Nije mu bilo lako donijeti odluku. Najradije bi je, kaže, promijenio, ali ne ide. Leđa kažu: 'Fermaj'. Problem s leđima nije od jučer. Muku s njima muči već duže vrijeme. Prije nekoliko dana u Osijeku, priča, morao je prije utakmice zatražiti pomoć. Nije se mogao ustat iz kreveta uoči utakmice, a nakon pomoći fizioterapeuta je pokušao igrati unatoč bolovima.
Odmorio je nakon utakmice u Osijeku. Opet pokušao. Opet problem. Potom je sjeo sa svima u klubu, s trenerom, predsjednikom, suigračima...
- Ne mogu više. Jednostavno ne mogu.
Damjan Šulić je prije 15-ak godina obukao dres Squarea. Prvo igrao za mlađe uzraste, a nakon toga za prvu momčad. Što god je radio, jurio je 'sto na sat'. Bilo je tu i poteza s kojima se danas ne ponosi.
- Reagiraš na prvu, poslije ti bude krivo. Znaš da si falio. Želiš u tom trenutku vratiti vrijeme, ali ne možeš.
I kad nije igrao, a nekoliko puta je odlazio i dolazio u Square, bio je uz 'crveno plave'. Vazda isti. Bio on na terenu, ili na tribinama, haha, 'lud sto gradi'.
- Baš ti hvala, a što da ti rečem na to. Volim sport, za prijatelje bi dao sve. Što god radim, želim bit najbolji, tako i u malom nogometu. Želiš pobjeđivat, pa da je reprezentacija svijeta u tom trenutku kontra tebe. I kad si, kako kažeš, 'lud sto gradi', ulaziš u svaku utakmici sa srcem, srce te tjera naprijed... Ne znam, ne vjerujem da nisam takav da bi se toliko puta vraćao, želio igrat, pomoć klubu. Teško mi je, što ja znam, dobijem sjajnu loptu od suigrača, trčim za njom, sve me boli, lopta mi bježi, leđa kažu nećeš je stić, ali srce kaže hoćeš i ne smiješ odustat te se bacam na glavu, pa pokupiš sve što ti stoji pred tobom, zabiješ se na kraju u zid... Ma, da nije bilo tako, već odavno bih odustao. Već odavno bih rekao: 'Dosta je!'.
Zato nećemo zaključiti ovu priču?
- Ne, ne... Nemoj sad i ti. Ne mogu, stvarno ne mogu više. Moram na operaciju, trebao sam već ići na operaciju, a ja sam igrao. Nije bilo lako reći: 'Gotovo je!'. Nije, te mi je baš teško zbog toga, ali stvarno nisam mogao više. Inače, došao sam uoči sezone pomoći nakon svega što se dogodilo, pogotovo nakon smrti tajnika Siniše Bačića, prije toga mladog Andra Zarača. Zbog njih sam odlučio stisnuti zube i pomoći klubu da izbori ostanak. Vjerujem kako ćemo na kraju uspjeti u tome, a tad mi neće nimalo biti žao što sam odgađao operaciju, što sam se vratio unatoč problemu s leđima...
I ako je to - to, eto, pisat će kako mu je zadnja utakmica za Square bila utakmica protiv Osijek Kelmea u Osijeku (3:3), kako je prošle sezone igrao 1. kolo - 3:3 protiv Uspinjače Gimke u Zagrebu, a nakon toga zbog problema s ozljedom na novu utakmicu čekao 1. kolo (n)ove sezone, protiv AFC Universitasa – 3:1.
Igrao je Damjan i veliki nogomet (Dubrovnik 1919., Slaven te Iskra iz Janjine), a mali nogomet i u Italiji, te za Dubu konavosku. Debi za prvu momčad Square imao je prije 12 godina. Ove sezone dva pogotka. Jedan prvaku Olmissumu za njegovo rušenje u Gospinom polju 3:1, jedan na Gripama u 3:2 porazu od AFC Universitasa. Plus, 'sto' bacanja na glavu u obrani, te za loptom u napadu. Čupanja kose zbog propuštene prilike...
- Falit će mi to, i već mi fali, volio bih da mogu pomoći protiv Uspinjače, ali ne mogu. Međutim, vjerujem u našu momčad. Vjerujem kako će uzeti sva tri boda u možda najvažnijoj utakmici sezone.
Damjan Šulić se tako oprostio od dresa prve momčadi, ali ne i od Squarea.
- Radim već s djecom Squarea. Treniram kadete i juniore, a što se tiče prve momčadi, kao i onda kad nisam igrao za nju, vazda ću biti uz nju. Ja sam njezin najveći navijač!
