Nije lako igrati u Gružu protiv Juga u kapici drugog kluba, ali to je sport, to je život. Boriš se za klub u kojem igraš. Sad je to Mladost – rekao je 35-godišnji Dubrovčanin Andro Bušlje sa zlatnom medaljom oko vrata, te s trofejom za najboljeg igrača finala u ruci nakon što je spušten zastor na 30. prvenstvo Hrvatske, koje je završeno pobjedom zagrebačke Mladosti.
Ratko Rudić, legendarni brk svjetskog vaterpola, nema običaj izdvajati pojedince. Ovaj put je nakon pete utakmice finala, koja je odlučena na peterce, i to u dodatnoj seriji, napravio iznimku.
- Bušlje je obilježio petu utakmicu finala. Ne samo zbog dva pogotka, već je odigrao značajnu ulogu u obrani, a njegova smirenost, povezivanje igre, zaslužila je da ga se istakne, te pohvali – rekao je najtrofejniji vaterpolski trener svih vremena, koji je Bušlju s 19 godina uveo u seniorsku reprezentaciju. Poveo ga sa sobom u svoju prvu akciju na klupi hrvatske reprezentacije. Bilo je to na Svjetskom prvenstvu u Montrealu 2005. godine. Nikad nećemo zaboraviti Bušljin debi na velikim natjecanjima. Hrvatska je izgubila od Grčke za broncu, a on i do njega Miho Bošković nakon utakmice zagledani u daljinu. Nije im bilo do ničega. Pokušaj da ih se utješi je pao u vodu. Riječi su glasile: 'Glavu gore, bit će još prilika za medalju'.
- Bit će vraga – rekao je tad. Danas je za njim osam nastupa na svjetskim prvenstvima, te nevjerojatnih sedam medalja. Vlasnik je dva zlata, jednog srebra i četiri bronce sa SP-a. Nakon Montreala nije više izgubio niti jednu utakmicu za broncu.
Bušlje je rekorder po broju medalja sa seniorskom reprezentacijom – dvadeset i dvije!, Bušlje je kapetan reprezentacije, koji će reprezentaciju predvoditi i na Olimpijskim igrama u Tokiju, kojem će to biti četvrti nastup na najvećem natjecanju. Na prvom nije osvojio medalju, kao ni na SP-u, ali na ostalima jest. Olimpijski pobjednik je u Londonu 2012., a olimpijski doprvak 2016. u Riju.
Ali, na stranu sad reprezentacija. Bušlje je s Mladosti uspio napraviti što nikad nikome nije uspjelo u povijesti finala prvenstva Hrvatske na tri pobjede. Od 0:2 stigao je do naslova prvaka.
- Zasluženo smo na kraju osvojili naslov, ha, ali prije niti deset dana nas nije bilo nigdje. Svi su nas otpisali, zar ne?
Da, Jug Adriatic osiguranje je vodio s 2:0, te imao treću utakmicu finala u svom Gružu u kojem je nanizao 23 pobjede u utakmicama finala za prvaka, u kojem nije izgubio utakmicu u finalu za prvaka više od 13 godina, i koji je imao deset pobjeda u nizu protiv Mladosti u finalima prvenstva računajući i utakmice na Savi.
- Ali, digli smo se, bili kakvi smo bili u većem dijelu sezone, točnije, bili smo onakvi kad smo bili kompletni. Uzeli smo kompletni Kup Hrvatske, nekompletni nismo uspjeli uzeti trofej pobjednika Regionalne lige iako smo bili domaćini završnog turnira, te sad kompletni smo osvojili naslov, koji je Mladost čekala punih 13 godina.
Bušlje je tad bio u kapici Juga, koji je te 2008. dobio prvu utakmicu finala, a potom izgubio iduće tri. Na Savi u četvrtoj utakmici finalne serije, kao i sad u Gružu, odlučivali su peterci. Tad je junak Mladosti bio Josip Pavić obranivši u drugoj seriji peterac Maru Jokoviću, a u četvrtoj seriji Pavu Markoviću. Kako su Zdeslav Vrdoljak, Srđan Antonijević, Frano Karač (ha, i tad je jedan Dubrovčanin presudio Jugu – op.a.), te Nikola Franković bili precizni, Mladost je osvojila naslov. Jugu nije pomoglo ni 17 obrana Frana Vićana, te četiri pogotka Miha Boškovića za izboriti majstoricu u Gružu.
Eto, što ti je život, nakon što je Pavić obranio Markoviću, te kad je bilo jasno kako je Mladost prvak, tad su skupa u vodu Save skakali Ozren Bonačić i njegova desna ruka, Vjeko Kobešćak, danas trener Juga.
Bušlje tad nije pucao peterce. Sad jest, a iskreno, ne sjećamo se kad jest.
- Analizirali smo snimke prve dvije utakmice finala. To nismo bili mi. Bilo je sve suprotno onome što smo pokazivali ove sezone. Napravili smo u te prve dvije utakmice toliko grešaka da bi to iskoristila i slabija momčad od Juga. Dakle, dvije utakmice nas nije bilo nigdje. Je li Jug pomislio nakon toga kako će lako do naslova, ne znam. Ali, moram reći kako je nama sedam dana pauze između druge i treće utakmice finala dobro došlo. Posložili smo se, bili kakvi smo bili u većem dijelu sezone, ponavljam, kad smo bili kompletni... Nakon pobjede u trećoj, činjenice kako smo odigrali dobro, kako smo nadigrali Juga, vjerovali smo kako možemo napraviti što do jučer nije nitko, osvojiti naslov nakon 0:2.
Majstorica je odlučivala. Majstor u petoj je bio Bušlje. Kako je zakucao u gornji desni kut gola Tonija Popadića za vodstvo 6:5 u četvrtoj četvrtini, potom naciljao za 7:6. Istina, od njegove ruke se lopta odbila te prevarila Ivana Marcelića 17 sekundi prije kraja nakon šuta Xavija Garcije, kojim je Jug izjednačio na 7:7, te izborio peterce.
Međutim, povratak na već napisano. Bušlje je bio izvođač peterca?
- Ha, bio je ovo prvi važan peterac u mojoj karijeri koji sam izveo. Nije bio lako, malo se i tresla ruka, prethodno je Pop (Toni Popadić) obranio udarac Luke Bukića, te anulirao našu prednost koju smo imali kad je Ivan Marcelić obranio udarac Lorenu (Fatović), ali, pogodio sam...
Izjednačio je Bušlje u četvrtoj seriji peterca na 10:10. Nakon toga su pogodili Paulo Obradović, ali i Lovre Miloš, te se serija produžila. Opet Marcelić brani Fatoviću, a opet Cosmin Radu, kojem je majstorica bila zadnja utakmica u karijeri, vara Popadića.
- Iako su odlučivali peterci na kraju, a oni su sreća, lutrija, imam dojam kako smo pokazali više, kako smo zasluženo osvojili naslov, zar ne?
U tom trenutku je došao Paulo Obradović. Zagrlio Bušlju.
- Bravo kume, čestitam – rekao je Medo.
Zastao je Bušlje na trenutak.
- Znaš, miješaju se osjećaji. Evo sad i ovo. U Gružu sam ponikao, s Jugom sam doživio puno toga lijepog, nezaboravnog, ali sad sam u drugom klubu, te sam presretan jer sam doprinio svojom igrom uspjehu kluba za koji igram.
S Jugom je osvojio devet puta naslov prvaka Hrvatske, šest Kupova Hrvatske, bio pobjednik Regionalne lige, prvak Europe i osvajač europskog Superkupa. S Mladosti ove sezone dupla kruna, pobjeda u Gružu protiv Juga u petoj utakmici finala bila mu je ujedno posljednja utakmica za momčad sa Save.
Andro se vraća u Olympiacos u kojem je igrao od 2016. do 2019. godine, i s kojim je osvojio ukupno šest trofeja – tri naslova prvaka Grčke (2017., 2018. i 2019.), dva Kupa Grčke (2018. i 2019.) te naslov prvaka Europe (2018.).
- Potpisao sam do ljeta 2023. godine – potvrdio je.
Za najboljim svjetskim braničem, koji je u zadnje vrijeme sjajan i u napadu, ukupno je 19 sezona (trinaest u kapici Juga, potom jedna u kapici Posillipa, tri u Olympiacosu, jedna u PRO Reccu, koja nije odigrana do kraja zbog korone, te sad jedna u Mladosti) okrunjenih s 26 trofeja. Plus onaj 'sitniš' od 22 medalje sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske.