StoryEditorOCM
KulturaU POMORSKOM MUZEJU PREDSTAVLJENA KNJIGA O DUBROVAČKOM BRODOVLASNIKU

AIDA CVJETKOVIĆ Da nije bilo Federika Glavića, ne bi bilo ni Atlantske plovidbe!

Piše PSD.
14. ožujka 2018. - 23:43

Aida Cvjetković predstavila je u prostoru Pomorskog muzeja u Tvrđavi sv. Ivana knjigu pod naslovom „Dubrovački brodovlasnik Federiko Glavić“. Četvrtu njezinu publikaciju, a prvu u nakladi dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, uz nju su pred zaista brojnom publikom predstavili Rina Kralj-Brassard, Jelena Obradović Mojaš te povjesničar umjetnosti Ivan Viđen.

Na početku je Obradović Mojaš podsjetila na interijer Pomorskog muzeja kojeg krase Glavićevi portreti što je bez sumnje doprinijelo jednom posebnom ozračju pri predstavljanju. Viđen je pročitao godišnje izvješće iz 1930. koji govori u uspješnosti Dubrovačke parobrodske plovidbe, a jedan od osnivača bio je upravo Glavić. Također, povjesničar umjetnosti podsjetio je i na Glavićev značaj i doprinos - ne samo dubrovačkom pomorstvu, već i dubrovačkom gospodarstvu koncem XIX. i početkom XX. stoljeća.

Kralj-Brassard pohvalila je autoričinu predanost radu i staloženost u pristupu temi.
 
- Federiko Glavić po mom je sudu jedna velika tema. Trebalo je čekati desetljećima na hrabru, poduzetnu i upornu otočanku da prihvati intelektualni izazov i upusti se u neizvjestan istraživački pothvat. Najgora i najveća prepreka u tome bila je ona od koje svi povjesničari strepe: to je šutnja izvora. Čileanske godine Federika Glavića prilično su tajnovite, a zalaganjem Ivana Viđana prije nekoliko mjeseci pronađeni su novi tragovi koji unose malo više svjetla na maglovitu četvrt stoljeća života Glavića u Latinskoj Americi. Bio je to 14-godišnjak koji je tražio spas u moru, na moru i preko mora te pošao u Čile. Autorica uz veliki trud, u 12 poglavlja, uglavnom kronološkim slijedom, donosi tri priče o Glaviću: o njemu kao otočaninu, kao poslovnom čovjeku i kao dobrotvoru. Život četvrtog sina siromašnog šipanskog ribara može nam poslužiti kao izvrsna ilustracija procesa koji je izazvao nesklad između demografskog i gospodarskog razvoja na hrvatskom primorju. Glavić je u Dubrovnik donio više od kapitala, više od poslovnog znanja, donio je nesalomljivi dio sebe, pokazao je što može ribarsko dijete sa Šipana, što može četvrti sin, zaključila je Kralj Brassard dodavši kako je ovo djelo nezaobilazni hommage jednom izuzetnom otočaninu.
 
Potom je sama autorica otkrila pozadinu nastanka knjige. Kako je sama kazala, s obzirom da je Glavić živio od 1847. do 1941. dakle, 94 godine, autorica je morala pročitati 94 godine novina. U prikupljanju dokumentacije kontaktirala je i arhive u Čileu, a knjigu je posvetila svom unuku Dominiku koji je bio prvi kritičar njezinih pisanja.
 
- On je svojim trudom i vizionarstvom stvorio jedno veliko bogatstvo, vratio se i pokrenuo Dubrovnik, pokrenuo njegovo pomorstvo i ne bi bilo Atlantske plovidbe da nije bilo Federika Glavića! Zašto smo jednu takvu osobu zaboravili? E to je bio razlog zašto sam se prihvatila ovog rada iako s Glavićem nemam nikakve rodbinske veze niti sam obitelj Glavić prije poznavala. Što bi bilo da je Glavić danas živ? Mislim da bi Dubrovnik izgledao puno drugačije! I zato bi ovu knjigu preporučila svim javnim djelatnicima Dubrovnika, pogotovo djelatnicima u lokalnoj i regionalnom samoupravi jer imaju puno, puno toga naučiti iz njegovog života. Nikada nije dopuštao da se zarađeni novac troši na luksuz, nego da se dalje oplođuje, u najtežim trenutcima dubrovačkog pomorstva kada je vladala kriza u svijetu, on je ulagao. Možda će vam biti zanimljiva činjenica da je bilo dovoljno pozvati telefonom  brodogradilište u Engleskoj i brod bi se počeo graditi – čim bi Federiko podigao slušalicu! A danas ni državama ne vjeruju i ne grade tako brodove! Prema tome, on je bio jedno veliko ime i na cijeloj našoj zajednici je da barem jedna ulica nosi njegovo ime, brodovi su se zvali njegovim imenom, a mogli bi se i danas opet zvati, odlučno je poručila autorica.
 
Cvjetković je zahvalila predstavljačima, Matici hrvatskoj – ogranak Dubrovnik, Dubrovačkim muzejima, publici, svima koji su joj pomogli, ali i kazivačima koji su joj poslužili kao najveći izvori. Knjiga je podijeljena u dvanaest poglavlja, ima preko 300 stranica, više od 130 ilustracija, 5 tablica i 2 kazala, a rezultat je istraživanja za autoričinu istoimenu doktorsku disertaciju. 

Promociju je izvedbom klasične glazbe na violini uveličala malena Lara Marčinko Devidé, praprapra unuka Federika Glavića. Nastup pun simbolizma popraćen je toplim pljeskom nazočnih.
bLu

19. travanj 2024 11:19