U nastavku sudskog postupka za tragediju u Hidroelektrani Dubrovnik svjedočila je voditeljica službe za pravne i kadrovske poslove HE, pravnica Ana Bender koja je bila i članica Tima za revitalizaciju pogona u Platu. Bender je izjavila da nije bilo mnogo sastanaka tog tijela, a njezin je posao je bila pravna podrška timu, provjera pravovaljanosti dokumentacije te pravna logistika.
Rekla je da su ponude za revitalizaciju otvarane u upravnoj zgradi u Dubrovniku, a sastanci Tima su se održavali u pogonu u Platu. Bender je ustvrdila da nije znala obuhvaća li postojeća građevinska dozvola iz 1960-tih radove revitalizacije, je li riječ o zamjeni ili održavanju opreme i što se sve u postrojenju mijenja. Osobno je mislila da građevinska dozvola nije potrebna, ali se ni na inzistiranje državnog te odvjetnika obrane nije sjetila imena osobe zadužene za nadzor radova.
Izjavila je kako jo je tadašnji direktor pogona Ivo Miletić rekao da će o građevinskoj dozvoli odlučiti nadležno ministarstvo, te dodala kako joj je direktor u razgovoru rekao kako ta dozvola neće trebati, s obzirom da je posrijedi objekt od posebnog značaja, a ona kao pravnica u HEP-u uopće nije doznala je li za revitalizaciju bilo kojeg pogona HEP-a trebala građevinska dozvola, pa je u tom kontekstu spomenuta i HE Zakučac.
Svjedokinja se nije sjetila ni rada Povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole niti je znala kolika su sredstva za to namijenjena i koji su rokovi. Stoga je, kaže, bila uvjerena da dozvola nije potrebna. Dodala je kako zapisnici sastanaka Tima za revitalizaciju pogona u Platu nisu uopće vođeni.
Na upit odvjetnice Doris Košte priznala je kako je za rad u Timu dobivala 30 posto dodatka na plaću, ali se nije sjetila je li uopće radila na poslovima dobivanja i podnošenja zahtjeva za uporabnu dozvolu.
Kad joj je predočen dokument zahtjeva za izdavanje te dozvole nadležnom UO za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije, izjavila je kako taj dokument nije ispisan njezinim rukopisom.
Na upit odvjetnika Hrvoja Tokića, također zastupnika dijela oštećenih, izjavila je kako nikad nije vidjela niti je postojala odluka direktora društva da se ne ide u ishođenje građevinske dozvole, dok je na upit odvjetnika Joška Čeha rekla kako zemljišno-knjižno stanje za Plat nije bilo sređeno u segmentu pomorskog dobra, o čemu je inače razgovarala s geodetom Grmoljezom.
Na upit odvjetnika Čeda Prodanovića Bender je izjavila da ne zna koji organi kontrole rada postoje u HEP-u, ali prepoznaje razliku u kontroli ako je građevinska dovzola ishođena jer se u tom slučaju pita središnjica HEP-a.
Odvjetnik Gordan Preglej pitao je kako to da na sastancima nikad nije pitala treba li građevinska dozola te mu je ona odgovorila kako je nakon razgovora s direktorom shvatila da HE Plat nije sličan nijednom drugom objektu, te ne podliježe pravilima kao ostali u sustavu.
Na upit odvjetnika Zvonimira Hodaka odgovorila je kako ne zna je li među optuženicima nadzorni organ, dok je optuženom Starmanu potvrdila kako je referent Ivo Lise bio zadužen za zaštitu. Na upit optuženog Nujića je li u HE Plat bilo još nezgoda, Bender je odgovorila kako se sjeća poplava koje su izazvale štetu.
Nakon pauze pred sudskim vijećem su svjedočili zaposlenik splitske HEP proizvodnja Ivica Čuljak koji se nije sjetio kad je imenovan članom Tima za revitalizaciju i ustvrdio da zapisnici možda možda postoje, ali mu nitko od nazopčnih nije postavio dodatno pitanje u odnosu na iskaz u istrazi.
Nakon toga svjedočio je direktor Sektora za hidroelektrane Stanko Sapunar koji je naglasio kako za hidroelektranu u Platu ne treba uporabna dozvola jer je postojala od ranije, ali nakon Domovinskog rata nije pronađena. Dozvola je trebala za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača elektroenergije, ali mu je rečeno da se radi prema projektu u kojeg, međutim, nije imao uvid. Kako HE u Platu nije imala građevinsku dozvolu, nadzor izvedbe radova nije obavljan, a on je ustvrdio da ne zna zašto nije ishođena. Na upit odvjetnika Joška Čeha svjedok je pojasnio ulogu nadzornog inž Pera Miletića koji je bio odgovoran za realizaciju ugovora temeljem interne odluke, ali nije znao je li imao i ovlasti za tu dužnost. Svjedok je ustvrdio kako on kao direktor proizvodnje nije imao ovlast obustaviti radove u slučaju neposjedovanja dozvole jer je to nadležnost HEP koja je odlučila krenuti u radove bez dozvole. Sapunar nije mogao reći zašto radovi nisu obustavljeni i zašto još trajuniti je li u međuvremenu ishođena dozvola. Izjavio je kako ga je Pero Mišković kao direktor pogona izvijestio o nužnosti stropnih ploča jer one ugrožavaju sigurnost radnika i pogona te ustvrdio kako je osoba zadužena za protupožarnu te zaštitu na radu trebalaprovjeravati svaki projekt i dodstavljati primjedbe nadležnima. Sapunar je pojasnio i odnos tvrtki "Segra" kao nositelja poslova sanacije stropa po posebnom projektu i tvrtke "Sintaksa" koja je u skloipu glavnog projekta izvodila radove zamjene klimatizacije i ventilacije. rekao je kako jePero Miletić bio odgovorna osoba za realizaciju ugovora i zamjenu stropnih ploča, ali nije mogao biti i nadzorni inžinjer jer radovi nisu imali građevinsku dozvolu.
Svjedočio je i Davor Bojić iz proizvodnog područja Split koji je naveo članove Tima za revitalizaciju, a rad su nastavili i nakon 2016. godine. iako je bio član tog Tima, građevinski inžinjer Sučić nije vodio radove zamjene stropne obvloge. Uspoređujući HE Dubrovnik sa sličnim hidroelektranama rekao je kako je u u Platu rađena parcijalna a za HE Zakučac cjelovita zamjena proiizvodnih jedinica, odnosno turbina i generatora te ustvrdio kako izvođač radova, nakon postavljanja novih kablova u za to predviđene kanale, mora postaviti nove protupožarne barijere.
Dojam novinara nakon prvog dana sudske rasprave o tragediji koja je potresla Dubrovnik je kako su mnogi tek danas shvatili ingerencije i poslovodnu shemu HEP-a, ali su se upitali i zašto se neke, danas spominjane osobe, također ne nalaze među okrivljenicima.