Prva njegova slika u novinama, sa sportskog nastupa, nije bila ona među vratnicama s kapicom na glavi, već sa županijskog prvenstva u ribolovu s obale. Marko Bijač je sjedio na stijenama, pokraj mora, držeći štap u ruci s pogledom u daljinu. Ribanje je i danas njegov hobi. Svaki slobodan trenutak ode. Danas ne više sa štapom, već zaroni.
Njemu je to, kaže, odmor. Na taj način se opusti. Zavolio je to na Korčuli, kad bi bio kod djeda. To mu je, istaknut će, ispušni ventil gdje pronalazi svoj mir.
Ne može se pohvaliti kako je tu uspješniji nego među vratnicama. Ni približno tako dobro nije 'uhvatio' trofeja kao u vaterpolu. Ostala je za sva vremena zapisana njegova izjava, kad je u sezoni 2014./15. Jug bio bez trofeja, kako je te sezone bilo obrnuto, kako je tad i jedan cipol bio uspjeh u odnosu na to što je uspio u vaterpolu.
Dan danas, kad je hladno more, zna sjesti u barku te otići i bacit udicu. Ali, zna i zaroniti s puškom, naći se oči u oči s ribom. Tko misli kako zbog toga nema problema s temperaturom vode u bazenu, vara se. Ima, jer, u moru je, kaže, u odijelu, a on je baš zimogrozan.
I kad nije toplo, nije dobro. Nemam puno masti na sebi, pa me nema što grijat. Hahaha… - smije se 31-godišnji Marko.
Djed na Korčuli je 'kriv' što je zavolio ribanje. Tata Maro, koji je bio bek Juga, poslije (kao i on) kapetan, što je počeo igrati vaterpolo. Nono Nikša bio je član ribolovnog društva Batala iz Dubrovnika te ga je on nagovorio da dođem i natječe se. Trenirao je plivanje kad je imao 12, 13 godina, prešao potom na vaterpolo, koji je do tad uživao gledati.
Dok mu je otac igrao na bazen je dolazio s bakom Ankom, dugogodišnjom tajnicom Plivačkog kluba Jug. Odlazeći na utakmice počeo je učiti matematiku. Završila bi utakmica, recimo, 9:6, i onda bi ga baba Anka, kad su išli doma, pitala s koliko je razlike dobio Jug. Onda bi Marko odgovarao: 'Devet manje šest jednako je tri'. Zatim, koliko su vidjeli pogodaka? 'Devet plus šest jednako je petnaest'. I tako je na utakmicama naučio zbrajanje i oduzimanje.
Kad se sve zbroji bio je klupski prvak Europe s Jugom i s PRO Reccom, osvajao je još trofeje, prvenstva i kup i s Olympiacosom, te s hrvatskom reprezentacijom. Pamti posebno svjetsko zlato iz 2017., te olimpijsko srebro iz 2016. godine. Ima još medalja sa svjetskih prvenstava, samo jednu s europskih, te se nada kako će nakon Splita biti: 'Jedna iz Barcelone 2018. plus sad jedna iz Splita 2022., to su dvije s EP-a!'.
