U tom ratu protiv nevidljivog neprijatelja mnogo je poveznica s našim iskustvima u pandemiji korona-virusa. Sustav dubrovačkih protuepidemijskih mjera stoljećima se usavršavao. To je, dakle, vrlo duga priča iz koje smo izdvojili činjenice i događaje vezane uglavnom za povijest kompleksa Lazareta na Pločama, od njegova dugog rađanja, preko načina funkcioniranja, do anegdota iz karantene.
Razvoj sustava protupandemijskih mjera
Pandemija kuge iz 1348. godine, poznata kao Crna smrt, pomela je četvrtinu europskog stanovništva, a u Dubrovniku je stradalo oko 10 tisuća ljudi. Nakon tog stravičnog iskustva, epidemije kuge i dalje su harale i ozbiljno ugrožavale, ne samo živote ljudi, nego i opstanak Republike. Za razliku od država koje su, poput Venecije, pred kugom zatvarale svoje granice, Dubrovčani su pokušavali naći kompromis: kako zaštititi zdravlje, a ne zaustaviti trgovinu.
Veliko vijeće donijelo je tako 1377. godine mjere po kojima su putnici iz okuženih krajeva, prije ulaska u Grad, morali provesti mjesec dana u izolaciji u Cavtatu ili na Mrkanu. Stanovnicima Dubrovnika najstrože je zabranjeno da ih posjećuju, a oni koji to ipak učine morat će na istim mjestima provesti 30 dana i platiti 50 perpera globe. Bude li netko, bez dozvole zdravstvenih službenika, izoliranima donosio hranu, provest će 30 dana na spomenutim mjestima. Te se mjere smatraju prvom karantenskom odredbom na svijetu.
Potom je oko 1390. godine osnovan Zdravstveni ured koji su vodili plemići senatori. Bez obzira na epidemiološku situaciju, Ured je radio neprekidno sve do sloma Republike 1808. godine, a ovisno o stupnju opasnosti od kuge, vodilo ga je tri do osam plemića. Imali su široke ovlasti, uključujući određivanje kazni za neposlušne, a najvažnije odluke donosio je Senat. Ured je na raspolaganju imao neograničena novčana sredstva, a opravdanost svakog troška temeljito se provjeravala.
Karantena se držala i na Bobari, Supetru i Mljetu, da bi 30-ih godina 15. stoljeća počela izgradnja lazareta na Dančama. Godine 1534. donesena je odluka o izgradnji lokrumskog lazareta, koji iz strateških razloga nikad nije dovršen. Uočeno je da bi neprijateljima mogao poslužiti kao utvrda u neposrednoj blizini grada.
Dugo razmatrana odluka
Dubrovčani su imali uređene odnose s Osmanlijama, kojima su od 1458. redovito plaćali godišnji harač, a Osmanlije su dubrovačkoj državi zauzvrat jamčili zaštitu. Dubrovačka Republika zadržala je visoki stupanj slobode, što joj je omogućilo da sačuva i neutralnost. Neutralna dubrovačka luka privlačila je trgovce, a posebno velik promet bilježila je u ratnim vremenima.
Sve više trgovačke robe iz Osmanskog Carstva stizalo je karavanskim putem na Ploče, a često se događalo da trgovci tamo i drže karantenu. Početkom 16. stoljeća smještani su u podnožje gradskih zidina između kule Asimon i kule sv. Jakova. Karantenski prostor na tom mjestu korišten je i nakon što su Lazareti na Pločama već odavno bili izgrađeni. Taj prostor je u 17. i 18. stoljeću nosio naziv “Mali lazaret”.
Početkom 1590. godine Senat je odbacio prijedlog da se na Dančama raskužuje roba koja je stizala karavanskim putem. Odlučeno je da se za tu potrebu adaptira skladište soli na Pločama.
Dubrovčani su bili svjesni da je kraj karavanskog puta u blizini luke najpogodnije mjesto za izgradnju lazareta. Ipak, toj su se činjenici dugo opirali, najvjerojatnije zato što nisu htjeli karantenski prostor u neposrednoj blizini Grada. Oklijevanje, prihvaćanje i odustajanje jasno je vidljivo u odlukama Senata. Naime, Senatori su 1590. godine raspravljali o financijskim sredstvima za izgradnju lazareta na Pločama, ali je nisu započeli. Nove odredbe o izgradnji tih lazareta donijeli su 1622. i početkom 1627. godine. Dana 30. srpnja 1627. konačno su donijeli odluku koju su i proveli u djelo. Gradnja je trajala 20 godina, a koštala je oko 15 tisuća zlatnih dukata. Uzimajući vrijednost zlata za parametar preračuna, danas bi to iznosilo oko 2.700.000 eura.
ZAVOD ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU U DUBROVNIKU
Pripremili: Grad Dubrovnik i Dubrovačka baština d.o.o. u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku