StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetSlična snaga

Što bi se dogodilo da Putin upotrijebi najslabije nuklearno oružje? Evo što kažu stručnjaci: ‘To smo već vidjeli 2020. godine...‘

Piše Tomislav Šoštarić/JL
6. listopada 2022. - 20:24

Ruski predsjednik Vladimir Putin sve žešće upozorava na mogućnost nuklearnih posljedica od prvog tjedna invazije Kremlja na Ukrajinu, kada je svoj nuklearni arsenal stavio u stanje pripravnosti. Sada prijeti nuklearnim oružjem za rusku ‘obranu‘ ukrajinskog teritorija koji je Moskva nezakonito anektirala, piše Jutarnji.

"Ovo nije blef", upozorio je nedavno Zapad. "A oni koji nas pokušavaju ucijeniti nuklearnim oružjem, trebali bi znati da se vjetrokaz može okrenuti i pokazati prema njima".

U svojoj analizi ruskog nuklearnog potencijala Washington Post krenuo je od pitanja što ako Putin doista ne blefira, za kakvu vrstu nuklearnog napada je Rusija, zemlja s najvećim zalihama nuklearnog oružja, sposobna i kakvu bi vrstu razaranja mogla izazvati u Ukrajini i šire.

"Nuklearno oružje je različito od bilo kojeg drugog oružja", rekao je Joe Cirincione, stručnjak za nuklearno oružje, koji je prethodno bio predsjednik Ploughshares Funda, zaklade za dodjelu bespovratnih sredstava koja podupire inicijative za sprječavanje širenja i uporabe nuklearnog oružja. "I to je samo dio koji se tiče eksplozije - da ne spominjemo toplinske učinke i temperature koje stvara".

Malo je vjerojatno da bi Rusija upotrijebila svoje najmoćnije nuklearno oružje u obračunu s Kijevom. Mnogo je vjerojatnije, slažu se stručnjaci, da će Moskva upotrijebiti nuklearno oružje manje snage u nadi da će postići određeni cilj na bojnom polju. No, isti ti stručnjaci upozoravaju da kada se nuklearno oružje lansira, teško je kontrolirati sljedeća događanja. "Jednom kada počnete govoriti o nuklearnim udarima, sve oklade padaju u vodu", ističe Hans Kristensen, direktor Projekta nuklearnih informacija pri Federaciji američkih znanstvenika. "Dakle, nije jasno dokle bi to išlo".

Prvo i temeljno pitanje o ruskom nuklearnom arsenalu je s koliko tog oružja Rusija raspolaže, a na to je teško odgovoriti. Nuklearno oružje se obično dijeli u dvije kategorije - strateško oružje su rakete većeg dometa koje mogu prijeći oceane i ugroziti suparničke supersile, dok je taktičko oružje ono koje ima ograničeniji kapacitet i moglo bi služiti ograničenijoj funkciji.

Sa čime Kremlj raspolaže?

Sjedinjene Države posjeduju dobre brojke kada je u pitanju rusko strateško oružje jer Washington i Moskva moraju to otkriti prema odredbama sporazuma Novi START, posljednjeg preostalog sporazuma o kontroli naoružanja, odnosno smanjenju nuklearnog naoružanja između SAD-a i Ruske Federacije. Taj broj strateškog oružja podijeljen je na oružje raspoređeno na interkontinentalnim balističkim projektilima (ICBM), zatim balističkim projektilima koji se lansiraju s podmornica (SLBM) te ono koje se lansira iz bombardera.

Rusija posjeduje i strateško i taktičko nuklearno oružje. Najveća briga za Ukrajinu je taktičko oružje koje je manje snage, ali i dalje vrlo razorno. Prema procjeni Federacije američkih znanstvenika, koja upozorava da one možda uključuju u brojku i oružje koje se povlači iz upotrebe ili se postupno ukida, Rusija posjeduje 1912 komada taktičkog oružja, 1185 interkontinentalnih balističkih raketa, 800 balističkih raketa koje se lansiraju s podmornica te 580 projektila koji se lansiraju iz bombardera.

Kada je riječ o taktičkom nuklearnom arsenalu, američka obavještajna zajednica može ponuditi samo svoje najbolje pretpostavke, a različite agencije imaju različite procjene. Brojku su postavili na između 1.000 i 2.000 taktičkih oružja, koja mogu biti lansirana iz zemaljskih lansera, brodova i bombardera, ali nisu unaprijed raspoređena. Nakon pomne studije, Federacija američkih znanstvenika donijela je procjenu o 1.912 komada.

Snaga nuklearnog oružja je energija koju može proizvesti, a snaga se mjeri kao ekvivalent eksploziva TNT. Ministarstvo energetike SAD-a procjenjuje da su američke bombe koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki imale snagu od 15 odnosno 21 kiloton - što je ekvivalentno 15.000 tona i 21.000 tona TNT-a.

Suvremeno strateško nuklearno oružje ima golemu, daleko veću moć. Standardno može imati snagu od 500 kilotona, 800 kilotona pa čak i 1 megatona - što je ekvivalentno milijunu tona TNT-a. Rusija drži rekord kad je u pitanju najjače oružje koje je ikada eksplodiralo - 1961. testirala je bombu od najmanje 50 megatona, nazvanu "Car bomba", odnosno vladar svih bombi.

Bejrutska eksplozija

Moderno taktičko oružje obično ima kapacitet od 10 do 100 kilotona, što prosječno taktičko oružje još uvijek čini potencijalno razornijim od bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Rusija i Sjedinjene Države također imaju nuklearno oružje "niske snage" i daleko lakšeg udarca, čak i ispod 1 kilotona. No, čak i najslabija nuklearna bomba, od oko 0,3 kilotona, ima približno istu eksplozivnu snagu kao zastrašujuća eksplozija u bejrutskoj luci 2020. godine.

Rusija raspolaže raznim vrstama taktičkog nuklearnog oružja. Dio je dizajniran za mornaricu, dio za zračne snage, dio za kopnene snage, bilo u projektilima kratkog dometa zemlja-zemlja ili zemlja-zrak. Jačina se razlikuje ovisno o namjeni, budući da je potrebno više snage da se probije, primjerice, podzemni bunker, nego za zaustavljanje ratnog zrakoplova.

Također, veličine zaliha tog oružja se razlikuju. Federacija američkih znanstvenika vjeruje da Rusija ima oko 500 taktičkih komada nuklearnog oružja za lansiranje iz zraka, što je brojka koja uključuje gravitacijske bombe i krstareće projektile zrak-zemlja. Mnogi od njih bili bi ispaljeni iz zrakoplova koji su se mogli vidjeti u konvencionalnim misijama bombardiranja u Ukrajini. Među njima su bombarder Tu-22, koji je Rusija koristila za napad na Ukrajinu, te Su-34, za koji je Ukrajina tvrdila da ga je oborila jednog prošlog mjeseca.

No, stručnjaci ne misle da bi Rusija nužno koristila te, zračne resurse. Daleko vjerojatniji kandidat je raketni sustav 9K720 Iskander, koji NATO vodi pod oznakom SS-26, balistički projektil koji se ispaljuje sa zemlje. No, prema Kristensenu iz Federacije američkih znanstvenika, u ruskom arsenalu njih vrlo malo - svega oko 100 komada.Na pitanje zašto bi onda Iskander bio odabran kao sredstvo nošenja nuklearnog oružja, Kristensen kaže: "Jednostavno zato što je najpouzdaniji i imao bi najveće šanse da dođe do cilja".

Prva metodologija na koju treba obratiti pozornost pri procjeni razornog kapaciteta nuklearnog oružja je njegova snaga. Što je broj kilotona veći, eksplozija će biti jača, ako su druge okolnosti jednake. No, druge okolnosti obično nisu jednake. Teren može biti faktor - ako postoje brda u području eksplozije, ona mogu ublažiti neke od radijacijskih učinaka eksplozije. Ako su meta i eksplozija ispod zemlje, samo tlo može apsorbirati dio udarca. I hoće li oružje biti detonirano na površini ili neposredno iznad površine, također može činiti veliku razliku.

Za lansiranje taktičkog naoružanja trebaju dani

Tu je i zračenje, radioaktivni ostaci i dugotrajna kontaminacija područja o kojima treba brinuti. No, prema Kristensenu, postoje načini da se izbjegne ovaj utjecaj ako ljudi u području eksplozije nađu odgovarajuće sklonište, koje možda nije dostupno u ratnoj zoni.

"Ako siđete u podrum i ostanete tamo s isključenim ventilacijskim sustavom tri do četiri dana, tada će većina akutnog zračenja nestati, tako da možete barem izaći van", kaže on. No, iako bi ljudi u tom trenutku mogli lakše disati, ipak bi morali osigurati da im opskrba hranom i vodom nije ugrožena.

Povijest i Hollywood u ljudsku su imaginaciju usadili sliku svjetskih vođa čiji prsti vise iznad velikog nuklearnog dugmeta, te samo jedan krivi trzaj ili kihanje sprječava da svijet zapali nuklearna vatra. Naime, dok se glavna strateška oružja mogu lansirati u roku od nekoliko minuta nakon izdavanja zapovijedi, to nije slučaj s ruskim taktičkim oružjem.

To se oružje skladišti u ograničenom broju objekata diljem zemlje, iz kojih se mora izvaditi i transportirati. Taj proces, prema riječima stručnjaka, traje danima. A takve bi akcije vjerojatno otkrile američke i europske obavještajne službe.

One bi pazile na stvari poput mobilizacije vojnih jedinica koje obično nisu aktivne, povećanu prisutnost strateških snaga i više kamiona ili vlakova za koje se čini da kreću prema Ukrajini s mjesta za koje dužnosnici znaju da je na njemu takvo oružje pohranjeno. Posljednjih su dana izvješća o vagonima oklopnih vlakova koji se kreću središnjom Rusijom izazvala pomutnju, a neki su se zabrinuli da su svjedoci prvog znaka nuklearnog napada. No, za sada, stručnjaci ne ‘trzaju‘.

"Uzmite to s velikom rezervom jer postoje razni razlozi zašto bi se vozila mogla nalaziti na tim tračnicama", rekao je Kristensen, ističući da su američke obavještajne agencije šutjele, što ne bi bio slučaj da je nuklearni napad na Ukrajinu bio neizbježan.

27. studeni 2022 06:22