Šahovske su olimpijade vrhunska športska nadmetanja, s izrazito pozitivnim kulturnim, turističkim, pa i političkim učincima, kako je to potvrđeno još od one prve, održane 1927. u Londonu. Našemu Gradu pripala je čast, velika obveza i prilika biti domaćinom prve poslijeratne, inače devete po redu Šahovske olimpijade ili Turnira nacija 1950. Pokazalo se da je taj ispit položen s odličnim, svi učinci bili su pozitivni, a sam događaj teško je i zaboraviti, dobro ga se sjećaju stariji Dubrovčani, kod nekih budeći i emocije na neko drugo, možda sporije, ali i sadržajnije vrijeme.
Ovo je priča o tom najvećem šahovskom događaju u povijesti našeg grada iz pera Bajra Sarića, predsjednika Šahovskog kluba Dubrovnik: 'Prostori današnje Umjetničke galerije na Pločama su za tu prigodu dobili lijep izgled. Samo je prvoga dana natjecanje održano u tri dvorane na prvom katu Umjetničke galerije, a već idućih dana stolovi su razmješteni ne samo u dvoranama, nego i u prizemlju, pa i na terasi poslije zalaska sunca. Zidovi su bili ukrašeni umjetničkim djelima renesansnih i baroknih majstora iz cijelog svijeta, a uz njih postavljeni su novi šahovski stolovi s ugrađena 64 smeđe-svijetla polja i novim olimpijskim figurama. Za stolovima su sjedili živi majstori šaha, po nekima i umjetnici. A među tim “umjetnicima” bili su za ono vrijeme svjetske šahovske veličine, poput Euwea, Najdorfa, Bolbochana, Rossolima, Evansa, Donnera, Schmidta, Unzickera, Pirca, Gligorića, Trifunovića, Rabara, Vidmara…
Dubrovačka šahovska olimpijada svečano je otvorena 19. kolovoza 1950. u 18 sati na terasi Umjetničke galerije, uz nazočnost najviših dužnosnika ondašnje države (Tito ipak nije došao) i svjetske šahovske federacije (FIDE), predvođene Folkeom Rogardeom. I na otvorenju je ukazano na važnost, kulturne i uopće civilizacijske vrijednosti šaha, a osuđen je bojkot istočnoeuropskih zemalja i staljinizam kao najcrnji oblik političke diktature. Čini se zanimljivim opis ozračja koje je bilo u Dubrovniku u vrijeme održavanja Šahovske olimpijade. To su natjecanje, s najživljim zanimanjem pratili šahisti cijeloga svijeta. Bio je to središnji šahovski događaj skoro punih mjesec dana. Zanimanje je svakako bilo najveće u samom Dubrovniku, znatiželjan je bio svatko, bez obzira je li znao ili ne igrati ovu drevnu igru.
Stalno se postavljalo pitanje hoće li naša ekipa pobijediti. I zato je svatko želio biti što bliže samom poprištu borbe. Dvorane i terasa Umjetničke galerije bile su suviše male da prime sve one koji htjeli pratiti tijek partija. Računajući s ovako velikim zanimanjem, organizator je naručio izradu velikih šahovskih tabli za praćenje tijeka partija. Table su bile postavljene Pred dvorom. Uspostavljena je telefonska služba prijenosa poteza iz Umjetničke galerije, tako da su promatrači i ovdje skoro istodobno mogli pratiti tijek partija. Ali se odmah pokazalo da je prostor Pred Dvorom nedovoljan da primi sve ljubitelje šaha koji su htjeli pratiti prijenos. Table i prikazivanje partija premješteno je na Trg Ruđera Boškovića, koji je bio puno podesniji, a nesmetan tijek partija moglo je pratiti preko 1000 ljudi.
Na nekoliko mjesta u Gradu bili su uređeni izlozi u čast Olimpijade, ukrašeni slikama sudionika, tablicama i grafikonima. Gradske kapije, ukrašene velikim polukružnim svjetlosnim porukama u čast Olimpijade, imale su u večernjim satima svečan izgled. Iznad poruka bile su postavljene šahovske makete, kojih je bilo i na ostalim mjestima u Gradu. Po izlozima dubrovačkih radnji i na oglasnim tablama bio je izlijepljen velik broj olimpijskih plakata, a na Placi, u neposrednoj blizini olimpijskog ureda, nalazio se olimpijski kiosk, u kojemu su se mogle nabaviti šahovske dopisnice, značke, olimpijske cigarete i razne šahovske knjige i časopisi. Bila je otvorena i filatelistička izložba na kojoj je prodavano i posebno izdanje maraka povodom Olimpijade. Redovito je izlazio i olimpijski bilten, s analizom važnijih partija, trenutačnim redoslijedom i drugim pojedinostima. Za strance i sudionike bila je otvorena i posebna pošta u blizini Umjetničke galerije…
Sve u svemu, bio je to jedan vizualni i duhovni sklad, ugodno ozračje i neponovljiva, za pamćenje slika Dubrovnika. Tako je Dubrovnik postao prvi hrvatski olimpijski grad, potvrđujući sav svoj sjaj i neiscprne mogućnosti u svim područjima ljudske aktivnosti'.
ZANIMLJIVOSTI I REKORDI 9. ŠAHOVSKE OLIMPIJADE U DUBROVNIKU
• Chaudé de Silans, koja je nastupila na Olimpijadi u Dubrovniku, ujedno je prva žena koja je nastupila na šahovskim olimpijadama.
• Iako reprezentacija Sjedinjenih Američkih država nije izgubila nijedan meč, nije osvojila medalju, što se nikad prije i poslije nije dogodilo.
• Reprezentativac Finske, Soini Helle je “najmiroljubiviji” sudionik u povijesti Olimpijade. U Dubrovniku je imao 9 remija iz 10 partija. Nikad jedan šahist na najvećem natjecanju, računajući i one koji su odigrali dosta manje partija od Hellea, nije svojih 90 posto partija završio remijem.
• Nakon 480 partija, igrala su 84 igrača iz 16 država, zlato je osvojila Jugoslavija, srebro Argentina, a broncu Zapadna Njemačka, koja je za pola boda nadmašila reprezentaciju SAD-a na četvrtom mjestu.
IZLOŽBA
U četvrtak, 20. kolovoza, u 20.30 sati u Kneževom dvoru bit će otvorena izložba "Turnir nacija: IX. šahovska olimpijada u Dubrovniku 1950." autora Tonka Marunčića, koja će biti otvorena do 15. studenog 2020. godine. Na izložbi će biti prezentirani predmeti s devete šahovske olimpijade, koja je prije 70 godina održana u prostorijama Umjetničke galerije u Dubrovniku.
Riječ je o prigodnim šahovskim markama, omotnicama, razglednicama, pismima, fotografijama, značkama, knjigama i časopisima. Bit će predstavljeni i posebno rijetki predmeti - originalne drvene šahovske figure „Dubrovnik“ koje su specijalno izrađene za dubrovačku olimpijadu. Većina predmeta pripada privatnoj zbirci prof. dr.sc. Zdenka Krištafora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....