- Kada je krenulo s epidemijom nismo smjeli uopće primati goste osim onih koji su obavljali neke poslove u objektima poput montaže ili električnih radova koji su imali ugovore s drugim poduzećima. Poslali bi nam mail, rezervirali sobu na par dana, ali bez doručka. Nije se davala nikakva hrana nego samo ključ od sobe uz korištenje zaštitne maske. Račun se slao preko maila. Kasnije se pomalo počelo s popuštanjem, pa smo uveli doručak, ali bez bifea, gostima se servirala hrana uz razmak među stolovima. I onda se počelo otvarati i ugostiteljstvo, ali u počeku su gosti samo mogli ponijeti hranu doma. Trajalo je to samo tri tjedna onda je došlo odobrenje da se može otvarati restoran, ali smo praktički mogli koristiti svaki drugi stol na kojem nije smjelo biti ništa ni stolnjaka, ni cvijeća samo goli stol.
Svaki gost mora ispuniti jedan listić sa osnovnim podacima, adresom, telefonom. Cijelo vrijeme konobar goste služi pod maskom. U početku smo mogli primiti deset ljudi, a sada od prije nekoliko dana odobreno je da u u objektu može biti do 50 ljudi. Možemo organizirati i neku proslavu. Krajem tjedna imamo u restoranu jednu njemačko-talijansku svadbu, biti će 45 ljudi. Ali moramo zatvoriti restoran za druge goste, da ne bi došlo do miješanja, jer ukoliko se nešto dogodi onda imaju imena i prezimena ljudi pa ako se netko razboli, znaju sve kontakte - priča nam gospar Marinko.
KAZNE SU VISOKE
Odnedavno se u Njemačkoj mogu organizirati događanja za do stotinu ljudi, ali i dalje svi gosti moraju dati podatke, a konobari i cijelo osoblje koristiti zaštitna sredstva.
- Nošenje maske vrijedi i za javni gradski prijevoz, vlakove, za odlazak u butigu. Svi se toga u Njemačkoj jako dobro pridržavaju. Funkcionira to jako dobro, naravno da bude mlađih ljudi da se okupe, druže, ali se nepridržavanje propisa drastično kažnjava i po par stotina eura. Primjerice nedavno su u jednom automobilu bile skupa tri žene iz tri različita domaćinstva, a to nije bilo dozvoljeno. Svaka od njih je patila po 250 eura kazne - pojašnjava nam Marinko stroge njemačke zakone za vrijeme COVID-19.
Poznato je da Nijemci rado idu u restorane, je li se to promijenilo s pandemijom:
- Ljudi su još u strahu. Većina njih, posebno starijih i bolesnih ljudi, ne žele ići u restorane. Osjećamo mi to jako dobro u restoranu pa često naručuju objed telefonom - odgovora nam sugovornik.
Od ponedjeljka je Njemačka otvorila granice i može se slobodno putovati u sve europske zemlje pa i Hrvatsku, ali kako kaže gospar Marinko, ne treba očekivati da će veliki broj Nijemaca doći na odmor u našu zemlju.
- Stalno se govori kako se može slobodno putovati ali ipak 'pamet u glavu', budite oprezni, ne idite tamo gdje je previše ljudi i onda to njihovi građani poštuju. Ne znam koliko će točno Nijemaca poći u Hrvatsku na odmor, neki će sigurno poći iako se već žale, jer primjerice bukiraju let, a onda za par dana dobiju informaciju da je on otkazan.
Početkom srpnja kreću letovi, ali zrakoplovi sigurno neće biti puni i neće biti gostiju koliko bi mi željeli. Osim toga u Njemačkoj se vodi kampanja reklamiranja odmora u vlastitoj državi. Svi njihovi turistički objekti podliježu strogoj kontroli i oni u to vjeruju i ulijeva im sigurnost. Često i od svojih gostiju mogu čuti, ove godine ostajemo kod kuće, idemo na odmor na more kod nas i tu nema diskusije, Nijemci to znaju i oni to poštuju i oni će tu ići. Manji dio će poći u Hrvatsku ili Španjolsku, to nam kažu i naši gosti. Kažu, ove godine nećemo ići vani nego dva tjedna na more u Njemačku ili Schwarzwald - priča nam Marinko.
SMANJILI PDV
Njemačka država je značajno pomogli svojim poduzetnicima. Od 1. srpnja smanjuje se PDV sa 19 na 16 posto:
- Tako je, također ranije smo na iznajmljenu sobu plaćali pored od 7 posto, a to je sada smanjeno na 5 posto. Dodatno je to olakšanje. Država je jako puno pomogla ugostiteljima i hotelijerima jer smo kao branša najviše pogođeni. Preko 70 posto zaposlenika u hotelima i restoranima su prijavljeni takozvano 'skraćeno radno vrijeme'. Tako da radnik umjesto 40 sati tjedno radi samo 25, a plaću dobiva od države. Njegov poslodavac mu ne plaća jer nema odakle. Međutim i to je dovoljno da zaposlenik i od toga može živjeti i platiti svoje troškove. Tako je funkcioniralo u lipnju, a što će dalje biti ne znamo. Voljeli bi da imamo dovoljno posla kako bi troškove pokrili iz poslovanja. Uz ovu imamo i drugu vrstu pomoći, gdje država na određeni broj zaposlenika da određenu svotu novca.
Primjerice za ugostiteljstvo i turizam do 5 zapolenika dobije se pomoć od 5 tisuća eura, do 10 zaposlenika 15 tisuća eura, a za 25 zaposlenika 25 tisuća eura. Međutim, u ovim slučajevima poslodavci nisu smjeli imati novac na poslovnim računima. Oni razmišljaju 'u redu mi ćemo vam pomoći ukoliko nemate novaca za isplatu plaća radnicima i ako odakle nemate podmirivati troškove'. Međutim, ukoliko imate na računu primjerice 20 tisuća eura, a tražite pomoć od države, onda će nakon što prođe korona krenut inspekcija u kontrolu. Ukoliko otkriju da je netko tražio i dobio pomoć, a nije imao za to osnova, onda je to veliki problem. Morat će vratiti novce s kamatama, vjerovatno i kaznu i tu su Nijemci rigorozni - kaže nam naš ugositelj, a prema predviđanjima stručnjaka u Njemačkoj tek dogodine očekuje se dolazak na financijski nivo prije korone.
Na naše pitanje ima li neki savjet za ugostitelje u Dubrovniku koji su čak u dilemi hoće li otvarati uopće restorane jer gostiju nema, kaže kako su se u Njemačkoj neke njegove kolege snalazile tako što su umjesto radnika zapošljavali članove obitelji kako bi barem malo ublažili ovu krizu. Poslodavci su se snalazili na razne načine. Kao i kod nas, u velikim njemačkim gradovima poput Düsseldorfa i Kölna u kojima je puno sajmova i turista, a kojih sada uopće nema, vlasnici nekih hotela i restorana uopće neće otvarati svoje objekte.
Marinko će ovo ljeto ipak do Dubrovnika, na desetak dana zbog obaveza dok članovi njegove obitelji zbog ove situacije neće moći doći na odmor u domovinu.
VODIO ODISEJ I PARK
Marinko je inače dugogodišnji je turistički djelatnik, a već 22 godine živi i radi u Njemačkoj. Vlasnik je obiteljskog hotela i restorana Haus Fabry u Hildenu, nedaleko Düsseldorfa.
Prije Domovinskog rata u Dubrovniku je radio u turizmu, jedno vrijeme bio je i na čelu hotela Odisej i Melita na Mljetu, te Grand hotela Park, a obnašao je i dužnost pomoćnika direktora dubrovačke Marine.
- 'Zahvaljujući' ratu smo ostali bez posla, kuće, automobila.... Kako je supruga bila kuharica, dobila je ponudu da dođe raditi kao kuhar. Prvo je otišla ona, zatim ja, a poslije godinu dana doša su i djeca. Ostali smo i evo nas tu već 25, 26 godina - kaže Marinko Novak.
Njegova kćerka Nora je fotografkinja koja živi u Berlinu. Trebala je 1. srpnja imati samostalnu izložbu fotografija u Lazaretima, što ju je iznimno radovalo. No, zbog cjelokupne situacije s pandemijom, izložba je otkazana. Inače, Nora je diplomirala fotografiju na Sveučilištu primijenjenih znanosti Europe.