Konferencijom za medije u foajeu dubrovačkog teatra najavljena je nova premijera u koprodukciji Kazališta Marina Držića i Teatra Erato "Filantrop" Christophera Hamptona u režiji Branka Ivande. Riječ je o prvoj koprodukciji KMD-a i Teatra Erato. Premijera je na rasporedu 21. veljače s početkom u 20 sati. Reprize su 22. i 23. veljače, te 16. ožujka. Redatelj je na početku komentirao kako se za komad zapravo odlučila producentica iz ‘Erata‘ Lidija Ivanda, koja je, kako je rekao, ‘slučajno‘ njegova supruga.
- Dala mi je prvo pročitati tekst, zatim smo našli neke zajedničke ideje između vrlo agilnog, nadarenog ravnatelja KMD-a Paola Tišljarića te smo odlučili napraviti jednu koprodukciju jer ti naši mali, privatni i nezavisni teatri vrlo teško financijski podnesu više od četiri glumca pa onda u kombinaciji s ostalim teatrima, s kojima nađemo zajednički jezik, radimo koprodukcije. Inače, obratio bih vam pažnju na autora djela, Hamptona, engleskog pisca koji je inače i oskarovac za film "Opasne veze" za koji je napisao scenarij. Sjajan je pisac, nešto stariji gospodin koji uživa veliki ugled u Engleskoj, a komad "Filantrop" je napisao kao odgovor Molièreu na njegovog "Mizantropa" i to je napisao dok je bio relativno mlad. Budući da sam već ovdje radio skupa s prijateljem i kolegom Sinišom Popovićem, radili smo jedan njegov tekst "Kad svijeće dogore". S tom smo predstavom gostovali u Dubrovniku, a radili smo je u koprodukciji s HNK iz Zagreba. Jako sam se zainteresirao za tog pisca koji, ne samo da je sjajan pisac, nego se njegov svijet i njegov način dramskog pisanja strahovito poklapa s mojim pristupom kazalištu. Dakle, poklonik sam smjera režiranja u kojem smatram da je vrhunac režije kad se ne vidi redatelj a kad su u prvom planu pisac i glumci. Hampton savršeno odgovara tome pa smo, na našu sreću, došli u naš divni Dubrovnik, te sam imao tu sreću da smo sastavili kombinirani ansambl od dubrovačkog ansambla i dva gosta - dva Popovića i jednog Volarića! (smijeh)
- Mislim da je vrlo uspješna suradnja, ali i zato što je kolektiv, scenski radnici, krojačnica, rekvizite i oni koji sjede u upravi... taj kolektiv je toliko sjajan! Imam iskustva po raznim kazalištima i mogu reći da je to jedan sjajan kolektiv, vrlo je profesionalan i predan radu. Bilo je pravo uživanje raditi u dubrovačkom kazalištu, izjavio je Ivanda te nastavio:
- Naš rad je zaista bio divan sa svih strana: u divnom ambijentu kao što je Dubrovnik uvijek, ali je izazvao našu privatnu opredijeljenost i raspravu: naime, napisao sam u predgovoru u knjižici, privatno se smatram nepopravljivim filantropom, ali se postavilo pitanje je li filantrop kukavica ili zaista voli ljude? Radi li to iz kukavičluka ili voli ljude? Nadam se da će predstava i u vama izazvati dilemu da se zapitate: ‘jesam li idiot što sam filantrop ili je filantropija nešto što bi u dubini trebalo biti prilagođeno čovjeku?‘ Premda, neki od nas smatraju da je naš filantrop u dubini duše mizantrop. To je tema koja se pojavljuje u ovom tekstu i bavili smo se tim, ispričao je Ivanda.
Napomenuo je kako je nekad bilo uobičajeno, a sad inzistirao da u knjižici bude napisano koliko predstava traje, a traje jedan sat i 40 minuta - bez pauze. Izdvojio je dramaturga Darka Lukića koji je jako puno pomogao, a govoreći o scenografiji Saše Šekoranje, rekao je kako voli kad prostor odgovara temi i kad gledatelji ostanu iznenađeni.
- Premda nisam neki veliki pristalica ni fizičkog ni političkog tetra, ali kad je netko nadaren, to onda izađe na vidjelo, dodao je redatelj.
Odgovorio je i na pitanje koliko predstava odgovara "Mizantropu", a koliko današnjem vremenu:
- Strahovito odgovara i našem vremenu i našem prostoru, ljudima koji nas okružuju i našoj sredini. Zato sam, uz pomoć Darka Lukića, čitav tekst, koji se uglavnom odvija među sveučilišnim profesorima i njihovim prijateljicama, prilagodio našoj situaciji. To su profesori s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tekstu se spominje jedno specijalno terorističko društvo koje ima namjeru ubiti 10 hrvatskih pisaca jer oni vode rat protiv književnosti... U originalnom tekstu je stajalo ‘engleskih književnika‘ a ja sam stavio ‘hrvatskih‘. Tekst je potpuno prilagođen onom što nosi u sebi a to je univerzalno značenje koje strahovito odgovara našoj sredini, objasnio je Ivanda.
Siniša Popović, koji igra ulogu Balabana, dodao je kako ni sâm ne zna koja je ovo po redu njegova rola u produkciji Teatra Erato pa se na svoje veliko zadovoljstvo osjeća ‘pridruženim članom‘ obitelji Ivanda.
- U koprodukciji Erata i KMD-a prvi put radim u ovoj kući iako mnoge kolege poznajem te sam s njima radio na drugim projektima, ali prvi put radimo u koprodukciji KMD-a. Radimo jednog sjajnog pisca! Htio bih samo istaknuti da su mi u ovih mjesec dana koje sam proveo u Dubrovniku u radu na ovoj predstavi, ne samo članovi dijela ansambla nego zaista cijeli kolektiv ovog kazališta, priuštili to da se u ovom čudesnom gradu - koji još nije okupiran hordama turista pa možemo svakog dana uživati u njegovoj ljepoti i skladu - nešto što ne mogu drukčije nazvati nego privilegijem te svima zahvaljujem, poručio je Popović.
Marija Šegvić igra Minju, a podcrtala je da je raditi ovakvo kazalište i ovakve tekstove zaista privilegij za glumca.
- Od prvog dana smo zaista svi zajedno disali kao jedan. Hvala vam Branko na velikom iskustvu koje sam dobila u radu s Vama, hvala Vam na ovom procesu koji je bio toliko inspirativan, temeljit i što ste mi otkrili Hamptona kao pisca... Izuzetna je činjenica da pri svakom novom čitanju, pri svakoj novoj probi, taj tekst sve više otkriva svoju ljepotu, svoje čari i svoju dubinu. Hvala Siniši i Janku na predivnoj podršci i energiji, na znanju koje ste mi prenijeli, poručila je Šegvić.
Janko Popović Volarić otkrio je kako je jako malo projekata u kojima je radio a da mu nešto nije bilo lijepo, a u Dubrovniku mu je sve bilo ‘prekrasno‘.
- Svoje prve profesionalne kadrove sam snimio kod Branka prije 19 godina i dugo se nismo vidjeli pa mi je prekrasno sad opet raditi s njim... To je kao neki krug i to mi strašno puno znači. S njim je lijepo raditi, s njim svi vole raditi jer voli ljude, voli kazalište i voli glumce a voli i ljude iz kazališta i oni vole njega i to se onda u svim mojim iskustvima, a puno smo snimali zajedno, uvijek pokazalo da je to pravilo kad se radi s njim. A, onda uz to Dubrovnik, ovo kazalište, kolege... Garderoba, rekvizita, svjetlo, ton - stvarno posebno posvećeni ljudi! I, to nažalost nije uvijek tako a trebalo bi biti, stvarno nam je lijepo! U siječnju, u kojem skoro ništa nije radilo, mi smo se uklopili između same Dubrovčane bez turista - i to je nešto što ću pamtiti zauvijek. Ukratko, bedem ljubavi! - naveo je Volarić Popović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....