Plan je bio predstaviti momčad pred početak sezone, i to prvog dana listopada, 24 sata prije prve utakmice sezone. Međutim, kako je danas problem čim netko zakašlje, tako je iz predostrožnosti događaj otkazan, ali, sad nema tko ne priželjkuje kako bi bilo lijepo na Baldekinu napraviti dobar rezultat protiv Crnice, te ako ne bude crno, onda se okupiti pred prvu domaću utakmicu, protiv Vrgorca, najaviti taj novi ogled, te pozvati tom prilikom navijače.
To su sve sad želje, nekad se ostvare, nekad ne. Neke koje su se činile neostvarivim (vratiti naše igrače), barem ne u ovom trenutku, a ostvarile su se. Zacrnilo se Marku Kuraji i Maru Đurašu u bijelom svijetu, i kad je bilo već tako, tu priliku Square na čijem je čelu sad Roberto Krile nije htio propustiti. Još se dogodi ono s Peleom, onaj bezobrazluk da nakon potpisa za Square Brazilac potpiše i za portugalsku momčad, ali, eto, i to je na kraju ispalo dobro. Ostali su novci od Pelea u kasi, te je bilo lakše dogovoriti povratak svoje djece, koja su nas natjerala da im plješćemo i kad su napustili Gospino polje.
Đuraš je baš bio dobar u Njemačkoj, tresao suparničke mreže, uzeo naslov prvaka Njemačke. Ako ćemo gledat brojke, bio je baš prvo ime TSV Weilimdorfa. Kuraja je sezonu u Italiji počeo u dresu Saviatesta Mantove, i to pobjedom kod branitelja naslova, Italservice Pesaro. Na istom mjestu, protiv istog suparnika, zaključio je sezonu, ali u dresu Meta Catanie. Nažalost porazom, ali već je plasman u polufinale bio povijesni doseg Meta Catanie, a igrala je na kraju u velikom finalu. Nije bilo 'goriva' za novu pobjedu, međutim, vrlo brzo je tugu zbog poraza u finalu zamijenila radost zbog velikog uspjeha. I tko je pratio doigravanje za prvaka, put sastava s otoka do finala, nije mogao ne primijetiti koliko je Kuraja bio itekako važan kotačić.
Uglavnom, sad su obojica opet 'crveno plavi', i nisu jedini povratnici. Matej Perović je bio u Alumnusu, zapažen u sezoni u kojoj su se zagrebački 'studenti' bacali na glavu, te uspjeli ostvariti najvažnije – ostanak. I on je opet tu. Povratnik je i trener – Antun Bačić se vratio doma, tu je počeo, tu je dobio prvu priliku, bio je najmlađi prvoligaški trener kad se to dogodilo. Potom se dogodio razlaz. Sad je iskusniji. Iza njega je i sezona na klupi Splita. Plus, u stožeru je mlade reprezentacije.
Plus, Square u novoj sezoni može računati i na dvojicu stranaca. Austrijski reprezentativac, 25-godišnji Gustavo Henrique Steinwandter je prvi stigao, na kraju i 21-godišnji Argentinac Facundo Gassmann, koji je bio kapetan U18 i U19 reprezentacije 'Gaučosa'.
Plus, naravno, tu je većina junaka, koji su nakon silnih odlazaka u ljeto 2020. godine uspjeli sačuvati Square u prvom razredu - Alen Turuk, Gordan Duvančić, kapetan Hrvoje Cvjetković, Haron Džanković, Mato Šimunović. Tu su i Ante Franković, Đino Čengić, Đino Peškura, Ivan Daničić i Roko Mikulandra.
Šteta, kad je na kraju ovako ispalo, što prije nisu u kancelariji Squarea udarili šakom o stol, te rekli: 'puhat će i dalje bura s Lapada' jer bi, vjerujemo, ostali i Zoran Primić (Vrgorac), te Antonio Konsuo (Futsal Dinamo). Ali, što je tu je.
Uglavnom, kad se sve posložilo, kako se posložilo, Square je, najvažnije, od sastava koji će se boriti za ostanak do zadnje minute, postao sastav kojeg će se pitati kad se bude krojio vrh. Neće ni prvom favoritu Olmissumu, nadaju se 'crveno plavi', biti jednostavno doći do bod(ov)a, pogotovo u Gospinom polju.
Square je, dakle, danas takav. Prvi ispit ima u Šibeniku protiv Crnice. Potom dočekuje Vrgorac sa Zoranom Primićem na vratima...