Napustio nas je Ivo Trumbić, Splićanin, legenda ne samo hrvatskog, već i svjetskog vaterpola. Član kuće slavnih vodenih sportova. Zauvijek je zaklopio svoje oči u Zagrebu, u 86. godini života, točno 40 godina nakon što je u ožujku 1981. sjeo na klupu Juga, te vodio dubrovački klub u dvije sezone do ukupno tri trofeja.
Jugaši su pod vodstvom Trumbića obranili 1981. naslov prvaka Jugoslavije, ne i naslov prvaka Europe, ali kad nisu uspjeli u Europi, uspjeli su po prvi put u povijesti osvojiti državni kup. Profesor Minja Petković je bio te sezone desna ruka Trumbića, a tu prvu povijesnu domaću duplu krunu Jug je osvojio u sastavu: Jakša Bošković, Đuro Savinović, Dubravko Staničić, Božio Vuletić, Veselin Đuho, Boško Lozica, Niko Matušić, Luko Vuletić, Goran Sukno, Ivica Dabrović, Antonio Milat, Gojko Vukašinović, Nikša Andrić i Ivan Dragojević.
Iduće godine, 1982., Trumbić je bio izbornik, te trener Juga. Reprezentaciju nije na Svjetskom prvenstvu u Ekvadoru odveo do medalje, ali jest do izravnog plasmana na Olimpijske igre (Los Angeles). Juga je vodio do novog naslova prvaka Jugoslavije, i to na super uvjerljiv način – 21 pobjeda i 1 remi, bez poraza, 13 bodova ispred drugog. Nitko uvjerljivije do tad nije osvojio naslov. Međutim, u Europi je neočekivano zaustavljen u četvrtfinalu, i to usred Gruža. U tri utakmice osvojio je kod kuće samo bod. U Kupu Hrvatske izborio je novo finale, ali zbog tuče u polufinalu protiv Partizana, Milat, Sukno i Božo Vuletić su bili kažnjeni, te je POŠK-u bio olakšan posao u finalu.
Početkom 1983., uoči početka nove sezone, razišli su se Jug i Trumbić, kojeg je naslijedio Đuro Savinović.
Trumbić je igrao za splitski Jadran i zagrebačku Mladost s kojom je osvojio tri naslova prvaka Europe u nizu, te Olympiacos, s kojim je bio prvak Grčke, a s reprezentacijom bivše države olimpijsko zlato u Ciudad de Mexicu 1968. godine kad je izabran za najboljeg igrača turnira. Prvu olimpijsku medalju osvojio je četiri godine prije u Tokiju - srebro. S europskih prvenstava ima srebro i broncu, a s Mediteranskih igara zlato i srebro.
Kao trener reprezentaciju Nizozemske je odveo do bronce na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976., najvećeg uspjeha, a bio je i izbornik Grčke. S talijanskom Pescarom je 1987. uzeo sve - četiri trofeja (dupla kruna u Italiji, naslov prvaka Europe i europski Superkup). Bio je i trener grčkog Patrasa, nizozemskog AZPC, njemačkog Rote Erdea...
Počivao u miru Božjem.