Jesi li u ovim okolnostima blizu ili daleko od pravog treninga?
- I blizu, i daleko. Velika je razlika između suhog treninga i treninga na vodi jer koliko god ergometar bio približno sličan brodu on ipak ne koristi one mišiće koje koristiš kad si na vodi, već neke druge. Zatim, treba znati kako se osjećaj za brod stekne izveslanim kilometrima i kilometrima na vodi. Mi možemo držat fiziološku razinu, to možemo bez problema i tu smo blizu idealnog, ali na ergometru ne možemo raditi tehniku. Što više, nazadujemo ako ne veslamo duže vrijeme, a to se upravo događa.
Vesla i brodovi su u hangaru. Hangar Neptuna je zaključan. Na vodu (more) se ne smije. Čitam neki dan kako je Nikola Bralić, trener olimpijskih, svjetskih i europskih prvaka, braće Martina i Valenta Sinkovića, razočaran što sa svojim učenicima ne može odrađivati treninge na Jarunu gdje su šetači, biciklisti i roleri i dalje svakodnevna pojava, istina u manjem broju nego inače, dok regatna staza u isto vrijeme zjapi potpuno prazna.
Prilično zbunjujuća i nelogična odredba, potaknuta pandemijom koronavirusa, kaže da rekreacija na Jarunu nije zabranjena, dok god se ljudi pridržavaju propisane udaljenosti, ali zato jesu treninzi sportaša na vodi. Pitanje koje se nameće samo po sebi jest - zašto se nije omogućilo barem onim najboljim sportašima, a nema ih puno, da održavaju treninge. Na vodi su daleko od svih, a mogli bi trenirati u različitim terminima, tako da ne bi ugrožavali ni sebe, ni bilo koga drugoga – to muči trofejnog stručnjaka, čovjeka koji je Hrvatskoj donio brojne medalje, a doktorski rad “napisao” s braćom Sinkovićem. Informacije, koje ima Bralić, a o kojima je razgovarao za Sportske novosti, govore kako dobar dio konkurencije trenira. Objekte poput Jaruna u drugim državama su zatvorili za javnost. U njima izolirali veslače, te im omogućili nesmetano treniranje. Hrvatskog stručnjaka par excellence strah je kako naši najbolji veslači neće, kad ovaj ‘vrag’ prođe, imati na tim prvim natjecanjima izgleda napraviti opet nešto veliko.
- Trener Bralić je u pravu. Krizni stožer je zabranio sve sportove. Nisu uzeli u obzir individualne sportove, koji mogu trenirati, a da pritom ne krše pravila koja su propisali zbog pandemije koronavirusa. I braća Sinković, koja su skupa u brodu, unutar njega su udaljena najmanje metar, a na vodi, gdje bi mogli trenirati, oko njih nema nikoga. Ljudi koji hodaju po Jarunu ili bilo gdje drugo, dosta su bliži od jednoga metra te ih je i više od dvojice. Veslači su sportaši čiji trening na vodi, i kad su normalne okolnosti, ne krši pravila propisana zbog pandemije.
Trenirao si do proglašenja pandemije u Zagrebu, na Jarunu, baš s braćom Sinković, koji su osvojili sve što se može osvojiti, te pod paskom trenera Nikole Bralića. Na Otvorenom prvenstvu Hrvatske na ergometrima, koje je održano u Rijeci sredinom veljače, bio si drugi u seniorskoj konkurenciji. Bolji od tebe bio je samo Martin Sinković. Valent Sinković nije nastupio zbog problema s leđima. Međutim, sam plasman, iako nije mala stvar biti seniorski doprvak, bio je u drugom planu, a vrijeme, koje si postigao, u prvom. Jedini si uz Martina Sinkovića uspio ići brže od šest minuta (Martin Sinković 5:48,8, a Matej Metković 5:59,1).
- Na prvenstvo smo došli s priprema. Bilo je malo umora zbog toga, ali, da, što se tiče rezultata on je bio odličan. Bio je to odličan pokazatelj za početak sezone koja je, nažalost, mjesec dana poslije, sredinom ožujka, otkazana. Sad, a prošlo je više od mjesec dana od kad je sve stalo, i dalje se ništa se ne zna. Nitko ništa ne želi prognozirati niti se zna koliko bi sve ovo moglo još trajati. Nadam se samo da će Stožer uvažiti naš zahtjev, te nama veslačima dozvoliti trening i na vodi.
Ispisao si povijest dubrovačkog veslanja 2013. godine osvajanjem medalje na Europskom juniorskom prvenstvu kao član osmerca Hrvatske, koji je bio treći. Postao si prvi Neptunaš, koji je izveslao medalju na velikom međunarodnom natjecanju, a s obzirom na posljednje rezultate prvi si u povijesti dubrovačkog kluba koji je došao u priliku izboriti nastup na Olimpijskim igrama.
- Samo ta činjenica da se borim za nastup na Olimpijskim igrama je odlična stvar. Neptun nije veliki klub, nije klub koji ima uvjete kakve imaju zagrebački klubovi, koji rade na stazi na Jaraunu, međutim, uprava kluba mi je omogućila da sve to imam i ja, i ne samo ja iz dubrovačkog kluba. Sad, koliko sam blizu izboriti nastup na Olimpijskim igrama, to je teško reći. Stoji kako sam bio siguran za nastup na izbornoj regati, koja je trebala biti sredinom svibnja. Na toj regati, na kojoj ne nastupaju oni koji su već izborili nastup na Olimpijskim igrama, trebao sam biti među dva najbolja kako bi se kvalificirao. Brzine koje smo mi pokazivali na Jarunu su bile dobre. Kažem mi jer sam u dublu pokušavao izboriti normu za Olimpijske igre. Sa svojim partnerom sam svaki dan trenirao na Jarunu, i to smo trenirali skupa sa Sinkovićima, u stazi do njih. Znali smo ih čak i pobijediti na treningu iako trebate znati kako smo mi brža disciplina jer imamo po dva vesla, a Martin i Valent po jedno. Ali, samo to što smo njih uspjeli dobiti na treningu značilo je da pokazujemo dobar potencijal i više nego solidnu brzinu. Nažalost, s obzirom što se dogodilo, nismo imali poslije niti jednu pravu trku na dva kilometra da vidimo koja je naša stvarna brzina. Tek kad odradimo start, te odvozimo nekoliko utrka, tek tad ćemo znati na čemu smo. Uglavnom, uzimajući u obzir treninge, mišljenje stručnjaka, bili smo na dobrom putu te smo imali izgleda kvalificirati se na Olimpijske igre u veslanju iako je to izuzetno teško jer u jednoj disciplini na tom najvećem svjetskom natjecanju mogu nastupiti posade iz najviše deset država, a zna se koliko ima država koje nastupaju na Olimpijskim igrama.
Ako se ne varam kod vas ne postoji olimpijska norma, ne gleda se vrijeme ostvareno u kvalifikacijama, već plasman.
- Da, tako je. Prvo, morem naglasit da to što smo mi u datom trenutku ekstremno brzi ne znači da u svijetu nema trenutno bržih od nas. Informaciju o tome nemamo. To je razlog zbog čega sa sigurnošću ne možete reći kako to vrijeme, koje smo ostvarili, a koje je dobro, donosi sigurno nastup na Olimpijskim igrama. Međutim, ono pokazuje kako imate dobre izglede za to ostvariti i kako zaslužujete nastup u kvalifikacijama. Dva su stupnja kvalifikacija. Prvi je Svjetsko prvenstvo, koje je godinu dana prije Olimpijskih igara, a na kojem se dijeli većina mjesta, dok su drugi stupanj olimpijske kvalifikacije za dva preostala mjesta u svakoj disciplini, a koje se održavaju u godini kad su Olimpijske igre. Mi smo ciljali na taj drugi i ujedno posljednji stupanj kvalifikacija. Naime, prošle godine kad je bilo Svjetsko prvenstvo tek sam se bio vratio iz Amerike gdje sam pohađao školu te veslao za sveučilište. Nije bilo vremena za složiti posadu, utrenirati se te biti na SP-u u mogućnosti izboriti plasman.
Čujem kako je tvoj partner, s kojim si prošle godine krenuo u lov na Olimpijske igre, odustao, te kako sad imaš novog, ali kako ni on nije, što se ono reče, ‘sto posto unutra’.
- U seniorskom veslanju nema baš puno potpore. Neki klubovi nisu u mogućnosti stati iza svog veslača. Na seniorskoj razni moraš trenirati dvaput dnevno i imati maksimalan fokus što radiš na treningu i izvan njega. Za ostvariti neki odličan rezultat, a to je svakako plasman na Olimpijske igre, moraš biti, da, sto posto unutra. Zbog toga sam ostao bez prvog partnera u brodu, koji se posvetio poslu, ali se nadam kako će biti bolja situacija s drugim partnerom.
Srećom, treniraš s najboljim hrvatskim veslačima, te pod paskom najboljih stručnjaka.
- Ističem, uprava kluba, predsjednik Marko Potrebica, tajnik Maro Kapović, trener Pavo Bečić, zatim tu je profesor Mladen Marinović, veliki stručnjak, ali i svi ostali iz kluba su stali iza mene. Što se tiče Sinkovića, da, treniram s najboljim ne samo hrvatskim, već svjetskim veslačima, zatim s njihovim trenerom Bralićem. Nema boljih na svijetu od Sinkovića. Osim što su dobri i pristupačni, ne vole gubiti, te je svaki trening s njima natjecanje. Budući ni ja ne želim gubiti, tako na treninzima tjeramo jedni duge naprijed. Ako je trening na vodi tad radimo 20 do 24 kilometra, ovisino o danu. Popodnevni treninzi su ili teretana, ili bicikla, ili ergometar, ili trčanje. Svaki jutarnji trening je veslanje. Kad sam sa Sinkovićima tad je trening svaki dan. Jedino je odmor u četvrtak i u nedjelju poslijepodne. Dakle, s njima imam po dvanaest treninga tjedno. Tako rade najbolji. Jedino tako se može do uspjeha.
Olimpijske igre u Tokiju su odgođene. Održat će se iduće godine, od 23. srpnja do 8. kolovoza. Naravno, pod pretpostavkom da će ovo zlo uskoro završit.
- Situacija je takva da nitko ne zna do kad će ovo trajat, a kad je tako, ne zna se ni kalendar natjecanja. Ako i dobijemo dozvolu za treniranje na vodi, što priželjkujemo, nećemo znati kad treba biti najbolji kako bi ostvarili naš cilj. Nama i prije nego je sve stalo nisu u interesu bili nastupi u svjetskom kupu, niti europsko prvenstvo, već samo i jedino olimpijske kvalifikacije. Nakon što su odgođene Olimpijske igre nitko nije rekao ostaje li format kvalifikacija isti. Kažem, sve dok se ne bude znao kalendar natjecanja, naravno, i format natjecanja, hoće li biti isti način kvalifikacija ili će se mijenjati, teško će biti namjestiti formu. Ali, kako je nama, tako je i ostalima. Razlika je samo što u nekim drugim državama su veslači i u ovim okolnostima u mogućnosti trenirati na vodi. Mi ne. Već sam rekao, ako niste na vodi, ma koliko god bio dobar suhi trening, vi idete korak natrag.
Je li odgoda Olimpijskih igara, činjenica da će se one održati 2021., mijenja nešto u tvojim sportskim planovima?
- Kad sam počeo s veslanjem uvijek mi je bio san izboriti mjesto u reprezentaciji za veliko natjecanje. Nastupio sam prvo na europskom juniorskom te svjetskom juniorskom prvenstvu. Osvojio sam pritom medalju na europskom juniorskom prvenstvu. Sad sam senior. Sanjam nastup na Olimpijskim igrama. U veslanju sam više od pola života. Počeo sam trenirati 2007. godine kad sam završio peti razred osnovne škole i malo po malo uz trenera Pava Bečića došao do juniorskog uzrasta. Počeo ostvarivati neke značajnije rezultate, prvo na državnom, a potom i s reprezentacijom. Treći te 2013. godine u Europi u osmercu, a nakon toga deveti na svijetu u izmijenjenom sastavu. Zbog tih rezultata dobio sam ponude s nekoliko američkih fakulteta da dođem, veslam za njih te studiram u njih. Izabrao sam odlazak na Northeastern University Huskies u Bostonu, koji je poznat po uspjesima svojih veslača, koji ima dugu veslačku tradiciju. Četiri godine sam bio tamo. U tom vremenu nastupao na raznim regatama. Uspio osvojiti najmasovniju regatu na svijetu.
Dok je bio u Bostonu, u četiri godine, nastupio je u osmercu na Europskom seniorskom prvenstvu do 23 godine.
- Teško je bilo uskladiti američki studij i veslanje za reprezentaciju, biti na dva kontinenta u isto vrijeme. Kad sam u svibnju prošle godine završio fakultet odlučio sam se vratiti doma, ali kad sam već uložio toliko godina i toliko truda u veslanje želio sam ostvariti još jedan svoj san. Učinit ću sve da uspijem. Ne znam hoću li na kraju uspjeti ili ne, rekao sam vam kakve su olimpijske kvalifikacije, što sve treba napraviti da bi se nastupilo na Olimpijskim igrama, ali ako i ne uspijem, a budem znao kako sam dao sve od sebe, tad neću biti tužan. Tako radim, evo punim trinaest godina. Zahvaljujući uspjesima u veslanju bio sam u mnogim državama, zahvaljujući tome sam dobio mogućnost obrazovati se, ne trebam vam govoriti kako sam stekao prijatelje širom svijeta, te imam samo lijepa sjećanja na proteklo razdoblje. Sve to što sam spomenuo su moje velike pobjede, a posljednji uspjeh, drugo mjesto na ergometru, činjenica da sam išao brže od šest minuta što je na svjetskoj razini jako dobar rezultat, pokazatelj su dobrog rada te vrhunske forme. Kad se gleda rezultat na ergometru treba uzeti i kilažu natjecatelja. Netko s većom kilažom može ostvariti bolji rezultat. Ja nisam previše težak tako da moj rezultat, vrijeme ispod šest minuta, ima još veću vrijednost, a sve to je meni dodatni motiv za još veći rad jer vidim kako trud nije uzaludan. Inače, moji rezultati su uvijek išli naprijed. Budući nisam jedini koji se u klubu može pohvaliti rezultatima, to je potvrda da je način rada u klubu odličan. Neptun u zadnje vrijeme ima čak četiri juniorska reprezentativca, koji su bili na europskom prvenstvu, te još nekoliko veslača na popisu izbornika. Osvaja medalje na državnom prvenstvu i u seniorskoj konkurenciji, a ne samo u mlađim uzrastima. Neptun je danas jedan od jačih klubova u Hrvatskoj. Konkurencija kad danas vidi posadu Neptuna u svojoj skupini ima daleko više strahopoštovanja nego je imala prije. Zna kako je posada Neptuna ozbiljna posada te kako će se morati itekako namučiti za pobjedu - istaknuo je Matej Metković.
NAKON BOSTONA MI NIŠTA NIJE TEŠKO
Osim što je s uspjehom završio školu u Americi Matej je godišnje imao oko 400 veslačkih treninga.
- Smiju se i Sinkovići kad čuju kakve sam treninge imao u Bostonu. Bilo je to kao iz filmova preživljavanja. Neki treninzi su znali trajati i po pet sati. Radili smo i na niskim temperaturama. Veslali i na minus osam stupnjeva u ranim jutarnjim satima. Kad bi te netko slučajno poprskao, to nije bilo nimalo ugodno. Znale su ruke trnuti. Prste ne bi osjećao. Njihova metodologija treninga je bila: moramo raditi kao nitko drugi i taj rad će nas na kraju dovesti do dobrog cilja, uspjeha. Uglavnom sad mi nakon toga ništa nije teško, pa ni pratiti treninge najboljih svjetskih veslača, a što su braća Sinković – smije se Matej.
200 KILOMETARA TJEDNO
Kolika je dužina ekvatora? Malo više od 40.000 kilometara. Ne znam koliko sam puta trenirajući i nastupajući na natjecanjima, sjedeći u brodu i veslajući, napravio ‘krugova oko svijeta’. Nisam to nikad računao na taj način. Stoji kako u tjednu kad su natjecanja izveslam oko 200 kilometara, u nekoliko mjeseci godišnje to je više od pet, šest tisuća kilometara, nekad to bude i više, pa tako već više od deset godina... Nama je u jednom danu odraditi 40 kilometara sasvim normalno. To nam je jedan uobičajan radni dan.
NE ODUSTAJEM OD SVOG SNA
Pitali su me mnogi, što ako moj novi partner odustane, je li to znači kraj mog olimpijskog sna? Naglašavam, u seniorskom veslanju nas u Hrvatskoj ima jako malo. Trenutno četvero, petero, te moramo između sebe sastavit posade i raditi. Sinkovići su skupa, Damir Martin je sam, te nema previše mogućnosti. Ne bih sad o tome što bi trebalo napraviti da imamo više veslača u seniorskim uzrastima, već mogu reći kako sam razmišljao, ukoliko i moj drugi partner ne bude mogao biti sto posto unutra, o nastupu u skifu, ali o tome sam razmišljao prije nego je došlo do odgode Olimpijskih igara. Razlog tome bila je činjenica da je Damir Martin bio ozlijeđen i nije bio u treningu, a Hrvatska zahvaljujući njemu već ima izboreno mjesto na Olimpijskim igrama. Kako su Olimpijske igre sad tek u ljeto iduće godine, očekujem da će se Martin oporaviti te opet biti u odličnoj formi, i nastupiti na Olimpijskim igrama. Međutim, što god bude, i kako god bude, neću odustati. Pokušat ću izboriti nastup na Olimpijskim igrama. Kao što to neće biti lako izboriti u dublu, isto vrijedi i za skif.