Uglavnom, Dinko je 'kriv' što je Dubrovčanin Đivo Damić 'pločice' u gruškom bazenu zamijenio otvorenim morem, točnije, što je uz ambijent u kojem je trenirao i nastupao više od deset godina dodao treninge i natjecanja u otvorenim vodama (morima).
- Dinko u zadnje vrijeme vodi brigu o hrvatskom daljinskom plivanju. Izbornik je reprezentacije. Nazvao je početkom prošle godine mog trenera, Franu Ćirka, te ga pitao jesam li zainteresiran za daljinsko plivanje, a ja sam trenera godinu dana prije pitao za 'open water' jer plivam u bazenu duge pruge. Trener je Dinku rekao kako interes kod mene za daljinsko plivanje postoji, ali kako mora razgovarati samnom. Na tom razgovoru je bila i moja mama. Tako sam krenuo na pripreme s reprezentacijom. Nakon toga je bilo natjecanja na pet kilometara, a u lipnju prošle godine kvalifikacije u Španjolskoj za Europsko prvenstvo.
Zauzeo je u kvalifikacijama dvanaesto mjesto, a što mu je donijelo plasman na Europsko juniorsko prvenstvo u daljinskom plivanju. U svom debiju zauzeo je 37. mjesto. Imao je prošle godine još nekoliko natjecanja. Ove, nastup u Dohi, te sad nakon prekida sezone zbog korone – državno u Podstrani.
- U veljači sam bio na Svjetskom kupu u Dohi. Dobio sam pozivnicu od FINA-e, svjetske plivačke federacije. Nažalost, nisam uspio odraditi nastup do kraja. Dobio sam udarac, te sam morao izaći iz mora.
Start utrke na daljinskom plivanju je priča za sebe.
- Cijela utrka je baš borba, a start pogotovo. Bude tu grubih udaraca. I nogom, i laktom, i šakom, i to često nije slučajan udarac, već te suparnik cilja, želi izbaciti. Nemaš se kome zbog toga žaliti jer tko će u toj gužvi, pogotovo na startu, vidjeti, kad se sve pjeni, tko je nekoga namjerno, a tko slučajno zakačio. Meni se u Dohi dogodilo da sam udarac dobio iza bove, gdje sudac ne vidi, i to lakat u glavu zbog čega sam morao izaći iz utrke. Takvi udarci su zabranjeni, sudac bi to trebao vidjeti i kazniti, ali u toj gužvi na startu, pa iza bove, što se meni dogodilo u Dohi, teško je očekivati da će se sudac oglasiti.
Naravno, nije Đivo bio iznenađen. Upozorili su ga prije prvog starta što može očekivati.
- Na startu baš treba paziti, pratiti gdje je tko. Izboriti dobru poziciju. Možeš doći vrhunski spreman na neko natjecanje, a jedan takav grubi udarac te može izbaciti iz utrke. To se meni dogodilo u Dohi. Razgovarajući s drugim, iskusnijim plivačima, doznao sam kako je svatko od njih imao takva neugodna iskustva. Nema tko mi od njih nije savjetovao da na velika natjecanja ne idem dok ne prođem puno, baš puno manjih natjecanja na kojima se učiš 'mlatit' s suparnicima, koji su tvog ranga, također početnici. Tek kad prođeš tu školu možeš krenut u borbu s iskusnijim i bržim plivačima. U daljinskom plivanju treba znat plivat u grupi. Kad ispadneš iz grupe, ispadaš iz utrke. Grupa je uvijek brža od pojedinca zbog valova. Prvi koji pliva nabija tempo, a ovi koji plivaju iza njega, lakše im je, jer im je manji otpor. Plivači koji su iza vas te 'guraju' naprijed. Kad plivate sami, sami morate sve to raditi, probijat se, i to je teže.
Ali, u grupi je moguće dobiti 'nokaut'.
- Naravno, kad si sam da si lišen bilo kakvog udarca, ali ako želiš biti top plivač, u vrhu, moraš riskirati, 'potuć' se s najboljima za mjesto u vrhu. Povijest ovog sporta pokazuje kako nema izgleda doći u TOP 20 najboljih na svijetu plivajući solo utrku.
Đivo je u bazenima plivao duge pruge. Za nastup na 1500 metara pripremao se pola godine.
- Plivao sam dnevno na treningu 6 do 7 kilometara s tim što sam imao tri puta tjedno dupli trening, prijepodne i poslijepodne, te bi tog dana isplivao 14, 15 kilometara, a nekad i do 18 kilometara. Kasnije se na tim pripremama kilometraža smanjuje, a povećava se intenzitet. Osim toga imao sam i suhi trening, također tri puta tjedno.
Kad je sve to potrebno za 1500 metara u bazenu, što je onda potrebno za utrku 'open water' 7,5 kilometara?
- Svakako više kilometara i pliva se u komadu.
Pripreme za nastup na državnom u daljinskom plivanju imao je ne samo u moru, već i u bazenu.
- U bazenu radim s trenerom Ćirkom. Lakše je u bazenu pratiti trening, rezultat, a u moru čisto vježbam poziciju, stječem osjećaj za more, idem kontra valova i struja, sve ono što mogu očekivati na samom natjecanju.
Pripreme za ovogodišnje prvenstvo u daljinskom plivanju počeo je čim su se nakon pauze zbog korone opet otvorila vrata gruškog bazena.
- Počeo sam s treninzima prvo u bazenu, a vrlo brzo nakon toga i u moru čisto da dobijem taj osjećaj plivanja u moru, koji je baš različit u odnosu na plivanje u bazenu, u vodi. Kvalifikacije za Europsko prvenstvo, te samo Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju održano je pak u jezeru. Tu nije bilo valova, temperatura je bila ok, ali plivati u jezeru je drugačije čak i u usporedbi s vodom u bazenu, a puno, puno drugačije od plivanja u moru. Teže se u jezeru održavat na površini. Treba puno više energije potrošiti nego u moru.
Prošle godine, u svom debiju na državnom u daljinskom plivanju, Damić je bio državni doprvak u kategoriji juniora i mlađih seniora.
- Bio sam presretan, ali nisam bio iznenađen kako sam otplivao. Vidio sam još tijekom priprema za to moje prvo državno prvenstvo u daljinskom plivanju kako napredujem iz dana u dan. Ove godine isto. Napredak je na treninzima bio očit, te sam očekivao dosta bolji rezultat u odnosu na prošlu godinu. To se i dogodilo. Iznenadio sam konkurenciju, ali ne i sebe ostvarenim. Konkurencija je mislila kako će se u zadnjih 400, 500 metara utrke odlučivati pobjednik, te su bili iznenađeni, priznali su mi poslije, kad sam 'izletio'. Nisu mogli pratiti taj moj tempo. Inače, rizik je 'izletit', ali bio sam sto posto siguran kako to mogu, te kako neću 'puknut' nakon toga. Uspio sam za sat, 29 minuta i 47 sekundi otplivati tih 7,5 kilometara.
Damić je iza sebe ostavio 40-ak natjecatelja, i to većinom iskusnijih. U Podstrani je 18-godišnji član Plivačkog kluba Jug, koji nastupa u daljinskom plivanju za Poreč, bio najbolji u svom juniorskom uzrastu, u konkurenciji mlađih seniora, te u apsolutnoj kategoriji.
- Hrvatski open water se tek razvija, ali već sad imamo natjecatelje koji dobijaju pozivnice od FINA-e. Sad kad je tu Dinko Jukić, još je bolje i bolje. Sve je više naših plivača, koji mogu nastupiti na velikim natjecanjima.
Damić će vrlo brzo opet na državno, ali u 50-metarskom bazenu.
- U zadnje vrijeme sam se bio posvetio nastupu na prvenstvu u daljinskom plivanju, ali nisam odustao od natjecanja u bazenu. Sad se spreman za državno u 50-metarskom bazenu, koje je za dva tjedna. Dobro sam spreman. Ima i na tom natjecanju velika očekivanja u utrci na 1500 slobodno.
Damić je prošle godine sa štafetom Juga 4 puta 200 slobodno, u kojoj su bili još Marko Baletin, Michel Brassard i Mario Šurković, osvojio naslov državnog prvaka. Taj nastup se pamti po činjenici da je dan nakon što je zaključio nastup na državnom prvenstvu u Zagrebu, u 50-metarskom bazenu, plivao na juniorskom EP-u u daljinskom plivanju. Sa sedam godina je odradio prvi trening u Gružu, trenirao u sportskoj školici i druge sportove, a godinu poslije, bilo je to kad je krenuo u drugi razred osnovne škole, posvetio se samo plivanju. Na državnim prvenstvima nastupa od ljeta 2016. godine.
- Prvo je cilj isplivati normu za nastup na državnom prvenstvu, kad sam to uspio tad je cilj bio izboriti nastup u A finalu, a nakon toga i osvojiti medalju. Kad sam u tome uspio prošle godine, i kad sam na nekim Grand Prix mitinzima uspio osvojiti indiviudualne medalje, sad se gledaju norme za nastup na Europskom prvenstvu. Računajući i daljinsko plivanje, čak trojica smo nastupili na Europskom prvenstvu. Dokazali smo kako naš trener Frane Ćirak radi dobar posao, kao i svi u Jugu, a, naravno, želimo biti još bolji, želimo na svakom natjecanju pokazati napredak.