U pandemijskome novonormalnome mnoge nenormalne stvari postale su normalne i obratno. Socijalna izolacija i izbjegavanje kontakata danas su in, a dodiri, putovanja i izlasci su out. Jedna od normalnih stvari koje je pandemija nagrizla jest i superiornost Njemačke, njenog gospodarskog i demokratskog "čuda", mentalnog sklopa, kvalitete, rada i pameti, piše Slobodna Dalmacija.
Do pandemije, a posebno u nas, nije samo nogomet bio igra u kojoj pobjeđuju Nijemci, to je bio i život.
"Made in Germany" kod mnogih Hrvata budi uzvišene osjećaje ravne intoniranju himne, baš kao i spomen njemačkih maraka, mirovina, automobila, bijele tehnike, Bayerna ili "elfa". Prije malo više od dva desetljeća u Imotskome tko bi umjesto njemačkoga kupio japanski auto ili komad alata, bio bi na milimetar daleko od statusa redikula. Poslovnjaci i radnici željni reda sanjali su njemačko tržište rada, politolozi i opozicija njemački politički red, intelektualci čitalačku kulturu i honorare.
Tako je bilo do prvog vala pandemije, koji nije ugrozio status "Made in Germany". Čvrsto zatvaranje na granicama, ulicama i u stanovima dalo je rezultat pa su Nijemci išli na ljetovanje dok su se Amerikanci i Britanci, pod Trumpom & Johnsonom, mučili s brojem zaraženih i umrlih. Ali kad su se dva lidera i sama zarazila i vidjela da je vrag odnio šalu, krenuli su u nabavu cjepiva energično i "kapitalistički", riječima Borisa Johnsona.
Za to je vrijeme savezna kancelarka Angela Merkel inzistirala na tome da svih 27 članica Europske unije zajedno donosi odluke i pregovara te da odabrana cjepiva sačekaju odobrenja Europske agencije za lijekove. Ostali nisu čekali najčvršće znanstvene dokaze nego su se rukovodili načelom da je injekcija uvijek dopola puna. U novom nenormalnom, kad je najvažnije biti negativan, a ne pozivtivan, onaj tko strpljivo čeka, uglavnom ne dočeka. Nijemci, pa ni Angela Merkel, vjerojatno nisu čuli onu: Ko je jamio, jamio. I na najvišoj razini, tko nije jamio, taj se nije cijepio.
A kada su prve tranše cjepiva konačno stigle u Njemačku, mimo reda je uletjela ekipa "da se ne baci", lokalni političari, šefovi Crvenog križa, biskupi, direktori. Još se otkrilo i da su neki političari navodno masno zaradili na zaštitnim maskama. Sve je to nagrizlo Merkeličinu borbu protiv pandemije.
Još veće teškoće su nastale kad je konačno stigla veća količina AstraZenecina cjepiva, a kako su je pratile kontroverze o nuspojavama, odaziv je bio ravan onom Hrvata na večer hermetične poezije u Areni. Očekivalo se da pred iglicu stane i kancelarka, ali Merkel je opet čekala konačne dokaze ispravnosti. Za razliku od Bidena, Netanjahua, Johnsona i drugih koji su za sobom povukli građane, kao što Merkel nije povukla Nijemce.
SADA MOŽE I SPUTNJIK
Unatoč velikom manjku cjepiva, Njemačka je ostala čvrsta u odbijanju Sputnjika V i to je čvrsto nametala i drugima u Uniji, poput nas koji smo navikli iz potrebe mijenjati tabore. Iako je praktički jučer natjerala EU da odbaci rusko cjepivo, već danas nepopularni njemački ministar zdravstva Jens Spahn objavljuje da će samostalno pregovarati s Rusima o njemu, pa i o njegovoj prozvodnji u Bavarskoj. Uz uvjet da cjepivo dobije odobrenje EU komisije za lijekove i da Rusi osiguraju brzu isporuku. To najbolje pokazuje trenutnu dubinu njemačkih lutanja i problema u, kako je zovu, najgoroj krizi vlade posljednjih desetljeća.
Kako piše Deutche Welle, velik dio cjepiva koje je vlada naručila ima kasne datume isporuke, mogao bi doći tek pred novu godinu pa velika Njemačka ispada kao Afrika s Mercedesom, BMW-om i Audijem. A da stvar bude gora, Njemačka u Mainzu ima tvornicu cjepiva Biontech, ali to nije iskoristila da na vrijeme osigura količine za sebe nego se premišljala.
Danas veliku Angelu Merkel, "majku EU-a" - koja je izletjela s pojačanim mjerama za Uskrs pa ih je za dva dana morala povući - zovu gubitnicom, a zbog neodlučnosti i traženja potpunoga konsenzusa napadaju je mediji i ugledni zannstvenici, liberali i socijaldemokrati... Britanci, Ameriknaci, Kinezi, Rusi i Španjolci, ne bez naslade, čude se i analiziraju kako je Njemačka, nekada država odlikašica, netipično posrnula, postala država slučaj i predmet sažaljenja.
Njemačka Angele Merkel, a s njom i Europska unija, pa i Hrvatska, nalazi se danas u neupitno teškom epidemiološkom trenutku. Ali iskustvo stečeno na nogometnim terenima, od 1974. naovamo, uči nas da i kod trenutnoga rezultata od 1: 4 u 65. minuti, utakmica je za Njemačku daleko od gotove. Volje i energije ima koliko hoćeš, prva momčad je dobra i uigrana, klupa duga i kvalitetna, a struka kompetentna. Ako se i izgubi, sutra je nova utakmica. A ako dođe vrijeme za promjenu momčadi i stručnog stožera, Njemačka se u pravilu diže jača, piše Slobodna Dalmacija.
Prema tome, one koji su se možda zabrinuli da je, kad je i Njemačka posrnula, situacija nesavladiva, ne trebaju paničariti. Bit će još borbe i pobjeda nije neostavariva. Dapače. Njemačka je to, moj brajo. Njemačka!