Bili smo slabi, nismo imali rješenja u napadu, tek jednog, možda dva (na trenutke) raspoložena igrača, a kad je nakon toga dilema - jesmo li bili lošiji u obrani ili napadu, ne čudi što smo upisali 11:8 poraz od Australije u 2. kolu skupine. Andro Bušlje, Maro Joković i ostali doživjeli su (prvi) neuspjeh u lovu na treću uzastopnu medalju, a ukupno četvrtu hrvatske vaterpolske reprezentacije na Olimpijskim igrama.
Australija je dominirala, pokazala se sjajno plivački spremnom, pritiskala je od prve do zadnje sekunde, te je Hrvatska, najstarija u prosjeku reprezentacija na prvenstvu, doživjela lekciju, izgledala nemoćno protiv suparnika koji nije prvi razred svjetskog vaterpola, međutim, i ovakav, sa samo jednom pravom zvijezdom (Aaron Younger), bio je koplje iznad naših, a nismo stekli dojam kako je Australija odigrala baš spektakularnu utakmicu.
Australski izbornik Elvis Fatović je bio sjajan igrač, takav je i kao trener. Zna vaterpolo, i zna dobro sve mane naših, koji su mu 'dali ruke' jer nisu u obrani dizali ruke. Znamo i kakav je stručnjak u svom poslu Dean Kontić, Elvisov suradnik od početka njegove trenerske karijere.
S druge strane naš izbornik Ivica Tucak nije iskoristio brojne prednosti Hrvatske, koja je tako pala na prvom pravom ispitu u Tokiju, ali, srećom, duga je 'školska godina'. Ne gubi se godina zbog jedne jedinice. Međutim, nikako ne bi bilo dobro već sutra upisati i drugu jedinicu bez obzira što nas čeka još teži ispit (Crna Gora), pa bez obzira što ni tad ne bi izgubili godinu (čitaj priliku ostvariti dobar rezultat u Tokiju).
