Opet je tuga zavladala Bazenom u Gružu. Opet je suza u oku vaterpolskoj obitelji, ali ne samo njoj. Nema više Vida Bogdana, trenera koji je živio za vaterpolo, najviše je volio raditi s najmlađima, bježao od prvih momčadi k'o vrag od tamjana.
Vido Bogdan je igrao vaterpolo, bio junior Juga, ali već tad je počeo trenersku karijeru. Prvo uz Dubravka Staničića, legendarnog Jugaša, člana momčadi koja je 1980. godine osvojila prvi, povijesni naslov prvaka Europe, te mu pomagao u radu s najmlađima. Potom ratnih godina pomoćnik Boža Mila Valjala na klupi prve momčadi Juga. Radio je prije i poslije toga s legendarnim Tomom Udovičićem, pomagao Trifku Banđuru...
Nakon toga u Bellevueu trener mlađih uzrasta, pa onda prve momčadi nakon odlaska Pava Miljanovića s mjesta prvog trenera.
Bogdan je na kraju najuspješniji trener prve momčadi Bellevuea. Pod njegovim vodstvom su potpisani najveći uspjesi. Osvojio je jedini europski trofej, Comen Cup, odveo momčad do finala Kupa Hrvatske (poraz u dvije utakmice od zagrebačke Mladosti), do četvrtog mjesta u prvenstvu Hrvatske, te četvrtfinala Kupa pobjednika kupova Europe (ispali od Honveda). Tad je Đuro Savinović bio sportski direktor.
Radio je potom u Francuskoj (Marseille), te u Italiji s vaterpolisticama. Vodio je kratko i vaterpolistice Juga. Opet mlađi uzrasti Bellevuea, pa u Gusara, a paralelno s djecom Župe dubrovačke radio je i s mlađim kategorijama Juga. Na svakoj utakmici u Gružu, na svakom treningu, od jutra do mraka.
Na svakoj utakmici i treningu s osmijehom na licu, prepun ljubavi prema svakom djetetu, prema svima...
Fali će nam Vido.
Počivao u miru Božjem.
