Kristalna dvorana hotela Esplanade, velika sportska konferencija u organizaciji Sportskih novosti. Predavač Dimitris Itoudis, jedan od najboljih košarkaških trenera današnjice. Grk koji se trenerskim poslom počeo baviti kao zagrebački student, pokojni Pepsi Božić prvi mu je dao šansu na klupi. Itoudisovo predavanje bilo je sjajno, a nije pričao o svojim uspjesima. Dapače, pričao je o svojim padovima, piše Robert Šola, glavni urednik Sportskih novosti.
"Imao sam puno padova u karijeri, no to je život. Zar i u vašem životu nije bilo neuspjeha? Bilo je, zar ne? Još koliko. Naravno, jer neuspjeh je sastavni dio našeg života. Treba znati podnijeti neuspjeh, izdići se iznad toga i krenuti dalje, jer ako to uspiješ, uspjet ćeš na kraju u životu. Kako pasti, a ne pasti natrag. Kako se izdići nakon pada i krenuti dalje. Never back down! Tko to nauči, taj će kroz život kročiti kao pobjednik."
Hajduk je sinoć u Kazahstanu žestoko tresnuo o pod. Nažalost, tako pada već deset godina u nizu. Manje bolno kad te izbaci češki Liberec, a traumatično nakon što te pregazi nekakva Gzira s Malte, ili Tobol iz Kazahstana. Međutim, deset godina kontinuiranog padanja ukazuje na to da Hajduk nikako ne uspijeva svladati lekciju. Nikako ne uspijeva podnijeti neuspjeh...
Lukša Jakobušić sinoć je prvi put doista teško pao u svojoj sportskoj karijeri. Vodeći Jug nije osjetio pad, dapače, doživio je samo čaroliju osvajanja najvećih trofeja.
Pao nije ni preuzimajući prošle zime Hajduk, iako je bio u "nemogućoj misiji", pronašao je put da na proljeće izvede momčad do Europe. U iznimno teškim okolnostima Jakobušić je osovio Hajduk na noge zato što je pobjednik. I zato što se čvrsto držao ideje koju na Poljudu želi provesti. Izbacio je iz svlačionice mnoge gubitničke karaktere, zamijenivši ih pobjedničkim. Načelno vrlo jednostavna formula, koja se doduše komplicira ovisno o manjku novca u blagajni. Koji je u Hajduku poprilično kroničan problem.
Nastavio je Jakobušić - zajedno s Nikoličiusom - svoju ideju provoditi i ovoga ljeta. Livaja, Kalinić, Krovinović, Lovrencsics, Elez, Sahiti, Mlakar... Sve su to igrači čije su dovođenje pljeskom popratili i navijači i stručnjaci, pa i mi novinari. To što je Kalinić u dvije utakmice u nizu branio lošije od toliko kritiziranog Posavca ne može umanjiti njegovu golmansku klasu. Hej, Kalinić je četiri godine u nizu bio prvi golman HNL-a i belgijske lige. Četiri godine! Međutim, pune dvije potom nije branio i to je ostavilo traga. Proljetos ga je sjajnim obranama zamaskirao, sada nije, jer u nogometu na kraju sve dođe otprilike tamo gdje mu je i mjesto. Doći će i Kalinić, jer ima i klasu i iskustvo i karakter i veliku ljubav prema Hajduku. Grozan je u Kazahstanu bio i Krovinović. Dvije je utakmice bio dobar u trećoj se potpuno izgubio. Jer je tek došao i nije spreman, čak i njemu treba vremena, koliko god iskusan i dobar bio.
Ovaj je Hajduk u izgradnji, nema ni izbliza izbalansiranu momčad. Ofenzivno izgleda jako obećavajuće, defenzivno jednako zabrinjavajuće. Napisao sam to i nakon utakmice s Osijekom. Stvaranje momčadi i igre je proces kojeg možeš donekle skratiti, ali ne možeš ga izbjeći. Hajduk je u prvoj utakmici Tobol pobijedio igrajući s nevjerojatnom energijom punih 70 minuta. To "bacanje na glavu" ponovio je i protiv Osijeka, da bi se opet "gasio" oko 70. minute. Ne možeš se stalno "bacati na glavu", to ne može nitko na svijetu. I čim je Hajduk u Kazahstanu spustio loptu na zemlju te kroz igru tražio prolaz, dogodio se debakl. Zato što Hajduk igru nema. U ovom je trenutku nema...
I eto nas kod ključnog pitanja na kojem će tandem Jakobušić-Nikoličius sljedećih dana morati pronaći najbolji odgovor. Je li Jens Gustafsson doista trener za Hajduk? Kakvu god momčad imao, kako god klub posložio logistički i financijski, sve se na kraju slije na kvalitetu i sposobnosti trenera. On je taj koji sve ono što je dobro napravljeno može lansirati u nebo, ali još lakše može baciti u bunar. Uvijek se na koncu koplja lome na treneru. I zato u Hajduku moraju jako pažljivo razmotriti pitanje Gustafssona.
Birajući igrače Nikoličius je dobro pazio na njihov igrački CV. Gustafssona je odabrao drugačije, njegov CV nije dostojan Hajduka. Međutim, Nikoličius ga je odabrao zato što je u njemu prepoznao potencijal za vrhunsku trenersku priču.
Teško je već sada zauzeti jasan stav o Gustafssonovom radu na Poljudu. Četiri utakmice nisu ni izbliza dovoljno velik uzorak. Međutim, Gustafssona je i u Švedskoj bio glas trenera čije je taktičko znanje svakako slabiji segment njegovog opusa. Voli napadati svim raspoloživim sredstvima, voli hazardirati, voli razvijati mlade igrače, uvijek je u službi kluba... No, pitanje obrane kao da nije do kraja savladao. Vodeći Norrköping u 166 utakmica primao je gotovo dva gola po sezoni. Što nije problem kad nemaš imperativ borbe za vrh. U Hajduku ga ima, a primio je osam golova u četiri utakmice. Što je debelo previše. S druge strane podvukli smo već da je obrambeno Hajduk i dalje vrlo problematičan i bilo bi nepošteno tih osam golova gurnuti isključivo na leđa švedskog trenera. Jakobušić i Nikoličius moraju dobro odvagati i spoznati što je prava istina.
Puno je dakle posla pred Jakobušićem. A ključno je ono što smo s Itoudisom podvukli u uvodu teksta, da ga debakl u Kazahstanu ne poremeti. Koliko god bi težak i nogometno i financijski. Jakobušić mora čvrsto nastaviti putem koji je krenuo, jer to je daleko najbolji put koji je ijedan predsjednik imao u posljednjih 25 godina Hajduka. Samo mora shvatiti da je ispred njega jako duga cesta i da prečice nema.
Na kraju svakako želim nekoliko redaka posvetiti Stipi Biuku, 18-godišnjaku koji je i u toj toliko tužnoj epizodi u Kazahstanu oduševio sve koji vole nogomet. Ušao je u 68. minuti kad je Hajduk već bio potopljen. Još uvijek nezaliječen, a trener ga uvodi da s 18 godina, u svom europskom debiju, pokuša spasiti i klub i suigrače. A možda i njega kao trenera. Biukov odgovor bio je fenomenalan. Do kraja utakmice bio je daleko najbolji igrač na terenu, svaku loptu koju je primio oplemenio bi osobitošću, driblinzima, prodorima, dodavanjima, udarcima... Biuk je i u Kazahstanu pokazao koliko je veliko nogometno blago, dopnose Sportske novosti.