Hajduk u nastavak sezone ulazi s neskrivenom ambicijom za osvajanje trofeja, Hrvatski kup je ostvariva želja, trka za naslovom prvaka ipak je neizvjesna, što je i logično. Do Kupa se može doći u dva koraka na Poljudu, premda nikako ne treba podcijeniti Goricu, rivala u polufinalu, pogotovo protivnika u finalu, to jest Rijeku ili Osijek. Uostalom, „bijeli“ su već jednom, bilo je to 2005., došli do finala i ostali bez Kupa, protiv Rijeke na Kantridi je bilo 1:2, onda na Poljudu također poraz od 0:1. Te sezone Hajduk je posljednji put bio prvak…
U svakom slučaju ovog proljeća Hajduk je poslije pustih godina mnogo jači, što je u prvom redu zasluga predsjednika Lukše Jakobušića. On se baš nametnuo i od preuzimanja vodeće uloge na Poljudu, uživa nepodijeljenu podršku. U vrijeme još jednog velikog srozavanja Hajduka, a bilo je to krajem srpnja prošle godine i teškog poraza, eliminacije s europske scene u Kazahstanu, glavni urednik Sportskih novosti Robert Šola se usudio objaviti tekst pod naslovom: „Hajduk nema igru, ali ima Jakobušića!“. Dobro je Šola procijenio, predsjednik „bijelih“ je od tada povukao seriju poteza od kojih mu je posebno jak angažiranje Valdasa Dambrauskasa za trenera splitske momčadi.
‘Livaja izvan terena’
Lako je sada povlađivati Jakobušiću premda i dalje ima skeptičnih u odnosu na njegove financijske manevre.
Javio se za riječ notorni Saša Bjelanović, njegove četiri godine u Hajduku bile su jalove, dovoljno je spomenuti neke njegove poteze kao sportskog direktora (otkup Josipa Posavca iz Palerma, dovođenje Samuela Eduoka…), koji priznaje dilemu glede financijskog stanja „bijelih“ („kako Lukša dolazi do novca veliki je misterij“), ali po njemu predsjednik je „poljudski Livaja izvan travnjaka“. On Jakobušića ocjenjuje kao „pozitivno bolesno ambicioznog“ i žali se na račun trojice predsjednika pod kojima je radio na Poljudu, Ivana Kosa, Jasmina Huljaja i Marina Brbića, jer je njima „u prvom planu bila stabilnost kluba, a rezultati kakvi budu“.
Iz daleke Kine Ivan Leko je poručio da je „predsjednik Jakobušić pobjednik“, bivši igrač Hajduka „ne želi ulaziti u dublje analize, ali s velikom radošću iščekuje utakmice“. Pa je siguran da će „Jakobušić napraviti veliki posao u Hajduku“. Zaista, može se zaključiti da se Gospar zaletio, diktira tempo kakav nije viđen u Hajduku još od vremena nezaboravnog Tita Kirigina, koji u ono doba prije šezdesetak godina imao snage dovesti seriju najboljih s područja bivše države (Džemaludina Mušovića, Akleksandra Ristića, Zlatomira Obradova, Dragana Holcera, Miroslava Vardića, Rizaha Meškovića, Branka Oblaka…). I od kluba, koji se znao spašavati od ispadanja kupovinom bodova i dogovaranjima (afera Planinić) stvorio uvjete za šampionskog Hajduka.
Kako utjecati na navijače
Jakobušiću i njegovim ljudima preostaje još jedan delikatan zadatak, a to je pronaći način kako utjecati na dio navijača koji svojim istupima, bolje je kazati ispadima, sustavno štete voljenom klubu. Teška je to zadaća, možda čak i nemoguća, jer nema recepta kako obuzdati huligane. No, ako ništa drugo, barem se treba čuti predsjednikova riječ prigovora, ako ne i osude, kada se, na primjer pokušavaju obračunati s likom i djelom legendarnog Stipe Pletikose.
U krajnjoj liniji mogli su se oglasiti i veterani Hajduka, jer u normalnim okolnostima Pletikosin angažman u HNS-u zaslužuje tretman svojevrsnog priznanja Hajduka. Također, po svim kriterijima, i predsjednik HNS-a Marijan Kustić, koji je zajedno s izbornikom Zlatkom Dalićem učinio više od svih na poboljšanju odnosa na relaciji HNS-Hajduk-Split, ne može doživljavati nakaradne napade. I to bez obzira hoće li žalba Hajduka na kaznu zbog događaja na utakmici s Osijekom biti pozitivno riješena.