Podiglo se dosta medijske prašine oko nedavno objavljenih rezultata istraživanja "Politička pismenost učenika i učenica završnih razreda srednjih škola" provedenog u ožujku ove godine uz sudjelovanje 1122 učenica i učenika iz 67 završnih razreda 59 srednjih škola diljem Lijepe naše, piše Slobodna Dalmacija.
Jer, eto, svi su kao zabrinuti zbog stavova i vrijednosnog sustava mladih ljudi na pragu zrelosti koji, eto, nije primjeren demokratskom okruženju, pri čemu posebno brine to što su im politički interesi, a njihovo građansko djelovanje pogotovo, na samoj margini vlastitih i društvenih interesa...
Tako manje od 60 posto maturanata učenika završnih razreda srednjih škola zna što je uopće Ustav, a samo 20 posto njih zna i tko Ustav može promijeniti. Kako se zove aktualni premijer, zna 42 posto mladih.
Iako, primjerice, još trećina ispitanika smatra da je homoseksualnost poremećaj ili bolest te da homoseksualci ne bi trebali javno istupati, "zbog opasnosti od lošeg utjecaja na mlade", najnoviji su rezultati pokazali svojevrsni napredak prema demokratičnosti u odnosu na slično istraživanje iz 2015. godine. U padu je, eto, priklanjanje autoritarnim tendencijama.
Kada je riječ o Drugom svjetskom ratu, jedva trećina učenika pobjedu u antifašističkoj borbi smatra temeljem državne suverenosti RH, iako je pritom bitno naglasiti kako je svaki drugi ispitanik bio neodlučan po tom pitanju.
Kad je riječ o NDH, nešto manje od trećine učenika smatra NDH fašističkom tvorevinom, a više od polovice je neodlučno ili se ne želi opredijeliti.
"U usporedbi s istraživanjem političke pismenosti prije šest godina, učenici 2021. godine imaju nižu razinu informiranosti, osim na pitanjima aktualne vlasti, gdje su ti postoci sada mnogo veći", navode istraživači...
Možemo se nad takvim rezultatima iščuđavati ili zgražati do sutra, ali odgovornost za takvo stanje je, naravno, i na društvu u kojem stasavaju. I prije svega, kad je riječ o političkom realitetu, na akterima političkog života koje gledaju i na temelju čijeg ponašanja donose zaključke o politici, političkim sustavima i demokraciji, naposljetku.
Kad u medijima vide tolike koruptivne afere, brojne primjere pogodovanja, što uopće dobroga mogu zaključiti o politici i političarima?!
Uostalom, istraživanje je jasno pokazalo: učenici i učenice završnih razreda srednjih škola pokazuju prilično niske razine povjerenja u različite institucije i izvore informiranja. Političkim strankama vjeruje svega 7,2%, Hrvatskom saboru 14,7%, a Vladi RH 16,7% sudionika istraživanja.
Lokalne vlasti i Predsjednik Republike stoje nešto bolje, njima vjeruje nešto više od petine mladih. Većinsko povjerenje uživaju samo vojska (66,8%) i znanstvenici (63,5%).
Oko 60% učenika smatra da su među članstvom političkih stranaka one osobe koje se žele umrežiti s ciljem dobivanja (dobrog) posla. Iz toga proizlazi da većina mladih smatra da je politički angažman dijela članstva u političkim strankama motiviran osobnim, a ne javnim interesom...
Budući da smo upravo u završnici predizborne kampanje, postavlja se pitanje – koliko stranke vode računa o svemu navedenom?
Sudeći po količini neostvarivih obećanja koje prosipaju pred birače, pa tako i one najmlađe, očito i dalje biračko tijelo tretiraju kao – političko stado. Iliti ovce.
Jer, vladajući ovih dana ubrzavaju realizaciju nekih ranijih obećanja (otud valjda i aktualiziranje teme neradne nedjelje, među ostalim), komunalni radovi i popravci dime se i praše na sve strane, oporbenjaci obećavaju brda i doline, naravno, i stanove za mlade. Neki čak, svjesno zaboravljajući domete i ovlasti lokalnih vlasti i budžeta, obećavaju i strukturne promjene u čitavom društvu ili posebnim kategorijama poput nezaposlenih, umirovljenih, itd...
A sve su to dokazi da ih rezultati ovakvih istraživanja ne uzbuđuju niti previše razmišljaju o njima.
Jer, ako ćemo pravo, možda im takvo stanje zapravo - odgovara. Zašto? Pa zato što bi viši stupanj građanske svijesti i osviještenost potrebe za sudjelovanjem u demokratskim procesima na svim razinama za posljedicu imalo i zahtjev za većom participacijom građana u donošenju odluka, a onda i trošenju novca. Lakše je vikati "mi smo za transparentne politike", "mi nismo kao oni drugi", nego se stvarno zalagati za veću participaciju građana-birača u obnašanju vlasti i razvoj njihovih političkih kompetencija.
I zato je Berto Šalaj, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, prokleto u pravu kad konstatira da je "društvo odlučilo da mladi ne trebaju biti politički pismeni, a to pak znači, da kao budući glasači na izborima ne moraju ništa znati o političkim procesima, institucijama i strankama", što je po ovom politologu ozbiljan društveni problem.
Goniči (političkog) stada protiv svega toga nemaju ništa protiv. Umjesto novih politika, nude nove PR strategije.
I zato, poštovani čitatelji, dobro razmislite kojim obećanjima i kome uopće vjerujete. Ne propustite kazniti demagoge u vašim sredinama zbog toga što vas uporno tretiraju kao ovce pa vam po tko zna koji put serviraju ista obećanja, ili vam obećavaju nešto što nije ostvarivo u jednom mandatu.
Kako? Za početak, izlaskom na izbore. Jer, kao što ni svi političari nisu svi isti, nisu ni svi birači – ovce, piše Slobodna Dalmacija.