Ogromna brana na području južne Ukrajine pod ruskom okupacijom je probijena, oslobađajući poplavu vode nizvodno. I tko ima koristi od ovog vandalskog čina? Pita se to Frank Gardner, stručnjak za sigurnost u svom tekstu za BBC.
Pa kaže:
Budući da obje strane, Rusija i Ukrajina, krive drugu za probijanje brane, sve to podsjeća na prošlogodišnju neobjašnjivu eksploziju plinovoda Sjeverni tok 2. U oba slučaja su sumnje Zapada odmah pale na Rusiju. Ali oba puta Moskva je odgovorila: "Nismo mi. Zašto bismo to radili? Ovo nas boli".
U slučaju proboja brane Kakhovka, Rusija može ukazati na najmanje dva načina na koje šteti vlastitim interesima. Poplava zemljišta nizvodno natjerala ju je na evakuaciju trupa, kao i civila prema istoku, dalje od Hersona i obala široke rijeke Dnjepar.
Usporedba s Perućom pokraj Sinja
Kakhovka sadrži rezervoar koji opskrbljuje vodom poluotok Krim, koji je Rusija anektirala 2014., i nuklearnu elektranu Zaporožje, koja je također pod ruskom kontrolom.
Ogromna brana iz sovjetske ere Kakhovka, koja se nalazi u dijelu južne Ukrajine koji je pod kontrolom Rusije, dignuta je u utorak u zrak poplavivši okolna područja, izvijestio je Reuters, pozivajući se na izvore s obje strane.
Nepotvrđene videosnimke na društvenim mrežama prikazuju niz intenzivnih eksplozija oko brane Kakhovka. Drugi video pokazuje kako voda nadire kroz ostatke brane.
Brana, visoka 30 metara i duga 3,2 km, izgrađena je 1956. na rijeci Dnipro kao dio hidroelektrane Kakhovka.
Sadrži rezervoar koji opskrbljuje vodom poluotok Krim, koji je Rusija anektirala 2014., i nuklearnu elektranu Zaporožje, koja je također pod ruskom kontrolom.
Za ilustraciju, brana Peruća je nakon završetka radovabila duga 467 metara, visoka 67 metara te imala volumen od 925 000 m3.
U samu branu je ugrađena poprilična količina prirodnog materijala i to naročito gline koja je kao materijal gotovo vodonepropusna.
Nakon što je brana nasuta na njoj je navučena betonska ovojnica koja je spriječila osipanje nasutog materijala.
Više o brani Perući i tome kako su je velikosrbi pokušali srušiti pročitajte OVDJE:
Putin u Ukrajini koristi taktike Ratka Mladića? Bio je to najveći genocid u pokušaju, htjeli su potopiti 20.000 ljudi
Ovo će omogućiti ograničeni predah za stanovnike Hersona koji su morali živjeti sa svakodnevnim ruskim topničkim i raketnim napadima.
Drugo, to bi moglo utjecati na opskrbu vodom Krima pod ruskom okupacijom, sušnog poluotoka koji se oslanja na svježu vodu iz kanala blizu probijene brane. Budući da ga je Rusija nezakonito pripojila 2014., postao je jako utvrđeni komad zemlje koji i Rusija i Ukrajina smatraju svojima.
Ali probijanje brane Kakhovka treba promatrati u širem kontekstu ukrajinskog rata, a točnije u svjetlu ukrajinske ljetne protuofenzive, koja pokazuje znakove da je već u tijeku.
Tekst oko toga tko je ili nije srušio branu pročitajte ovdje:
Ipak još nije jasno tko je srušio branu i potopio tisuće kuća i na ukrajinskoj i na ruskoj strani. Evo što se zna
Kako bi ova protuofenziva uspjela, treba prekinuti rusku kontrolu nad dijelom teritorija koji je zauzela prošle godine, a koji povezuje Krim s ukrajinskom istočnom regijom Donbas. Ako Ukrajina može pronaći način da probije ruske obrambene linije južno od Zaporožja i podijeli taj teritorij na dva dijela, tada može izolirati Krim i postići veliku stratešku pobjedu.
Ali Rusi su naučili puno lekcija od svoje invazije u veljači prošle godine. Pogledali su kartu, odredili gdje će Ukrajina najvjerojatnije napasti i proveli posljednjih nekoliko mjeseci gradeći zaista zastrašujuće linije utvrda kako bi blokirali svako ukrajinsko napredovanje prema Azovskom moru.
Nije sigurno da je Ukrajina planirala poslati svoje snage na zapadnu stranu te obrane. Vrhovno zapovjedništvo u Kijevu ne otvara sve karte...
Ali ova akcija, tko god da je to napravio, sada tu opciju čini daleko problematičnijom.
Dnjepar je široka rijeka i prebacivanje oklopne brigade preko nje, pod ruskom topničkom, raketnom i bespilotnom vatrom bilo bi izuzetno opasno.
S probijenom branom i poplavljenim ogromnim dijelovima zemlje nizvodno, područje na lijevoj (istočnoj) obali nasuprot Hersona postalo je zabranjeno područje za ukrajinsko oklopno oružje.
Jedna povijesna bilješka je da Rusija ima prošlost u ovom području. Godine 1941. sovjetske trupe digle su u zrak branu na istoj rijeci Dnjepar kako bi spriječile napredovanje nacističkih trupa. Priča se da su tisuće sovjetskih građana stradale u poplavama koje su uslijedile.
Suština je sada da je onaj tko je ovaj tjedan probio branu Kakhovka poremetio stratešku šahovsku ploču u južnoj Ukrajini, prisilivši obje strane da naprave niz velikih prilagodbi i moguće odgodili sljedeći korak Ukrajine u njenoj davno obećanoj protuofenzivi.
Dnjepar je rijeka je u Istočnoj Europi koja izvire u Rusiji, teče kroz Bjelorusiju a u Ukrajini se ulijeva u Crno more. Četvrta je po veličini europska rijeka (iza Volge, Dunava i Urala) s dužinom od 2285 km.
Dužina riječnog toka iznosi; u Rusiji 485 km, u Bjelorusiji 595 i u Ukrajini 1.095 km. Površina dnjeparskog bazen iznosi 504.000 četvorna kilometra od čega 289.000 se nalazi u Ukrajini.
Hrvatska enciklopedija LZ Miroslav Krleža piše:
- Dnjepar je rijeka u istočnoj Europi; po duljini (2285 km) i veličini porječja (504 000 km²) treća u Europi. Izvire u Valdajskome visočju (zapadna Rusija), teče kroz lesna i stepska područja (Bjelorusija); kraj grada Dnipra protječe 66 km dugom granitnom klisurom. Utječe deltastim ušćem (Dnjeparski liman; 640 km²) u Crno more. Desni glavni pritoci: Berezina, Pripjat, Inhulec; lijevi: Sož, Desna, Sula, Psjol (Psel), Vorskla.
Rijeka je zaleđena jod prosinca do ožujka ili travnja. Plovna je 1667 km od ušća: plovidba se mjestimice odvija pobočnim kanalom.
Pad rijeke (brzaci) i uska dolina strmih strana između Dnjepra i Zaporožja iskorišteni su za izgradnju velike brane s akumulacijskim jezerom (410 km²) i Dniprovske hidroelektrane 1932 (poslije rekonstruirana).
Naknadno je duž toka rijeke izgrađen niz brana s velikim akumulacijskim jezerima (od sjevera prema jugu: Kijevsko 992 km², Kanivsko 581 km², Kremenčuksko 2250 km², Kamjansko 567 km², Dniprovsko 410 km² i Kahovsko 2155 km²) i hidroelektranama (Kijevska, Kanivska, Kremenčukska, Serednodniprovska /prije Dniprodzeržinska/, Dniprovska, Kahovska).
Iskorištava se i za natapanje. Na obalama Dnjepra leže gradovi: Smolensk (Rusija), Mogilev (Bjelorusija), Kijev, Kamjanske, Dnipro, Zaporižja, Nikopolj i Herson (Ukrajina).
