- Ispisali smo povijest – podvukao je Lukša Jakobušić, tadašnji Jugov predsjednik. Da, jer jugaši su prvi put u povijesti osvojili četiri trofeja u jednoj sezoni. Dvije pune sezone su plakali nakon svakog finala. Nisu uzeli niti jedan trofej, onda ih je krenulo: krajem 2015., a početkom sezone 2015./16. uzeli su Kup Hrvatske, a potom u 2016. - Regionalnu ligu, naslov prvaka Hrvatske te šlag na kraju, nešto što nitko nije mogao očekivati prvenstveno zbog velikog PRO Recca, a zatim Olympiacosa – naslov prvaka Europe.
I gdje ćeš slađe, ljepše, bolje, nego dobiti baš dva najveća favorita te uzeti zlato. Pjevao je Gruž, Jug. Suze su potekle. Tog 4. lipnja prije četiri godine Jiugaši nisu vjerovali kako su večer prije dobili PRO Recco, a uspjeli su zaustaviti i Olympiacos, kojem je to bio prvi poraz te sezone! Jugaši su uzeli u Budimpešti sve sa stola LEN-e: Marko Bijač je bio izabran za najboljeg vratara, a Felipe Perrone podigao trofej MVP. Trčao je Brazilac na tribine, otišao tamo gdje je sve ‘grmilo’ od sreće, oduševljenja. Cijeli turnir, čitavu sezonu, navijači su uzvikivali njegovo ime. Otišao im je nakon finala zahvaliti. Pokloniti se.
- Ovo je poput bajke. Ispunio sam san. Nikad nije bilo teže, ali smo uspjeli – bio je 'lud' od sreće Perrone, najbolji stranac u povijesti Juga.
Ne, nije bilo lako. Nervoza je parala nebo za vrijeme velikog finala. Nakon što su skinuli prvaka, najskuplju momčad u povijesti vaterpola, branitelja naslova, PRO Recco, trebali su još jednom biti pravi. Vjeko Kobešćak je prije finalne utakmice šetao pored bazena, uz Dunav. Kroz vrata legendarnog plivališta, put svlačionice, ušao je 45 minuta prije početka finala. Ognjen Kržić, sportski direktor, bio je pri ruci navijačima. Kad je Kobešćak ušao kroz vrata plivališta, Kržić je još bio pored ulaza za gledatelje. Čekao je navijače koji nisu preuzeli ulaznice za utakmicu. Bilo je onih koji su stigli u zadnji trenutak, odlučili doći u Budimpeštu nakon što su na malim ekranima odgledali kod kuće pobjedu protiv Egera u četvrtfinalu te dramu protiv PRO Recca, pobjedu koja će se pamtiti.
Lukša Jakobušić i Tomislav Dumančić, tadašnji predsjednik i dopredsjednik dubrovačkog kluba ,nisu otišli ni za vrijeme finala u VIP ložu. Špurijusa radi ostali su na mjestima gdje su bili i pratili utakmice protiv Egera i PRO Recca, kao što je u loži bio drugi dopredsjednik, Željan Konsuo. Do Budimpešte je potegnuo i legendarni hrvatski vaterpolist i trener, Ozren Bonačić. Kao što je bio u Gružu na trećoj utakmici finala doigravanja te 2016. godine, kad je Jug osvojio naslov prvaka Hrvatske, skinuo krunu s glave riječkog Primorja, tako je opet došao pružiti podršku svom učeniku, Vjeku Kobešćaku. Bonačić je za vrijeme finala bio među navijačima Juga, skupa s još nekim članovima uprave dubrovačkog kluba (Mišo Glavinić, Đuro Lonza, Duško Vladović Relja, Goran Hrnić, Luko Vuletić…)
Najmlađi navijač Juga na tribinama za vrijeme povijesnog uspjeha bio je Đivo Kitin s dvije godine i jedan mjesec. I on je s trubom, šalom i u majici Juga bodrio Perronea, Bijača i ostale. Kako se te večeri radovao klupski lječnik dr. Marko Margaritoni!
Slavili su uz klupu Marko Bautović i Pavo Marković. Prvi je bio prekobrojan, a drugi je isključen u polufinalu te nije mogao igrati veliko finale. Paulo Obradović je potopio gol, legao na njega. Uzeo koju sekundu predaha nakon finala. Ne zbog umora, iako je kao i svi iscijedio sam sebe, već je stao i želio uživati u još jednom velikom trenutku svoje karijere.
Gruž i nakon što je podigao pokal prvaka Europe, kao da nije vjerovao tog nezaboravnog 4. lipnja 2016. godine. Srećom, to više nije bio san! Jugaši su napokon izvan svog doma osvojili naslov prvaka Europe!
FINALE Jug CO - Olympiacos 6:4
BUDIMPEŠTA Plivalište Alfred Hajos. Gledatelja 4000. Suci:Alexandrescu (Rumunjska) i Margeta (Slovenija).
JUG CO: Bijač (11 obrana), Popadić Batina, Macan, Fatović, Lončar, Joković (1), Garcia (1), Ivanković, Vrlić, Perrone (2), Benić (1), Obradović (1). Trener: Vjeko Kobešćak, pomoćni trener: Mile Smodlaka.
OLYMPIACOS: Pavić (8 obrana), Galanopoulos, Mylonakis, Delakas, Gounas (1), Fountoulis (1), Smith, Pontikeas, Ntoskas, Mourikis (1), Kolomvos, Mallarach, Vlachopoulos (1). Trener: Thodoris Vlahos.
Igrač više: Jug CO 11/2, Olympiacos 10/2.
Peterci: Jug CO 2/2, Olympiacos -.
Četvrtine: 1:1, 2:1, 1:1, 2:1.
KRONIKA FINALA
1:1 – 8. minuta - Joković je otvorio susret s dva šuta, nije prošlo. Pavić je “zaključao” vrata, a Olympiakos je poveo “šraubom” Mourikisa. Prve dvije situacije s igračem više Jug nije realizirao, ali treću jest golom Obradovića. Istaknuo se i Bijač s par obrana, zaustavio je Mallaracha s igračem više pa je prva četvrtina završila neriješeno.
3:2 - 16 minuta - Jug je zaredao s pogreškama u napadu, a na drugoj je strani Bijač obranio pokušaje Mallaracha i Mylonakisa. Obradović i Garcia uzdrmali su Pavićevu vratnicu, a potom je Fountoulis s igračem više vratio prednost Grcima. No, Jug je već do kraja druge četvrtine preokrenuo. Benić je izjednačio, a Perrone iz peterca zabio za prvo vodstvo Dubrovčana.
4:3 – 24. minuta - Olympiakos je izjednačio preko Gounasa, opet s igračem više. Nakon toga je Jug dvaput bio u istoj situaciji, bez gola, ali dobra obrana donijela je novu šansu koju je Garcia iskoristio za 4:3. Jugaši su u zadnju četvrtinu ušli s prednošću nakon što su se obranili s igračem manje.
6:4 – 32. minuta - opet su vratili Grci na početak, ali ne da im Joković gušta, zabija za 5:4 ispod Pavića! A onda je u seriju krenuo Bijač. Branio je redom Mylonakisu, Smithu, Ntoskasu, Mallarachu, svima! I to uglavnom s igračem manje u polju. Izdržali su Dubrovčani bez Benića i Macana koji su dobili treća isključenja, štoviše 11 sekundi prije kraja Perrone je iz peterca definitivno potvrdio slavlje “gospara”!
