za sve učinjeno, a bilo je toga vrijedna spomena u godina iza mene.



- Naravno da mi je drago, priznanje je to veliko i časno, posebno jer sam u dobrom društvu nagrađenih ove godine, uz iskreno poštovanje što sam uz velikog Mila Kovača, „Jabuku“ kako smo ga zvali. On je to itekako zaslužio, sa zakašnjenjem, ali neka konačno. Istina, nagrade su nešto što te privodi kraju nečega, ali je i motiv da se isplatilo sve što se radilo. Najteže će mi biti tog dana obući taj vestit i stavit krovatu, ostalo će već doći i proći, ističe Njavro na kraju.