StoryEditor
Hrvatska i svijetNEDAVNO BIO U DUBROVNIKU|

MIKE POMPEO ‘POSIJAO‘ JE NIZ VANJSKOPOLITIČKIH MINA ZA JOEA BIDENA: Rušilački je napao Kinu, Kubu, Iran i jemenske Hutije

Piše slobodna dalmacija
15. siječnja 2021. - 18:41
CROPIX

Dok čitav svijet gleda u kaos unutarnje politike SAD-a, koji zadnjih dana mandata generira Donald Trump, ispod radara je prošla neobična informacija iz američke vanjske politike – dužnosnici EU odbili su se sastati s državnim tajnikom SAD-a Mikeom Pompeom, koji je stoga otkazao planirano putovanje u Europu, piše Slobodna Dalmacija.

To je trebalo biti zadnje službeno putovanje Trumpova „jastreba” na funkciji šefa američke diplomacije. Pa kako se dogodilo da Europa, ta „poslušna pudlica” Washingtona, dade „odbijenicu” tom istom Washingtonu?

Odgovor leži u nizu nevjerojatnih vanjskopolitičkih poteza koje je zadnjih dana izveo Pompeo. Dok čitav svijet s nevjericom prati kako Trump nekontrolirano izaziva kaos u Americi, malo tko obraća pažnju na sličan kaos koji njegov prvi suradnik istodobno izaziva u čitavom svijetu, na više kontinenata.

Na pitanje što je to Pompeo tako dramatično napravio, sažeti odgovor glasi: u više svjetskih kriznih žarišta posijao je niz vanjskopolitičkih mina, koje bi novom američkom predsjedniku Joeu Bidenu mogle znatno otežati rješavanje tih kriznih žarišta.

Pod uvjetom, naravno, da Biden doista želi ta žarišta rješavati na miran način, u što ne možemo biti sigurni. Valja se sjetiti da je administracija prije Trumpa – u kojoj je Biden, kao potpredsjednik Baracka Obame, bio „čovjek broj 2” – pokrenula čak dvije agresije na suverene države: smrtno su ranjene Libija i Sirija.

Slon u staklarnici

No vratimo se recentnim avanturama Mikea Pompea, za kojeg portal Advance piše da „zadnjih dana djeluje kao uspaničeni bankar koji pred veliku reviziju pali i melje sve dokumente pred sobom”.

Prvi Pompeov šokantni potez bila je njegova objava da SAD ukida sve restrikcije na svoj odnos s Tajvanom.

„Naše dvije demokracije imaju zajedničke vrijednosti, bazirane na slobodi pojedinca, vladavini prava i poštivanju ljudskog digniteta”, obrazložio je Pompeo taj potez.

Naizgled, slobodarska priča: liberalna američka država „odmetnutoj kineskoj pokrajini” daje podršku u borbi za njenu opstojnost pred kineskim hegemonom. No, u stvarnosti, ovo je potez slona u staklarnici.

Naime, SAD već pola stoljeća provodi „politiku jedne Kine”, službeno prihvaćajući da je Tajvan dio Kine - barem de jure, dok de facto tretira Tajvan kao neovisnu državu i sigurnosno skrbi za taj „antikomunistički otok”. Ta američka „politika ravnoteže” desetljećima je osiguravala dragocjeni mir u tom dijelu svijeta. Zbog toga SAD i nema diplomatske odnose s Tajvanom.

Ovom Pompeovom odlukom poništavaju se sve postavke takve američke politike prema Kini. Time se širom otvaraju vrata za velike nestabilnosti i moguće ratne sukobe u regiji Azija-Pacifik.

Ne treba ni isticati koliko bi ovaj potez Trumpove administracije mogao stvoriti problema za novu Bidenovu administraciju i njenu politiku prema Kini.

Nisu teroristi, nego liječnici

Odmah potom Pompeo je na šahovskoj ploči svijeta s Pacifika skočio na Bliski istok, pa je jemenske Houthi pobunjenike proglasio „terorističkom organizacijom”, čime je znatno otežao mogućnosti za okončanje rata u Jemenu.

U sjeni starijeg i razvikanijeg sirijskog rata, rat u Jemenu u medijskoj se tišini prometnuo u najveću humanitarnu krizu svijeta, u kojoj tisuće djece doslovno umire od gladi. Houthije vojno pomaže Iran, dok suparničku vojnu koaliciju sponzorira američki saveznik Saudijska Arabija. Ovakvo „pompeovsko” jednostrano sagledavanje građanskog rata i proglašenje jedne strane „terorističkom” ne samo da komplicira okončanje rata, već i otežava dopremu humanitarne pomoći jemenskim civilima u dijelovima zemlje koje kontroliraju Houthiji.

I dok su se međunarodni diplomati zaduženi za Jemen hvatali za glavu, samo dan kasnije Pompeo se opet popeo na šahovsku ploču svijeta i skočio u Latinsku Ameriku, obrušivši se na – Kubu.

I ovdje je upotrijebio trik s „terorizmom”. Proglasio je Kubu „zemljom koja sponzorira terorizam”.

Lucidniji analitičari odmah su primijetili da komunistička Kuba doista sponzorira neke međunarodne aktivnosti, kao što su slanje liječničkih brigada u siromašne zemlje Latinske Amerike i Afrike – ili u sjevernu Italiju, što se dogodilo lani, na početku pandemije koronavirusa – ali te aktivnosti teško da spadaju u „terorizam”.

No Pompeovu logiku nije teško dokučiti: upravo je Joe Biden bio potpredsjednik SAD-a kada je Obama poveo detant s Havanom, a što je Trump u svom mandatu poništio, pa je bilo razumno očekivati da će Biden u odnosima s Kubom ići na obnavljanje Obaminih mirotvornih napora. Sada će mu to biti puno teže: kako se službeno zbližiti s državom „koja sponzorira terorizam”?

Stari dribling s 'terorizmom'

A „šećer” je Pompeo ostavio za kraj. U završnom napadu vratio se na Bliski istok, sada napavši – Iran.

Dok su se Bidenovi ljudi zaduženi za Kubu još hvatali za glavu, Pompeo je opet izveo dribling s „terorizmom”, optuživši vlasti u Teheranu da „podupiru terorističku organizaciju al-Qa'idu”.

Osim što je po mogućim posljedicama ova Pompeova izjava možda i najopasnija od svih (rat između Amerike i Irana bio bi „majka svih ratova” 21. stoljeća), ona je i najciničnija, jer se otvoreno ruga elementarnom razumu: al-Qaida je organizacija sunitskih ekstremista, a Iran je najveća šijitska sila. Ne samo što na liniji suniti-šijiti postoji ozbiljan vjerski raskol, već se al-Qa'ida radikalno obračunava s „krivovjernicima”, u što po njihovoj logici spada i šijitska šizma.

Ukratko, šijiti su al-Qa'idi smrtni neprijatelji. Optužiti iranske ajatolahe da pomažu al-Qa'idu otprilike je slično kao da službeni Zagreb optužite za financiranje četničkog pokreta, ili službeni Beograd za sponzoriranje Hrvatskih suverenista.

Sve to znaju i radoznaliji pučkoškolci, a kamoli da ne bi znao Mike Pompeo, donedavni šef CIA-e. Zašto se onda širom šahovske ploče svijeta ponaša kao slon u staklarnici?

Prvo, zato što može. I drugo, zato da bi čvrstim preprekama spriječio Bidena da omekša ratobornost američke vanjske politike. Naravno, pod uvjetom da bi Biden to želio. U to, ponavljamo, ne možemo biti sigurni.

Kako god, u završnom kaosu Trumpove administracije Pompeo je uspio posijati sjeme za par budućih ratova. Neki od njih možda neće biti moguće izbjeći, piše Slobodna Dalmacija.

Izdvojeno

07. ožujak 2021 02:45