Otprilike pola od oko 2500 dubrovačkih pomoraca 'zaglavilo' je po brodovima diljem svijeta, a druga polovica sjedi doma, najčešće neplaćena, i strahuje od otkaza.
Dobivam pola plaće, ali dokad?
Razgovarali smo s dubrovačkim pomorcem, ocem obitelji s dvoje djece, nezaposlenom suprugom i kreditom, koji nam je iznio svoje strahove o budućnosti, s naglaskom na plaćanje golemog poreza koji hrvatski pomorci plaćaju državi ako provedu na brodu manje od 183 dana godišnje. Radi se o 40 posto godišnjeg prihoda, a ako se restrikcije zbog pandemije nastave, oni koji su već mjesec i pol, pa i više dana doma, neće moći ispuniti uvjet o 183 dana na brodu.
Naime, države u kojima bi trebalo doći do smjene, traže da pomorac koji dolazi na brod ima napravljen test na koronavirus, a isto to traže i neke kompanije. Na žalost, u Hrvatskoj, pa ni u Dubrovniku ne postoji mogućnost komercijalnog testiranja na koronavirus, što su nam potvrdili u privatnim klinikama. Pored toga, mnogi pomorci nailaze na prepreku dobivanja propusnica, zbog čega im sav trud prikupljanja ostalih dokumenata i putnih karata 'pada u vodu'.
Po dva tjedna izolacije
- Radim za privatnu stranu kompaniju. Nedavno su nam poslali mail da super stojimo i dobro je što rade, ali nikad ne znaš što se može dogoditi. Trebao sam ići još prije 6 tjedana, a moji su ugovori 6 na brodu, 6 doma. Poslali su nam mail da do 3. travnja neće biti ništa, a onda su vidjeli da to neće ići, pa su produžili do 30. travnja. Znači, tko je na brodu, ostaje na brodu, a mi doma. Prošla luka ukrcaja bila mi je u Africi. Danas mi je kolega trebao ići na Tajvan, ali nije mogao riješiti vizu. Ja bih bio sretan da sam zaglavio na brodu. Sad dobivam malo manje od pola plaće dok sam doma, ali pitanje je dokad jer u firmi mogu zaključiti da im ne trebam - kaže nam dubrovački pomorac, te dodaje da je sigurno 80 posto njegovih kolega s dubrovačkog područja neplaćeno dok su doma jer su im takvi ugovori.
- Kad me konačno pozovu na ukrcaj, morat ću stati dva tjedna u hotelu u samoizolaciji, tako su nam rekli. Ta dva tjedna računat ću nam kao da smo doma, a i kad dođeš doma i budeš još 2 tjedna u izolaciji, onda si u potpunoj 'banani'. Vjerojatno će nam tražiti i negativan test na koronavirus, a koliko znam, nitko to u nas ne radi.
- Ono što mene najviše brine, jesu ta 183 dana koja moram provesti na brodu da ne bih platio taj ogroman porez, izađe čak do 40 posto od godišnjeg prihoda! Da na ovo pola što imam doma platim toliki porez, gotov sam. Da sam barem zaglavio na brodu, skupio bih i pare i dane. Ako nam država tu ne izađe u susret, što ćemo onda? - pita se ovaj dubrovački pomorac.
Porez će se regulirati
Odgovore na ova pitanja zatražili smo od Romana Perića, ITF inspektora i voditelja Sindikata pomoraca Hrvatske u Dubrovniku. Utješno je da su, još u vrijeme kada su sastanci uživo bili dozvoljeni, Sindikat pomoraca Hrvatske, Udruga brodara Mare Nostrum i Hrvatsko udruženje posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA) zatražili od Ministarstva pomorstva da uzmu u obzir činjenicu o nemogućnosti boravka na brodu pomoraca od 183 dana, s čime su se u Ministarstvu apolutno složili i usmeno obećali da će se ta odredba prilagoditi datim okolnostima, odnosno da će im se oprostiti neispunjenje tog uvjeta od 183 dana na brodu. Pismeno još nemaju ništa, ali se nadaju takvom dokumentu u skorašnje vrijeme, naglašava Perić.
Trenutno je najveći problem s pomorcima koji se ne mogu iskrcati s brodova, pa tako jedan dubrovački pomorac od 15. siječnja ne uspjeva doći doma iz Kine. Ministarstvo je, na sreću, donijelo odluku o produženju svih certifikata za navigaciju na tri mjeseca, liječničkog pregleda, matrikule, pa čak i putovnice.
- Ljudi su prilično strpljivi i razumni, razumiju da nemaju otvoren prolaz u državama iskrcaja. Tamo gdje se teroretski dopušta prolaz, agenti ne žele raditi smjenu jer im je to prevelik rizik - kaže Romano Perić.
A što je s komercijalnim testovima na koronavirus?
- Zasad se samo 2 do 3 posto pomoraca uspjeva ukrcati na brod, to su individualni slučajevi, a ako kompanija traži ukrcaj pomorca, mislim da je dužna obaviti i to testiranje - ističe Perić. - Ako postoji mogućnost da se pomorac testira doma, u svojoj državi, to bi im sigurno olakšalo. Pitanje je bi li u nas u 'drive in' prihvatili zdravog čovjeka da se testira.
Što se tiče propusnica, Perić kaže da je bilo problema, ali da se sada s dokumentima i najavom unaprijed to više ne bi trebalo događati.
- Čuo sam da dosta njih prolazi samo s pomorskom knjižicom i ukrcajnom kartom, ipak postoji fleksibilnost prema njima. U svakom slučaju, bolje je najaviti lokalnom stožeru da se ide na brod i da im se odobri jednokratna propusnica.
Velika većina pomoraca koji su ostali doma radi na ugovor i većinom ne dobivaju plaću, potvrđuje i Perić. Čekaju ukrcaj i novu zaradu, a nadajmo se da će to biti što prije, za svih, ističe sindikalni povjerenik.
- Mislim da ljudi već pomalo počinju živjeti s koronom, znaju što mogu i što ne mogu i samo je pitanje vremena kad će se sve 'otčepiti'. Vjerujem da će se aerodromi, uz nužne zaštitne mjere, početi otvarati kroz mjesec lipanj - optimističan je naš sugovornik.