StoryEditorOCM
VaterpoloHALO, TOKIO! |

PAULO OBRADOVIĆ SJAJAN PROTIV SRBIJE ‘Raspadam se od bolova, ali ne pomišljam odustati, ovu priliku čekam šest godina. Kako mi je u Tokiju? Užasno!‘

Piše Tonči Vlašić
1. kolovoza 2021. - 20:16
Ovako je bilo nakon Londona 2012., po povratku u Dubrovnik - Paulo Obradović slavi naslov olimpijskog pobjednika!Tonći Plazibat/Cropix

Srbija, olimpijski pobjednik iz Rija, bila je u debelom minusu - 0:3, 1:5, 4:7 i 6:8. Međutim, uspjela se izaći iz njega, i baš kad je uspjela izjednačiti na 8:8, Paulo Obradović je povukao potez za prste polizat, koji je oduševio sve, pa i velikog Ratka Rudića. Naravno, nije samo Srbiju.

- Po meni to je najljepši gol na turniru. Potpuno je prevario srpskog golmana. Izvana, po sredini, vratar nije ni znao gdje je, kuda krenuti, lopta je već bila u mreži, a vratar je tek tada krenuo, i to u krivu stranu!? To je majstorija. Obradović je dao i drugih lijepih golova, ali ovaj pokazuje kakva je ta njegova ruka – zbori legendarni trener. Plješće. Nek' se zna, kad je već junak ove naše priče Obradović, kako ga je upravo Rudić prije više od deset godina prvi uvrstio u seniorsku reprezentaciju Hrvatske. Vodio ga je u Rim na Svjetsko prvenstvo 2009. odakle se Hrvatska vratila s broncom oko vrata. Potom je osvojio europsko zlato u Zagrebu, pa još jednu broncu sa svjetskog, a godinu dana nakon bronce u Šangaja ostvario je Medo, kako od milja zovu Obradovića, san svakog sportaša – postao je olimpijski pobjednik u Londonu 2012. godine.

Bilo je još toga lijepog, ali i ružnog (rastanak s Tuckom, te ga izbornik nije zvao sve do početka završnih priprema za Tokio). Ali, brzi povratak u sadašnjost. Taj najljepši pogodak po ocjeni Rudića dogodio se pred kraj treće četvrtine. Gojko Pijetlović, vratar Srbije, mogao je plakati. I ne samo što je Paulo iznenadio suparnika, iznenadio je malo i režisera prijenosa.

- Ma, nisu ni moji reagirali. Hahahah, zezam se... Bili smo devet minuta u tim trenucima bez pogotka. Oni su se vratili u zonu. Iskoristio sam tu nepažnju vratara, te njihovog bloka. Ali, to je moje poznato oružje. Što kažeš, i Rudić je oduševljen. Ma, ok, jest taj gol lijep, ali to je najmanje važno. Važno je da smo odigrali više nego dobru utakmicu. Svi su potezali, a kad je tako, takva naša dobra igra uvijek izbaci nekoga, međutim, tko će taj biti, jesam li to ja, ili netko drugi, meni je to uvijek bilo najmanje važno. Pobijedili smo Srbiju. Osigurali četvrtfinale. To je najvažnije – podvukao je 36-godišnji Paulo, koji je postigao ne taj jedan, već četiri pogotka, i to je pogađao za 5:1, 6:4 i 12:8, ali nakon ovog za 9:8, sjajnog, prekrasnog, najljepšeg, Hrvatska je eksplodirala te serijom 4:0 mahnula Srbiji. Bilo je na kraju i pet pogodaka viška (14:9 kad je Maro Joković također stigao do učinka od četiri pogotka).

image
Slave Marko Macan, Sandro Sukno, Maro Joković, Loren Fatović, Paulo Obradović i MIle Smodlaka
Marcel Ter Bals

Pogodak za 9:8, ukupno četiri pogotka za 14:12 pobjedu protiv Srbije su jedan dio priče. Drugi je ozljeda. Javio se nakon Australije: 'Boli, boli dok hodam, ne znam hoću li moći protiv Crne Gore'. Igrao je. Hrvatska je slavila s 13:8, a on postigao jedan pogotak. Nakon te utakmice se opet javio: 'Imam hematom. Ogromni. Ne možeš vjerovat, dođeš ovdje, i onda se ovo dogodi'.

Ivica Tucak ga je ishvalio nakon pobjede protiv Srbije, ali i nakon Crne Gore.

- Paulo trpi užasno velike bolove zbog ozljede koju ima. Hvala mu na svemu, u ime cijele naše ekipe – naglasio je Tucak, te tako otvorio drugi dio priče.

- Bio sam nakon utakmice sa Srbijom na večeri, pa išao na terapiju. Sat sam proveo na mašini, koja me rastezala. Znaš, u cijeloj karijeri nisam imao ovakav problem.

Krivac je Australac Nathan Power. Dobro nam je poznat. Igrao je za splitski Jadran.

- 'Ugasio' me s leđa. Koljenom me probio u mrtvom vremenu. Mislio sam u prvi trenutak kako su pukla rebra. Power nije udarač, te nisam od njega očekivao takvo što, a najgore, bol je nakon svega nezgodna. Boli me kad dišem, pa i kad pričam, bole me svi mišići... Ja sam naučio igrat s boli, ali ovakvu bol nisam nikad osjetio. Doslovno sam protiv Crne Gore plakao i igrao. Ovo je ozljeda koja se ne može sanirati preko noći, liječi se i do tri mjeseca, a ja vremena za oporavak nemam. To je svima jasno u cijeloj priči.

image
Hrvatska vaterpolska reprezentacija u Tokiju (Garcia, Obradović, Vrlić, Miloš, Vukičević, Bukić, Joković, Lončar, Fatović, Macan, Bijač i Bušlje)
Marcel Ter Bals

'Izgubio' se na trenutak. Prekinula se veza.

- Evo me. Tu sam. Stojim na balkonu, sjedim. U sobi sam s Bijačem, Lončarom i Lolom (Loren Fatović). Kakav kvartet, zar ne? Što sma htio reči, da, pripremio sam se za nastup u Tokiju, radio naporno. Presretan sam što sam se vratio u reprezentaciju nakon šest godine, te što sam po drugi put na Olimpijskim igrama. Ali, ovo me je poremetilo.... stotinu puta mi je prošlo kroz glavu od kad se ovo dogodilo. Ubio sam se da bi bio ovdje, i sad se raspadam, krepavam, ali nikad nisam znao reći odustajem, pa neću ni sad. Što je rekao izbornik, kako ću odmarat protiv Španjolske? Da, tako je bilo u planu, ali vidjet ćemo. Hvala liječničkom timu na čelu s doktorom Dinkom Pivalicom, fizioterapeutima, Dambi (Damir Luketić - op.a.) i Zlatku Kercelu, hvala i ostalima iz naše misije. Svi su mi na raspolaganju. Primio sam puno injekcija, imao masaže, raznorazne terapije...

Iznenađujući, ali s obzirom na prikazano zasluženi poraz od Australije, nakon kojeg je bilo za plakat, ali sad dvije lijepe pobjede, protiv Crne Gore i Srbije, te je pjesma. Na startu je svladan Kazahstan, očekivano, ipak je to najslabija reprezentacija skupine.

- Ako dobijemo Španjolsku prvi smo u skupini, a ako ne uspijemo tad smo drugi, a tad možemo igrat... Ma, iskreno, najvažnije je da smo prvi cilj ostvarili. U četvrtfinalu smo. Čeka nas u zadnjem kolu u skupini Španjolska, koja je najviše pokazala. Ima stabilnost, odličnog vratara, pokrivena na svim pozicijama, uigrana, jer gotovo svi igrači su članovi Barcelonete. Dalo bi se o njima pričati danima, ali o njima do utakmice sa Srbijom, ali ni nakon pobjede, evo idemo spavat, još nismo pričali.

image
Paulo Obradović
Vladimir Dugandžić/Cropix
Nismo turisti!

Kako mi je u Tokiju? Užasno. Ovo meni sliči na zatvor. Za mene je nagore to što nema publike. Zatim, nema druženja, a što sam imao priliku doživjeti u Londonu prije devet godina. Jest da vidimo i druge sportaše, međutim, svi smo pod maskama, svi u nekom strahu da se ne daj Bože tko zarazi, te da sve ode kvragu. Samo bi nam to trebalo. Međutim, što je, tu je, kako nama, tako i svima drugima. Mi smo sportaši, nismo turisti – rekao je Obradović.

13. srpanj 2024 09:18