Jučer je 'ubio' Radnički, imao 11 obrana u 11:7 europskoj pobjedi Olympiacosa u Pireju protiv osvajača Kupa Srbije i aktualnog prvaka Regionalne lige te se tako (sam) pobrinuo da mu ne pokvare 31. rođendan.
Marko Bijač danas slavi. Rođen je 12. siječnja 1991. godine. Lani klupski prvak Europe s PRO Reccom, pet godina prije toga klupski prvak Europe s Jugom, te iste, 2016. godine, olimpijski doprvak u Riju, a godinu poslije s reprezentacijom svjetski prvak...
Izdvojili smo samo najveće uspjehe ponajboljeg vratara svijeta, koji je prvo u Gružu trenirao plivanje, a s 12, 13 godina prešao na vaterpolo, koji je uživao gledati. Sjeća se, kad je 2001. Jug osvojio naslov prvaka Europe, a on imao tad deset godina, kako je bio na tribinama i nije vidio kada je Elvis Fatović sa zvukom sirene pogodio za pobjedu u polufinalu protiv Bečeja.
- Bio sam gore visoko, a išao sam u tom trenutku prema prvim redovima sa željom da vidim što bolje. U tom trenutku, svi su skočili na noge te tu sekundu, budući sam bio mali, nisam vidio bazen te taj povijesni pogodak.
Na bazen je dolazio s bakom Ankom (dugogodišnja tajnica Plivačkog kluba Jug) dok je tata Maro igrao (i tata je bio jugov kapetan). Odlazeći na utakmice sam je počeo učiti matematiku.
- Završila bi utakmica, recimo, 9:6, i onda bi me baba Anka, kad smo išli doma, pitala s koliko je razlike dobio Jug. Onda bi ja: 'devet manje šest jednako je tri'. Zatim, koliko smo vidjeli pogodaka? Devet plus šest jednako je petnaest. Na utakmicama sam naučio zbrajanje i oduzimanje.
Vidio je dosta bolje kako je pet godina nakon nezaboravne 2001. godine osvojio po treći put naslov prvaka Europe. Tad je vidio sve pogotke jer tad nije bio na tribinama već uz rub bazena. Pomagao je u organizaciji. Nosio lopte, vodu, postavljat reklame. Dobio je majicu na kojoj je pisalo 'Final four Dubrovnik 2006.'.
- I tada je bilo čudesno, kao što je bilo 2001. godine. Tada, 2006., osjetio sam kako to zvuči dole, kako je igračima u bazenu, na klupi. Koji je to užitak igrati pred punim tribinama, u jednoj sjajnoj atmosferi.
Kad je Jug 2016. po četvrti put osvojio naslov prvaka Europe bio je u bazenu, među vratnicama, sjajan. Čak 39 obrane je imao u tri utakmice, u tri nezaboravna trijumfa izborena protiv Egera, PRO Recca i na kraju Olympiacosa.
- Bio sam dosta nemiran uoči finala zbog onog poraza u finalu, tada Final foura Eurolige, od Crvene zvezde 2013. u Beogradu. Nikad nisam pogledao snimku te utakmice. To je moj najteži, najbolniji poraz. Imali smo najjaču momčad, a nismo uspjeli. Ali, nekako sam uspio izbjeći te ne razmišljati o tome. Isto tako ne razmišljati o tome kako Jug nikada nije uspio osvojiti europski naslov izvan Dubrovnika. I zbog je taj uspjeh u Budimpešti 2016., godine čudo.
Svih devet finala je Jug igrao u sezonama 2015./16. i 2016./17., a nakon prvih osam Bijač je, kao kapetan podizao trofeje. Nije uspio tad dobiti i posljednje, deveto finale u nizu, nije uspio s Jugom osvojiti još jedan naslov prvaka Europe, ali jest s PRO Reccom prošle sezone. I opet sjajan na završnom turniru.
Sad je u Pireju, u kapici Olympiacosa. Isti onakav kakav je bio u Juga, PRO Recca, u kapici hrvatske reprezentacije.
Sretan rođendan!