ŽARKO KOBOEVIĆ Pročelnik Pomorskog odjela dubrovačkog Sveučilišta otkriva istinu koja se događa na Jadranu

Koliko ekološkim incidentima na moru, koji su ovog ljeta poprimili poprilične razmjere, pridonose brodovi na kružnim putovanjima, pitamo dr. sc. Žarka Koboevića, pročelnika Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku.
Naime, tema njegove doktorske disertacije i opsežnih istraživanja bila je onečišćenje mora crnim otpadnim vodama s plovila u akvatoriju Jadrana.

- Ovo što se sad događa u akvatoriju ne mogu tvrditi ni da je s plovila, a ni s kraja, jer to iziskuje kvalitetno istraživanje. Intenzivno sam prije četiri godine čak 14 mjeseci istraživao na osam lokacija tipičnih za okupljanje plovila, od malih barki, jahti, jedrilica, megajahti, kruzera... i istraživanja su pokazala da kruzeri definitivno ne onečišćuju obalno more, dakle onaj dio mora gdje ljudi rekreativno plivaju, gdje se zadržavaju jahte, onaj najuži dio gdje se obavlja gospodarstvo.
A ništa se od tada nije promijenilo ni što se tiče pravne regulative ni obrasca ponašanja naših ljudi i jahtaša – kaže dr. sc. Koboević. S obzirom na suvremenu opremu koju ti brodovi imaju, nemoguće je, kaže, da zagađenje dođe s kruzera, donosi Slobodna Dalmacija.

Obrađena voda

- Kruzer ima opremu koja prerađuje fekalne vode u dvije komponente, čistu vodu i plinove koji idu u atmosferu i to su ekološki plinovi. Ono što može izaći s kruzera je obrađena voda u kojoj se mjere određene komponente, kiselost vode, kontroliraju se bakterije i plutajuće čestice... Takva voda nakon obrade je po kriterijima čistija nego ona na plažama u kojoj se uobičajeno kupamo kada je dozvoljeno kupanje na plaži - pojašnjava Koboević.

Također, kruzeri, koji moraju poštovati pravila MARPOL konvencije, imaju mogućnost zadržavanja tanka i do 36 sati, dok ne počnu koristiti uređaj za preradu, a u lukama se uobičajeno zadržavaju do 12 sati. Po konvenciji, veliki brodovi neobrađenu fekalnu vodu mogu ispuštati tek na udaljenosti 12 nautičkih milja od obale i dalje, što je, tvrdi, dovoljno daleko da nema utjecaja na obalu.

- Brodovi u nacionalnom prijevozu ne podliježu MARPOL konvenciji. Dakle, izletnički brodovi, jahte, jedrilice, brodice, koji najviše plove uz samu obalu. Oni najčešće nemaju uređaje za prerađivanje fekalnih voda, nemaju nikakva nadzora, a neobrađene fekalije iz tankova za prikupljanje negdje prazne. Gdje ih prazne? Pa tamo gdje navigaju.... A navigaju uz kraj, a ne iza 12 nautičkih milja od obale gdje se to smije prazniti. Pitao bih koliko njih je dalo te sadržaje skupljene u tanku koncesionarima, koliko potvrda računa imaju za to, a ako nemaju - gdje su ih praznili?

Jer operativna praksa bi trebala biti da prazne tankove kod koncesionara - kaže dr. sc. Koboević i nastavlja o zakonskoj regulativi i mogućim sankcijama zagađivanja mora fekalnim vodama iz manjih plovila:
- Uspoređivao sam zakonsku regulativu Europske unije, MARPOL, regulativu Hrvatske, Australije i Amerike, s posebnim osvrtom na Kaliforniju i Aljasku koji imaju najstrože propise. Naši propisi su vrlo općenito spominjani, ne direktno, ne konkretno, mogu se tumačiti ovako i onako, nisu nedvojbeno napisani.

Ništa u njima nije traženo, tako da je o sankcijama teško i govoriti. Dijelom je odgovorna država koja nije uspostavila takvu regulativu, odnosno zakone koji su mjerljivi, imaju podatke, naglašavaju točno gdje se što smije, a gdje ne smije.
Kalifornija ima cijelu obalu koju su proglasili "no discharge" zonom, što znači da nećeš tu ispumpavati nikakve fekalne vode, ili ćeš u luci, ili izvan tih 12 nautičkih milja od obale. U takvih država nema kompromisa. Aljaska je još stroža i ima posebnu regulativu za kruzere, posebnu za manje brodove.

Mi nismo još te zakone ni kopirali niti nešto slično ugradili u našu regulativu, nego je sve nešto općenito, ne smije se ispumpavati, zagađivati, ali nitko ne kaže gdje se smije i pod kojim uvjetima. Stavimo se u cipele jahtaša i brodara ako nije dozvoljeno, a nije rečeno gdje se smije - a gdje onda?! Moraju i oni improvizirati.

Nedostaje nam, tvrdi, konkretna zakonska regulativa, kao i konkretno provođenje uz sankcioniranje.
- Jedna od najvećih grešaka kod donošenja zakona je da se u našim lukama, dakle ne mislim na lučice i mandrače, koje su registrirane za međunarodni ili domaći promet putnika, ulogu ispumpavanja fekalnog otpada dalo koncesionarima.
Koncesionari su potpisali ugovore i oni su slobodni pruženu uslugu i naplatiti. Prema jednom američkom istraživanju koje sam također upotrijebio u svojoj doktorskoj disertaciji, psihološka reakcija jahtaša je, naravno, izbjeći platiti ako ne moraju, kaže naš sugovornik.

Ispumpavanje tanka otpadnih voda u lukama trebalo bi, smatra, biti uključeno u cijenu pristojbe pristajanja u marine i luke. Tada bi mnogi tu uslugu i koristili. Dodatno destimulativno je i to što neke luke takvu uslugu i ne nude.
- Lučka uprava, ili lokalna vlast na otocima i u malim mjestima, trebala bi imati svoje službe, koje bi svako nekoliko sati obilazile jahte i skupljale smeće, fekalije i ulje. Ne trebamo ništa izmišljati, nego samo kopirati od država s boljim propisima.
Nedostupnost, a tamo gdje je dostupno, moraš platiti, sve to je destimulativno za ljude. Ne opravdavam nikoga, ali nije čudo što se ovo događa. Sve dok se nešto ne promijeni, a treba se promijeniti i na razini države, lokalne vlasti i na razini ljudi koji bi se pod pritiskom kontrola, kazni, sankcija, naučili odgovornije ponašati – smatra pročelnik Pomorskog odjela dubrovačkog Sveučilišta Žarko Koboević, a donosi Slobodna Dalmacija.

- Izvan luka za međunarodni i domaći promet pravi je eldorado i tu se ne može ništa riješiti bez malo većih zahvata i promjena. Da donesu jednu konkretnu odredbu koja bi glasila da se međunarodna konvencija MARPOL mora primjenjivati na brodove u nacionalnoj plovidbi, znači na jahte i brodice u domaćoj plovidbi, to bi bila dobra zakonska baza. Drugi korak bi bio pojačati inspekcije i provjere – tvrdi Koboević i dodaje kako za intervencije nije nikad kasno jer "fekalne vode su biološki otpad koji se brzo razgradi".