Neke stvari je teško zaboraviti, a jedna od njih je priča Andrije Habulina, oca dubrovačkog juda. Došao je 1960. godine prvi put na hrvatski jug. Bio sudionikom prvog međunarodnog judo seminara, koji se održao u Cavtatu, a na kojem su gosti bili čuveni nizozemski judaš Esing te trener Van der Eist. Seminar se održao pod vedrim nebom, tik do cavtatskog plivališta. Postavili su drvene pontone, na njih poredali nekoliko strunjača koje su posudili od gimnastičkog kluba, a 'rupe' na pontonu popunili puneći vreće od brašna svime i svačime.
Habulin, rođeni Bedekovčanin, na hrvatski jug je stigao po naredbi generala Janka Bobetka, tadašnjeg zapovjednika vojne oblasti. Rekao mu je Bobetko, njemu i Sulejmanu Muratoviću: 'Ako ne želite biti u rezervi dok sam živ, trebate pokrenuti folklor i judo u Dubrovniku'. Obojica su ga poslušali. Muratović je osnovao Folklorni asambl Linđo, a Habulin Judo klub Dubrovnik 1966., koji se prvo zvao Nacui, po japanskom judašu, prvom svjetskom prvaku u otvorenoj kategoriji, koji ga je učio judu na seminaru u Zagrebu. Bilo je to 1951. godine kad je Habulin s nepunih 15 godina upoznao judo...
Na današnji dan prije pet godine, 20. lipnja 2017., velikan ne samo dubrovačkog i hrvatskog juda, već i svjetskog, zauvijek je zaklopio svoje oči u 80. godini života. Opet je, kao i svake godine, delegacija njegovog Judo kluba Dubrovnik 1966. položila cvijeće te upalila svijeće na njegovo posljednje počivalište na groblju Boninovo.
Habulin nije bio samo trener. Većini je, isticale su generacije i generacije judoka, bio drugi roditelj. Dječački se radovao njihovim uspjesima, te uvijek vjerovao kako mogu oni još i bolje.
Tisućama i tisućama članova njegovog Judo kluba Dubrovnik 1966., koliko ih je prošlo kroz klub u više od pola stoljeća učinio je živote boljim i ljepšim. Radio je, kako su isticali, sa srcem, bez kalkulacija i osobnog interesa.